SVJEDOCENJE O SPALJENOJ KUCI

Nakon sto su tuzioci docarali sliku rane faze bosanskog rata, i nakon njihovog nastojanja da povezu Slobodana Milosevica sa zlocinima koji su pocinjeni 1992., prica zene koja je uz puno srece u poslednji tren izbjegla smrt, predstavlja novo i vrlo bitno svjedocanstvo o ratnim vremenima.

Rijec je o zeni koja se pred sudom pojavila pod sifrom B-1504 i koja je svjedocila kako su snage bosanskih Srba opkolile muslimanske civile, te kako su ih potom zive spalile.

Razdoblje velikih iskusenja za nju je poceo u lipnju/junu 1992., kada je u njeno selo Koritnik (nadomak Visegrada) stigao Srbin iz tog kraja koji je mjestanima gnjevno porucio da ih ocekuje etnicko ciscenje.

Srpska policija je lokalnom stanovnistvu naredila da odmah napusti selo, sto je ono i ucinilo. Ti ljudi su potom stigli u Visegrad, gdje su bili upucivani ka gradskom hotelu.

Prema rijecima B-1504 seljani su odatle bili poslani u muslimansku cetvrt, preciznije u kucu koja je vec bila "ociscena" od svojih ranijih stanara.

"Bilo nas je sedamdesetak, mozda i vise - starih ljudi, zena djece", rekla je B-1504.

Uslijedio je susret s muciteljima: policajac Milan Lukic stigao je sa svojim bratom Sredojem i jos dvojicom ljudi, od kojih je jedan bio Mitar Vasiljevic.

Oni su prvo zarobljenicima naredili da sve svoje dragocjenosti iznesu na sto. Tako je i B-1504 ostala bez svoje ustedjevine od oko 2.000 njemackih maraka.

A onda je pocelo mucenje. Jedan od policajaca im je "rekao da se svucemo i da zaplesemo pred njima", tvrdi ona. Potom su iz sobe izvedene dvije djevojke - Ifeta Kurspahic i Jasmina Vila. Ostaje nepoznanica sto se sa njima zapravo dogodilo: obje ce se pojaviti tek kasnije, vidno uznemirene, bez ikakve zelje za razgovorom. "Nista nam nisu rekle, samo su od nas zatrazile sredstvo za ublazavanje bola", rekla je B-1504.

Kasnije tog dana, isti su ljudi naredili zatocenicima da predju u drugu kucu, koja se nalazila preko puta.

Nasavsi se u njoj, zatvorenici su shvatili da su se nasli u klopci: tepisi su vec bili natopljeni tekucim gorivom. "Tepisi su bili mokri od necega cime su htjeli da nas spale", izjavila je B-1504.

Srbi su u kucu ubacili upaljenu sibicu i zatvorili sva vrata. Svega nekoliko sekundi kasnije, citava zgrada je bila u plamenu.

Zena je razbila prozor, zatim kroz njega izbacila svog trinaestogodisnjeg sina, a onda i sama iskocila, dok je plamen bjesnio po cijeloj kuci.

Milan Lukic ju je vidio kako iskace. Otvorio je vatru, ranivsi je u lijevu ruku i nogu. Ali, ona je nastavljala trcati; napokon je zamakla u bocne ulice, gdje je - krijuci se od Srba - provela sljedeca tri dana.

Nije uspjela pronaci svog sina, tako da je potpuno sama hodala punih 11 dana, izbjegavajuci srpske patrole, sve dok nije nabasala na polozaje koje su oko Gorazda zauzimale vladine snage.

Njena prica ima sretan zavrsetak: nakon sto je sljedece tri godine provela u Zenici, pronasla je i sina, koji je pobjegao u Zepu, drugu enklavu, odakle je takodjer bio prinudjen pobjeci nakon sto su srpske snage zauzele i taj grad.

Tokom unakrsnog ispitivanja, Milosevic je optuzio B-1504 da je citavu pricu izmislila. Napomenuo je i da "u Srbiji nitko nije cuo za tako nesto".

Branislav Tapuskovic, koga je sud zaduzio za pruzanje pravne pomoci optuzeniku, ukazao je na to da najnoviji iskaz B-1504 proturjeci njenim ranijim izjavama koje se ticu opisanog dogadjanja.

Ona je na to uzvratila recima: "Casni sude, zaista je tako bilo. To je svakako istina."

Haski tuzioci joj svakako vjeruju da su se ubojstva uistinu dogodila. Uostalom, oni su jos 2001. podigli i optuznicu protiv brace Lukic, kojom ih se tereti za niz ratnih zlocina, pored ostalog i za ubojstvo 70 ljudi u kuci iz koje je B-1504 uspjela pobjeci. Na popisu poginulih nalaze se i Ifeta Kurspahic i Jasmina Vila; Lukici su jos uvijek u bijegu.

Kao osoba cije se ime takodjer spominje u spomenutoj optuznici, Vasiljevic je pak imao mnogo manje srece: pripadnici francuskih jedinica kojima je on iznajmio kucu prepoznali su osobu s potjernice, pa su ga i uhapsili. U medjuvremenu, on je zbog pocinjenih ratnih zlocina osudjen na dvadeset godina zatvora.

Emir Suljagic je izvjestac IWPR-a iz Haga.