Tajni poslovi u Hrvatskoj nemaju granice

Sumnjivi poslovi i lanci sverca i dalje su udarne vesti u Hrvatskoj. Sada se Marko Milosevic, sin jugoslovenskog predsednika nalazi u centru paznje.

Tajni poslovi u Hrvatskoj nemaju granice

Sumnjivi poslovi i lanci sverca i dalje su udarne vesti u Hrvatskoj. Sada se Marko Milosevic, sin jugoslovenskog predsednika nalazi u centru paznje.

Tuesday, 6 September, 2005
IWPR

IWPR

Institute for War & Peace Reporting

Serije novinskih tekstova koji detaljno opisuju tajne poslove koje su sklapali ugledni hrvatski zvanicnici i preduzeca sa jugoslovenskim rukovodstvom otkrivaju zapanjujuci nivo hipokrizije u vladi pokojnog hrvatskog predsednika Franje Tudjmana.


Objave prepisa sa navodnim detaljima Tudjmanovih privatnih poslova sa najvecim neprijateljima i dalje se prosledjuju iz kancelarije njegovog sledbenika Stipe Mesica.


Najnoviji izvestaji ukazuju na Tudjmanove nesrecne pokusaje saradnje sa jugoslovenskim predsednikom Slobodanom Milosevicem pre pocetka NATO bombardovanja 1999.godine. Zagrebacke dnevne novine "Jutarnji list" su 4. avgusta prosirile svoju mrezu i obrusile se na Milosevicevog sina Marka.


Sudeci po policijskim izvorima koje navodi ova novina, Marko je izgradio unosan posao sverca cigareta iz hrvatske fabrike duvana u Srbiju. Neke od ovih cigareta vracaju se crnim kanalima u Hrvatsku, preko Republike Srpske, izjavili su policijski izvori za IWPR, i nanose stetu Hrvatskoj zbog gubitka poreza, sto je dovelo do njihovog interesovanja za ovu trgovinu.


"Jutarnji list" otkriva da svercovane cigarete preko Slovenije dospevaju u Jugoslaviju. Iz luke Kopar cigarete se brodovima prevoze do luke Bar u Crnoj Gori, a zatim kopnom u Srbiju. Ponekad neke od posiljki putuju od Kopra do Ljubljane, preko granice Kelebija u Madjarsku, a zatim u Jugoslaviju.


Hrvatski granicari nedavno su otkrili posiljku cigareta za Jugoslaviju u vrednosti od 500.000 nemackih maraka. Procenjuje se da zarada od posiljki koje dodju do destnacije dostize milione.


Jedan vozac kamiona, Ilija Maric iz Osijeka, tvrdi da je vozio cetiri puna kontejnera cigareta iz fabrike duvana u Rovinju do Beograda. Svaki kamion, kaze on, nosi oko 1000 kartona cigareta.


Fabrika duvana porice da je saradjivala sa Markom Milosevicem. Medjutim, predstavnistvo ove fabrike iz Ljubljane trguje sa jednom stranom kompanijom koja je registrovana u Vaduzu, Lichtenstein. Izvori "Jutarnjeg lista" tvrde da je navodno Marko Milosevic vlasnik ove kompanije.


Hrvatska poslovanja sa porodicom Milosevic ponovo su postala novinska tema objavljivanjem razgovora izmedju Tudjmana i svajcarskog biznismena Vanje Spiljka u februaru 1999.godine.


Prepiska pokazuje da su Tudjman i Spiljak, sin poznatog hrvatskog komunistickog funkcionera bivse Jugoslavije, pokusavali da sklope posao sa starijim Milosevicem.


Spiljak, u to vreme organizator isporuke goriva NATO trupama u Makedoniji, ponudio se da pregovara izmedju Tudjmana i Milosevica. On je predlozio da Hrvatska izveze generatore i rezervne delove za elektrane, koje je proizvodila zagrebacka fabrika "Rade Koncar" u Jugoslaviju, gde je za ovom robom bila velika potraznja. Za uzvrat, Srbija je mogla da izvozi struju u Hrvatsku. Ceo ovaj posao, procenio je Spiljak trajao bi tri godine i doneo profit od 200 miliona dolara.


Spiljak se 9.marta vratio iz Beograda i obavestio Tudjmana da je Milosevic odusevljen ovim predlogom. Jedina elektrana u Hrvatskoj koja je mogla uvoziti struju, u Ernestinovu bila je unistena u toku rata. Spiljak je predlozio da se struja izvozi preko Gackog, elektrane u Bosni. Otuda bi struja isla u fabriku aluminijuma u Mostaru, rekao je on. Stranom valutom koja bi se dobila od prodaje aluminijuma, platili bi se rezervni delovi fabrike "Rade Koncar".


Svajcarska banka se slozila da bude jamac u ovom poslu. Tudjman je rekao: "Mi cemo sigurno sklopiti ovaj posao". Medjutim, NATO bombardovanje Jugoslavije sprecilo je sklapanje sporazuma, a u decembru 1999.godine umro je Tudjman.


Pa, ipak, ovakvi aranzmani ne predstavljaju samo Tudjmanovo nasledje. U prolece ove godine hrvatska preduzeca pocela su izvoziti zito u Ukrajinu upotrebljavajuci jugoslovenske brodove za prevoz tereta. Trgovina se odvijala bez problema, iako su jugoslovenski brodovi u Vukovaru izazvali cudjenje. Ovaj grad, pozornica svirepih sukoba u toku rata, sinonim je hrvatskog otpora.


Izvestaji u kojima se hrvatski zvanicnici i preduzeca povezuju sa jugoslovenskim predsednikom i njegovim sinom ne predstavljaju stvarno iznenadjenje. Uprkos nedavne gnevne proslosti i mnogo neresenih problema izmedju Zagreba i Beograda, izgleda da draz primamljivih profita moze premostiti i najvece ponore.


Dragutin Hedl je redovni dopisnik IWPR.


Frontline Updates
Support local journalists