Svedok tvrdi da su oficiri bosanskih Srba prikrivali ubijanja

Komandant korpusa je naredio da se brojka od 800 mrtvih civila prepravi na 80.

Svedok tvrdi da su oficiri bosanskih Srba prikrivali ubijanja

Komandant korpusa je naredio da se brojka od 800 mrtvih civila prepravi na 80.

Osman Selak, a prosecution witness in the trial of Bosnian Serb army commander Ratko Mladic. (Photo: ICTY)
Osman Selak, a prosecution witness in the trial of Bosnian Serb army commander Ratko Mladic. (Photo: ICTY)
Friday, 28 September, 2012

Piše: Rachel Irwin iz Haga (TU br. 758, 28. septembar 2012.)

Jedan ratni veteran, koji je nakratko služio u vojsci bosanskih Srba, posvedočio je ove sedmice da su njegovi pretpostavljeni bili upoznati sa time da je prilikom zauzeća grada Kozarca (severoistočna Bosna) ubijeno 800 Bošnjaka, mada je ta brojka u izveštaju koji je dostavljen glavnom štabu bila višestruko umanjena.

Osman Selak je svedok optužbe na suđenju komandantu vojske bosanskih Srba, Ratku Mladiću. Po nacionalnosti je Bošnjak, a Jugoslovenskoj Narodnoj Armiji (JNA) se priključio još 1955. godine, da bi u njenom sastavu ostao i u trenutku kada je ta vojna formacija – neposredno po izbijanju rata u Bosni, u maju 1992. – bila raspuštena.

U Bosni su osoblje i oprema koji su pripadali JNA bili iskorišćeni za formiranje vojske bosanskih Srba (Vojska Republike Srpske, VRS), pri čemu su jedinice u tu svrhu – po Selakovim rečima – naprosto bile preimenovane.

Svedok je ispričao kako je zatražio da bude penzionisan, pošto je znao da će „uslediti neke negativne aktivnosti“, a bio je svestan i medijskog pritiska koji je vršen na ne-Srbe kako bi napustili novu vojsku. Međutim, njegov zahtev nije bio odobren sve do jula 1992., pri čemu je svedok u međuvremenu ostao komandant logističke baze JNA u Banja Luci.

Selak je ispričao kako je prisustvovao sastanku oficira koji je održan 27. maja 1992., tri dana nakon što je vojska bosanskih Srba krenula u napad na Kozarac. Na tom sastanku, pukovnik Dragan Marčetić je – kao pomoćnik komandanta za operativne poslove i komunikaciju – podneo izveštaj generalu Momiru Taliću, komandantu Krajiškog korpusa.

„Marčetić je rekao ’Gospodine generale, u Kozarcu je danas ubijeno 800 ljudi’, a general Talić je pogledao u mom pravcu, jer sam ja bio jedini Bošnjak na tom sastanku“, rekao je svedok pred sudom. „[Talić] je znao da u Kozarcu žive samo Muslimani. Odjednom je osetio da je pogrešio što je gledao u mene. ’Dragane, ti mora da si mislio na 80 ljudi – i to je ono o čemu želiš da izvestiš glavni štab.’“

Talić je pred Haškim tribunalom bio optužen za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovečnosti. No, taj postupak je okončan 2003. godine, nakon njegove smrti.

Svedok je rekao da je u svoj dnevnik zabeležio kako je ubijeno 800 ljudi, dok ih je 1,200 zarobljeno. Međutim, u izveštaju glavnom štabu – na čijem je čelu bio Mladić – stoji da je bilo ubijeno „između 80 i 100 ljudi“.

„Brojka je bila smanjena da bi komandant [Talić] izbegao odgovornost, pošto je ratno pravo bilo prekršeno“, kazao je Selak, dodajući da su to „svi“ znali.

Selak je rekao da je želeo da ode u Kozarac, kako bi iz prve ruke video šta se desilo, ali ga je drugi oficir upozorio da bi, ukoliko to učini, mogao biti ubijen.

Svedok je ispričao kako je prisustvovao još jednom sastanku, koji je bio održan 1. juna, i na kojem je Talić naložio osnivanje pritvorskog logora Manjača, u kojem su zarobljenici – kako su potvrdile presude koje su u međuvremenu izrečene – bili maltretirani i ubijani.

„Kada je general Talić uzeo reč, kazao je da na vojnom poligonu Manjača treba izgraditi logor za ratne zarobljenike u koji staje 2,500 ljudi“, naveo je Selak.

Svedok je ispričao kako je neposredno nakon pomenutog sastanka – zajedno sa Talićem i još jednim komandantom – posetio taj logor.

„Otišao sam do nekadašnjih štala – staje za stoku su sada bile korišćene za smeštaj ratnih zarobljenika. Mi smo . . . tamo zatekli 100 do 130 ljudi, od kojih su neki bili pretučeni – mogli ste da vidite krv na njihovoj odeći i licu, pri čemu su neki od njih bili goli do pojasa. Čistili su štale od stočnog otpada“, posvedočio je Selak.

