SVJEDOCI NEMAJU PUNO TOGA DA KAŽU O MASAKRU U SREBRENICI

Prilikom ovosedmičnog pojavljivanja pred bosanskim sudom za ratne zločine, svjedoci u procesu protiv jedanaestorice bosanskih Srba optuženih za ubijanje bošnjačkih muškaraca i dječaka u srebreničkom masakru iznijeli su vrlo malo informacija iz prve ruke o onome što se dešavalo u julu 1995.



Ovo suđenje je počelo 9. maja, a još uvijek je u toku dokazni postupak optužbe. Riječ je o prvom i jedinom slučaju genocida koji se procesura pred bosanskim nacionalnim sudom za ratne zločine u Sarajevu.



U optužnici se navodi da je prvookrivljeni Miloš Stupar, kao tadašnji komandant Specijalne policije u Šekovićima, zajedno sa desetoricom suizvršilaca – Milenkom Trifunovićem, Milovanom Matićem, Branetom Džinićem, Aleksandrom Radovanovićem, Slobodanom Jakovljevićem, Miladinom Stevanovićem, Veliborom Maksimovićem, Dragišom Živanovićem, Petrom Mitrovićem i Branislavom Medanom – 13. jula učestvovao u ubijanju preko 1,000 Bošnjaka u skladištu u Kravicama, nadomak Srebrenice.



Okrivljeni se terete i za učešće u zajedničkom zločinačkom poduhvatu sa ciljem prisilnog iseljavanja žena i djece iz srebreničke enklave nakon što su je u julu 1995. zauzele srpske snage. U februaru ove godine, svi optuženici su se izjasnili kao nevini po svim tačkama optužnice.



Trojica bosanskih Srba su se protekle sedmice pred sudom pojavili kao svjedoci optužbe jer im je prethodno upućen obavezujući poziv. Riječ je o pripadnicima srpske policije i vojske koji su se u vrijeme masakra zatekli nadomak Srebrenice.



Dvojica od njih su pred sudom negirali da su znali šta se dešava, dok je treći izjavio da je čuo pucnjavu i da mu je rečeno da ubijaju zarobljenike.



Kao što se na ovom suđenju i ranije često dešavalo, iskazi koje su svjedoci dali pred sudom znatno su se razlikovali od onih koje su dali bosanskim istražiteljima.



Jedan od njih, Stanislav Vukajlović, rekao je sudijama da su te nepodudarnosti u izjavama posljedica pritiska koji je na njega vršen prilikom prvog saslušanja od strane istražitelja. Rekao je i da je jedan od njih bio „vrlo grub“ i da mu je prijetio zatvorom ukoliko ne bude sarađivao.



Vukajlović je u vrijeme opisanih dešavanja bio pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS). On je pred sudom rekao da je u martu 1995. dezertirao, te da je pobjegao u Srbiju, ali da je tamo uhvaćen i, neposredno uoči masakra, deportovan u Republiku Srpsku. Posvjedočio je i da je njegova jedinica oko 12. jula bila raspoređena na području Bratunca, ali da u narednih nekoliko dana „nije primjetio ništa sumnjivo“.



Svjedok Miloš Vuković, bivši pripadnik Specijalne policije Šekovići, bio je vozač kamiona, koji je u vrijeme masakra boravio u Bratuncu. I on je rekao da „nije znao ništa o događajima u Srebrenici i Kravicama“. Potvrdio je samo to da je vidio veliki broj autobusa i kamiona kako prevoze ženu i djecu iz Srebrenice u grad Tuzlu, koji je bio pod kontrolom Bošnjaka.



Bivši pripadnik iste policijske jedinice, Milenko Pepić, rekao je da se na dan masakra zatekao u blizini Kravica, te da je iz pravca skladišta čuo „paljbu i detonacije“. Kasnije istog dana prošao je pokraj skladišta, i po cijelom objektu vidio rupe od metaka.



Rekao je i da mu je jedan nadređeni oficir rekao da „nije dobro što su svi ti zarobljenici pobijeni“.



Suđenje se nastavlja naredne sedmice.



Denis Džidić je izveštač IWPR-a iz Sarajeva.