Svedok tvrdi da su Bošnjaci iz Srebrenice otišli „dobrovoljno“

U okviru dokaznog postupka Tolimirove odbrane, sudski veštak je ocenio da mnoge žrtve preteruju.

Svedok tvrdi da su Bošnjaci iz Srebrenice otišli „dobrovoljno“

U okviru dokaznog postupka Tolimirove odbrane, sudski veštak je ocenio da mnoge žrtve preteruju.

Ratko Skrbic, testifying for Tolimir’s defence. (Photo: ICTY)
Ratko Skrbic, testifying for Tolimir’s defence. (Photo: ICTY)
Friday, 10 February, 2012

Piše: Velma Šarić iz Sarajeva (TU br. 728, 10. februar 2012.)

Suđenje bivšem generalu vojske bosanskih Srba (Vojska Republike Srpske, VRS), Zdravku Tolimiru, nastavljeno je ove sedmice svedočenjem veštaka koji je sudu rekao da su Bošnjaci u julu 1995. Srebrenicu napustili „dobrovoljno“.

Nekadašnji oficir VRS-a i veštak Tolimirove odbrane za ono što se desilo 1995. u Srebrenici, Ratko Škrbić, rekao je i da su zvanični izveštaji o broju bošnjačkih žrtava nakon što su srpske snage zauzele enklavu – umnogome preterani.

Tolimir se tereti po osam tačaka – uključujući genocid, istrebljenje, ubijanje, progon, prisilno razmeštanje stanovništva i deportaciju Bošnjaka iz istočnobosanskih enklava Srebrenica i Žepa tokom jula 1995. godine.

On je bio pomoćnik komandanta zadužen za obaveštajni i bezbednosni rad pri glavnom štabu VRS-a, što znači da je bio direktno potčinjen Ratku Mladiću kao njenom vrhovnom zapovedniku. Mladiću se trenutno pred Haškim tribunalom sudi za genocid.

Škrbić pred sudom nije izneo previše podataka o sebi, osim što je izjavio da je penzionisani pukovnik VRS-a koji je događajima u Srebrenici počeo da se bavi „dok je radio u timu odbrane Radivoja Miletića“.

U vreme kada su Srebrenicu, u julu 1995. godine, zauzele srpske snage, Miletić je bio načelnik za operativne i nastavne poslove pri glavnom štabu VRS-a. Haški tribunal ga je u junu 2010. osudio na 19 godina zatvora zbog učešća u srebreničkom masakru, u kojem je ubijeno oko 8,000 bošnjačkih muškaraca i dečaka.

Škrbić je autor knjige „Srebrenica – genocid nad istinom“, koja je objavljena prošle godine. Objašnjavajući razloge zbog kojih ju je napisao, on je sudijama rekao da nije nameravao da iznosi politički stav, već da pokaže kako se „brojke ne slažu“.

Svedok je napisao i ekspertski izveštaj za potrebe Tolimirove odbrane, koji je vrlo sličnog sadržaja kao i pomenuta knjiga. Objašnjavajući metodologiju po kojoj je sastavljao taj izveštaj, on je rekao kako je sproveo „podrobnu analizu dostupne dokumentacije druge strane i UN-a“.

Potom je precizirao da pod „drugom stranom“ podrazumeva bosansku vojsku, bosansko ministarstvo odbrane i srebreničke opštinske vlasti.

„Da bih sprečio da me neko optuži za pristrasnost, u svojim sam se izveštajima oslanjao isključivo na nesrpske izvore“, kazao je Škrbić pred sudom.

Potom je počeo da objašnjava neke od tvrdnji koje je izneo u svom izveštaju.

„Ukoliko pretpostavimo da su u Srebrenici [tokom 1995.] registrovana 35,632 izbegla lica koja su bila po zaštitom UN-a, i ukoliko od toga oduzmemo 25,000, koliko ih je bilo evakuisano 12. i 13. jula [iste godine], preostaju nam 10,632 osobe“, kazao je on.

„Za tih 10,000 muškaraca se može pretpostaviti da su preživeli, stigli u Tuzlu i nastavili da se bore protiv VRS-a u sklopu Drugog korpusa [bosanske vojske]“, nastavio je Škrbić, premda nije naveo razlog za pretpostavku da su svi otišli u Tuzlu.

„Postoji jedan izveštaj Rasima Delića [tadašnjeg komandanta vojske bosanske vlade], u kojem se navodi da je 5,000 ljudi iz Srebrenice došlo da se priključi Drugom korpusu“, nastavio je Škrbić. „To je pouzdan podatak.

„Dalje, budući da je moral bio toliko nizak, i da su ljudi [u Srebrenici] videli da gube rat, većina ih je dobrovoljno odlučila da napusti enklavu“, dodao je on.

Škrbić je konstatovao i da način izražavanja kojem su bosanski zvaničnici pribegavali u vezi sa ovim događajima pokazuje da je to bio deo jedne smišljene akcije.

„Bosanske vlasti su od UN-a zatražile da obezbedi da stanovnici ’napuste’ enklavu, a ne da budu ’evakuisani’ – što očito podrazumeva da, pošto ’napuštaju’ teritoriju, ne nameravaju da se vrate“, nastavio je Škrbić.

„Haotična situacija je nastala zbog toga što su 11. jula [1995.] svi želeli da iz enklave odu dobrovoljno i istovremeno“, dodao je on.

Škrbić je u svom svedočenju objasnio i kako „ne može biti govora o jednostranom napadu VRS-a na Srebrenicu, već samo o dvostranom sukobu“.

On je rekao da se ta činjenica često ignoriše.

„Iz dokumenata se može videti da je Dvadeset osmoj diviziji [bosanske vojske], koja je bila stacionirana u Srebrenici, ilegalno stizalo oružje – i to pod paskom međunarodnih mirovnih snaga, a da niko tim povodom nije ništa preduzeo“, kazao je svedok.

Škrbić se požalio i na ono što je nazvao „jednostranom predstavom o bosanskim Muslimanima kao žrtvama ’genocida’ u Srebrenici“. Napomenuo je da su njegovi zaključci potkrepljeni uverljivim dokazima, koji pokazuju da to nije tako.

Tolimir se na sudu brani samostalno, pa je svedoka upitao da li mu je poznata knjiga Filipa Korvina (Philip Corwin) pod naslovom „Sumnjivi mandat: Sećanje na UN u Bosni, leta 1995. godine“. Korvin je u naznačenom periodu bio najviši politički zvaničnik UN-a u Sarajevu.

Tolimir je svedoku rekao da je Korvin svoju knjigu napisao „da bi obezbedio uravnoteženi pogled na ono što se desilo i da bi u njoj osporio predstavu o nekakvoj ’plemenitoj žrtvi’ u tom ratu“.

Škrbić je odgovorio da mu je knjiga poznata, rekavši da – iako ju nije koristio za vlastito istraživanje – veruje kako ona „umnogome potvrđuje tačnost moje metodologije i pristupa“.

Suđenje će biti nastavljeno unakrsnim ispitivanjem veštaka od strane tužilaštva.

Velma Šarić je obučena novinarka IWPR-a iz Sarajeva.

Frontline Updates
Support local journalists