SVEDOK OPISUJE ETNIČKO ČIŠĆENJE VOJVODINE

On tvrdi da su srpske snage proterivanje ne-Srba iz njegovog sela započele ubrzo pošto se pojavio Vojislav Šešelj.

SVEDOK OPISUJE ETNIČKO ČIŠĆENJE VOJVODINE

On tvrdi da su srpske snage proterivanje ne-Srba iz njegovog sela započele ubrzo pošto se pojavio Vojislav Šešelj.

Tuesday, 14 October, 2008
Na suđenju Vojislavu Šešelju, jedan svedok je ove sedmice rekao kako je u njegovom selu kampanja etničkog čišćenja započela neposredno pošto je Šešelj tu održao svoj govor.



Aleksa Ejić iz Hrtkovaca (pokrajina Vojvodina, Srbija) izjavio je kako se u njegovom selu broj pristalica ultra-nacionalističkog lidera Srpske radikalne stranke (SRS) povećao nakon Šešeljevog pojavljivanja.



„Taj broj je porastao nakon skupa koji je održan kada je u naše mesto došao dr Vojislav Šešelj, 6. maja 1992.“, kazao je Ejić, koji je tokom 1991. i 1992. bio predsednik lokalnog ogranka nacionalističkog Srpskog pokreta obnove (SPO), i koji još uvek živi u Hrtkovcima.



Svedok je sudu rekao kako je u to vreme iz Hrvatske, Bosne i sa Kosova u Hrtkovce stiglo oko 1,000 srpskih izbeglica , što je broj koji je bio jednak tadašnjem broju stanovnika sela.



Po Ejićevim rečima, stanovnici hrvatske i mađarske nacionalnosti pobegli su iz sela posle Šešeljevog skupa, nakon čega su njihove kuće zauzele srpske izbeglice.



„Počeli su da ulaze u kuće odsutnih meštana. Bilo je slučajeva nasilnog ulaženja i zauzimanja tih kuća“, rekao je on.



Ejić je kazao i da su neki ljudi bili proterani iz svojih kuća.



„Takođe, mnogo stanovnika je isterano iz vlastitih kuća. Bilo je slučajeva pretnji, pa čak i fizičkog nasilja, i stanovnici su bili uplašeni“, rekao je on sudu.



Šešelj se tereti da je – u nastojanju da regrutuje dobrovoljce koji bi pomogli ostvarenje ideala Velike Srbije – držao zapaljive govore u medijima i na javnim skupovima tokom 1991. i 1992. On se tereti za „pozivanje na proterivanje hrvatskih civila iz pojedinih delova Vojvodine, u Srbiji“.



Tužioci navode da je Šešelj i u Hrtkovcima, 6. maja 1992., održao jedan od takvih govora, u kojem je zahtevao da Hrvati napuste to područje i odu u Hrvatsku. Nakon njegovog govora, Šešeljeve pristalice su, kako se navodi u optužnici, „u Hrtkovcima otpočele kampanju etničkog čišćenja uperenu protiv ne-Srba, a pogotovo Hrvata“.



Prema navodima tužilaštva, hrvatske su kuće potom bile opljačkane, a domove onih koji su bili prisiljeni da odu zauzimali su Srbi iseljeni iz ostalih delova bivše Jugoslavije.



Svedoka je ove nedelje izdalo pamćenje kada je u pitanju održani govor. Tužitelj Kalođero Ferara (Calogero Ferrara) ga je zamolio da pročita odlomke iz transkripta govora i potvrdi da je Šešelj to zaista rekao – ali Ejić nije bio siguran u to.



„Sećam se tih rečenica, ali ne mogu sa stopostotnom sigurnošću reći da li sam ih čuo na skupu ili na televiziji“, rekao je on.



Ejić je pročitao odlomak u kojem je Šešelj rekao da Hrvate treba proterati iz Hrtkovaca i Srbije, te da u njihove kuće treba da se usele srpske izbeglice.