On je rekao da su svi zarobljenici, kada im je stražar naredio da budu u stavu mirno, nepomično stajali pognutih glava.

„Bilo je užasno. Verujte da me od samog prizora koji sam tada video još i danas podilaze trnci“, kazao je Selak.

Svedok je rekao da Talić „u suštini nije bio loš čovek“, ali da je bio dužan da sprovodi odluke svojih starešina.

„On nije bio zadovoljan brojem građana koji su izgubili život, [ali] je o tome morao da izvesti i da preduzme mere protiv počinitelja. Međutim, ništa nije bilo preduzeto. Talić je sprovodio naređenja više komande“, ponovio je Selak.

Tužioci tvrde da je Mladić, kao neko ko je od 1992. do 1996. bio komandant vojske bosanskih Srba, odgovoran za zločine genocida, progona, istrebljenja, ubijanja i prisilnog raseljavanja, te da je „doprineo ostvarenju cilja – trajnog uklanjanja bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata sa teritorije na koju su pravo polagali bosanski Srbi“.

Takođe se tereti za planiranje i nadziranje opsade Sarajeva, koja je trajala 44 meseca, i u kojoj je poginulo skoro 12,000 ljudi; kao i za masakr koji je u julu 1995. počinjen nad više od 7,000 muškaraca i dečaka u Srebrenici.

Nakon što je 16 godina proveo u bekstvu, Mladić je u maju 2011. uhapšen u Srbiji.

Tokom unakrsnog ispitivanja, branilac Branko Lukić je svedoku postavio pitanje koje se ticalo izveštaja o Kozarcu koji je poslat glavnom štabu, gde je navedeno kako je 80 ljudi bilo „ubijeno u borbi“, a ne „likvidirano“.

Selak je potvrdio da to stoji u izveštaju, ali je dodao da se radilo o „lažnoj informaciji koja je nadređenoj komandi bila poslata upravo zbog toga što su se plašili mogućih posledica“.

Lukić je pitao da li se dešavalo da sa terena budu poslate netačne informacije.

„Jeste, bilo je takvih slučajeva“, odgovorio je Selak.

„Da li je u to vreme – tokom, maja, juna, jula – bilo prekida komunikacija?“, pitao je Lukić.

„Da, veze su bile prekinute, ali postojali su kuriri, i jedinice su morale da koriste takve glasnike . . . da bi prenosile informacije i prosleđivale izveštaje“, kazao je svedok.

Lukić je pitao i da li je svedok u to vreme čuo za gubitke koje je na prolasku kroz Kozarac pretrpela kolona vojske bosanskih Srba, ili za muslimanski napad na Prijedor, koji se dogodio 30. maja 1992. Svedok je odgovorio da nije.

Dok je Selak bio za govornicom, Mladić se glasno konsultovao sa svojim braniocima, usled čega mu je iz sudskog veća bio upućen prigovor.

„Trebalo bi ne samo da pokušate, nego i da uspete da spustite svoj glas“, upozorio je okrivljenog sudija Alfons Ori (Alphons Orie).

Mladić je 26. septembra odbio da se pojavi u sudnici, jer je tada posredstvom video-veze trebalo da svedoči jedan zaštićeni svedok iz Sarajeva. Kako su naveli njegovi branioci, Mladić smatra da su njegova prava prekršena zbog toga što nije u prilici da vidi i čuje svedoka kako lično svedoči.

Sudija Ori je ukazao na to da odbrana, u vreme kada je odlučeno da se odobri video-veza, nije imala nikakvih pritužbi, te da se Mladić – ukoliko je odlučio da ne dođe u sud – dobrovoljno odrekao svog prava da se pojavi.

Dotični svedok, čiji je pseudonim RM-145, nastavio je svoj iskaz posredstvom veze i u Mladićevom odsustvu.

RM-145 je jedan od malobrojnih koji su preživeli masakr u Sokolini, gde je u junu 1992. bilo ubijeno oko 47 muškaraca. S obzirom na to da je već svedočio na drugim suđenjima, sudije su ga samo kratko ispitale i pročitale sažetak njegovog iskaza.

Svedok je rekao da je zajedno sa ostalim zarobljenicima bio ukrcan u autobus, koji je potom petnaestak minuta bio izložen pucnjavi i granatama. Svi koji su pokušali da pobegnu bili su ubijeni – naveli su tužioci u svom sažetku.

Tokom unakrsnog ispitivanja, Mladićev advokat Miodrag Stojanović je svedoka upitao da li je video bilo koga od onih koji su pucali.

„Nisam – bio sam pod gomilom leševa“, kazao je svedok.

Rachel Irwin izveštava za  IWPR iz Haga.

Frontline Updates
Support local journalists