„Svi ostali moraju da se čiste iz Srbije, uključujući one odavde, iz Hrtkovaca, koji su zaključali svoje kuće i otišli, računajući da će se jednoga dana vratiti. Naša poruka njima glasi: nemate gde da se vratite“, pročitao je svedok.



Po Ejićevim rečima, Šešelj je izneo plan za preseljenje Hrvata na human način, tvrdeći da oni mogu da zadrže kuće onih Srba koji su otišli iz Hrvatske. Navodno je govorio i o organizovanju autobusa koji bi Hrvate odveli iz zemlje, i tome da im treba obezbediti sendviče za putovanje „u njihovu domovinu“.



Na početku unakrsnog ispitivanja, delovalo je da Šešelj tvrdi kako je Ejićeva politička partija – SPO – zapravo odgovorna za nemire u Hrtkovcima tokom 1991. i 1992.



„Dakle, u Hrtkovcima je preovladavalo mišljenje da je SPO organizovao sve te incidente i negativne pojave, zar ne?“, obratio se on svedoku, a u vezi sa pretnjama i nasiljem koji su doveli do odlaska Hrvata.



Svedok je priznao da su, nakon što su počeli da se dešavaju incidenti, ljudi sa tog područja najpre smatrali da je za njih odgovoran lokalni odbor SPO-a. Međutim, dodao je on, takvo mišljenje nije dugo potrajalo.



Šešelj je rekao da je svedoka 1992. beogradsko rukovodstvo izbacilo iz SPO-a, „kako bi izbrisalo sve tragove učešća [ovog] lokalnog odbora u mučenju hrvatskog stanovništva nakon što se doselio veliki broj izbeglica“.



Ejić je to negirao. „To je izmišljotina“, odgovorio je on.



Šešelj je pokušao da pokaže kako njegovo obraćanje u Hrtkovcima nije za cilj imalo jačanje nacionalizma, već da je to bio „pre svega predizborni skup“, pri čemu je ukazao na činjenicu da su krajem maja 1992. u Srbiji bili održani savezni i lokalni izbori.



„Tako je bio i najavljivan“, kazao je svedok.



Šešelj je potom Ejića pitao da li on za njega tvrdi – kao što je tužilaštvo navelo u pred-procesnom podnesku – da je u svom govoru rekao kako mešane brakove između Hrvata i Srba treba raskinuti, a decu koja su u njima rođena ubiti.



Svedok je negirao da je Šešelj to rekao: „Nisam čuo ništa slično.“



Uprkos pretnji koje su mu navodno, pre no što je došao u Hag, upućene u jednoj od sporednih seoskih ulica, Ejić je odlučio da ne prihvati mere zaštite prilikom svedočenja na suđenju Šešelju.



„Pretnja koja mi je upućena glasila je otprilike ovako: ’Pazi se, razmisli o tome gde treba da ideš’. Nisam se uključivao u razgovor i nastavio sam da vozim bicikl“, rekao je Ejić sudu.



U julu ove godine, tužilaštvo je od sudskog veća zatražilo da Šešelju, koji se brani samostalno, odredi branioca – jer opstruira suđenje i jer „njegovi pomoćnici ometaju svedoke“.



Po Ejićevim rečima, u Hrtkovcima je bila javna tajna da će on svedočiti u Hagu kao zaštićeni svedok.



„Pošto sam shvatio da polovina mog sela zna da ću biti svedok, rešio sam da ipak svedočim javno“, rekao je on sudu.



Ejić je rekao i da je jedan pripadnik Šešeljeve SRS tražio od njega da bude svedok odbrane. Rekao je i da je to odbio.



Svedok je kazao i da je, nakon njegovog dolaska u Hag, vođa SRS-a u Hrtkovcima, Željko Došen, nazvao telefonom njegovu kćerku i ponudio joj posao.



„Rekao je da mi mogu pomoći . . . da će mi zaposliti kćerku i slično“, rekao je Ejić.



Simon Jennings je izveštač IWPR-a iz Haga.
Frontline Updates
Support local journalists