Svedok opisao „nezakonita“ naređenja bosanskih Srba

Bivši vojni zvaničnik UN-a kaže da je bio zgrožen naredbom vojske bosanskih Srba o otvaranju vatre na mirovne trupe.

Svedok opisao „nezakonita“ naređenja bosanskih Srba

Bivši vojni zvaničnik UN-a kaže da je bio zgrožen naredbom vojske bosanskih Srba o otvaranju vatre na mirovne trupe.

Witness David Fraser at the ICTY courtroom. (Photo: ICTY)
Witness David Fraser at the ICTY courtroom. (Photo: ICTY)
Friday, 22 October, 2010

Piše: Rachel Irwin iz Haga (TU br. 666, 22. oktobar 2010.)

Vojska Radovana Karadžića je izdavala tajna naređenja i otvarala vatru na jedinice Ujedinjenih nacija tokom opsade Sarajeva, koja je trajala 44 meseca – izjavio je ove sedmice pred sudijama Haškog tribunala jedan kanadski general.

Tužilac Alan Tiger (Alan Tieger) je svedoku Dejvidu Frejzeru (David Fraser) pokazao naredbu vojske bosanskih Srba da se „na osnovu usmenog naređenja komande glavnog štaba . . . otvori vatra na centar aktivnih snaga [UN-a]“.

Tiger je rekao da je to naređenje u novembru 1994. izdao Dragomir Milošević, general koji je tokom druge polovine ratnog perioda komandovao Sarajevsko-romanijskim korpusom vojske bosanskih Srba.

Sudije Tribunala osudile su Miloševića na 29 godina zatvora zbog učešća u artiljerijskim i snajperskim napadima na Sarajevo, u kojima je poginulo skoro 12,000 ljudi.

„Ovaj dokument je u skladu sa procenama koje smo imali dok sam bio tamo“, kazao je Frejzer, koji je u periodu od aprila 1994. do maja 1995. bio vojni pomoćnik komandanta Zaštitnih snaga Ujedinjenih nacija (UNPROFOR) u Sarajevu. Prethodno je u Tribunalu svedočio na još dva suđenja.

„ . . . Ovo [naređenje] je predstavljalo direktno kršenje pravila“, nastavio je Frejzer. „Komandant korpusa naređuje jedinicama da otvore vatru na UN, iako mi nismo bili u ratu sa srpskim snagama . . . iskreno, zgrožen sam time.“

Tužioci tvrde da je Karadžić, kao neko ko je u periodu od 1992. do 1996. bio predsednik samoproglašene Republike Srpske (RS), planirao i nadzirao opsadu Sarajeva. Karadžićeva vojska se tereti da je namerno otvarala snajpersku i artiljerijsku vatru na civilno stanovništvo, a sa ciljem „širenja terora“ u gradu.

Optužnica ima ukupno 11 tačaka i u njoj se navodi da je Karadžić odgovoran za zločine genocida, progona, istrebljenja, ubijanja i prisilnog raseljavanja, koji su „doprineli ostvarivanju cilja – trajnog raseljavanja bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata sa teritorije na koju su polagali pravo bosanski Srbi“. Uhapšen je u Beogradu, jula 2008., nakon što je 13 godina proveo u bekstvu.

Tiger je svedoku predočio još jedno naređenje vojske bosanskih Srba, iz aprila 1995. godine, u kojem se kaže da treba baciti vazdušnu bombu na područje Hrasnice, „gde će biti naneto najviše žrtava i materijalne štete“.

„Da li je to naredba koju biste Vi izdali, ili dozvolili da bude izdata?“, pitao je Tiger.

„Ovo je očigledno nezakonita naredba i da sam tu naredbu ja dobio, ne bih joj se povinovao“, odgovorio je Frejzer.

„A šta ako je [na tom području] bila neka jedinica vojske bosanskih Muslimana?“, pitao je Tiger. „Da li bi se to odrazilo na nezakonitost bacanja vazdušne bombe?“

„Vazdušna bomba je potpuno neprikladna za dejstva po vojnim ciljevima na području koje je tako gusto naseljeno poput ovog grada“, odgovorio je Frejzer.

On je rekao kako vazdušne bombe nisu imale „nikakav vojni značaj na gradskom području“ i da su imale „neselektivno“ dejstvo na civile i infrastrukturu.

„Prema Vašoj proceni, koji nivo komande bi morao . . . da odobri ili ratifikuje upotrebu vazdušnih bombi u Sarajevu?“, pitao je Tiger.

„Moja procena je da je komandant [Sarajevsko-romanijskog korpusa] imao direktnu kontrolu nad snajperskom i ariljerijskom vatrom u Sarajevu i okolini“, kazao je Frejzer.

Što se tiče snajperskih dejstava po civilima, Frejzer je Tigeru rekao kako su i vojska bosanskih Srba i vojska bosanske vlade to činile, ali da je pretežno bila u pitanju srpska strana. On je rekao i da je veliki broj civilnih ciljeva doveo do osnivanja antisnajperske operativne grupe, koja je postala „veoma upućena“ u to gde se na obema stranama nalaze snajperi.

„Sa kojim stepenom sigurnosti se može reći da su snage bosanskih Srba sudelovale u stalnim napadima na civile?“, pitao je Tiger.

„Bili smo uvereni u to da snage bosanskih Srba izvode snajperske napade na civile“, kazao je Frejzer. „Preklinjali smo ih da prestanu . . . te rasprave na [nivou] korpusa su jedno vreme imale pozitivan efekat, ali je to bilo samo privremeno.“

On je rekao kako je, kada bi razgovarao sa Stanislavom Galićem – koji je do avgusta 1994. komandovao Sarajevsko-romanijskim korpusom – taj general najpre negirao da njegova vojska otvara snajpersku vatru na civile, „ali bi tokom razgovora to priznao“.

Galića su sudije Tribunala kasnije osudile na doživotnu robiju zbog učešća u snajperskoj i artiljerijskoj kampanji.

„On bi za to okrivio drugu stranu“, kazao je Frejzer, dodajući da bi se nakon takvih sastanaka situacija popravila, premda samo nakratko.

„Stalno se dešavalo da se situacija pogorša, pa malo poboljša, pa onda opet pogorša“, nastavio je on.

Kao i neki drugi svedoci, i Frejzer je rekao da je vojska bosanskih Srba sprečavala da konvoji sa humanitarnom pomoći dospeju do civila.

„Bili su veoma vešti u utvrđivanju količine pomoći koja dolazi u grad“, kazao je Frejzer. „Redovno su to kontrolisali tako što su usporavali ili zaustavljali konvoje. Jednom smo na 20 dana ostali bez sveže hrane.“

Tiger je naveo kako je Frejzer ranije izjavio da su stanovnici Sarajeva bili „vidno traumatizovani“, i da su „izražavali nesigurnost i užasnutost [zbog toga što] nikada nisu znali šta će se sledeće desiti.“

„Što se tiče onoga što je prozrokovalo taj užas – o čemu se radilo?“, pitao je Tiger.

„Taj užas je bio rezultat brojnih različitih faktora“, odgovorio je Frejzer. „Grad je bio pod opsadom. Humanitarnu pomoć su kontrolisali Srbi. [Civili] su bili granatirani i gađani iz snajpera.

„Stanovnici nisu znali šta će im se dogoditi kada izađu napolje. Morali su sami da se staraju o sopstvenim životima.“

A kada je na Karadžića došao red da unakrsno ispita svedoka, on ga je pitao za učešće UN-a u navodnim crnoberzijanskim aktivnostima. Svedok je odgovorio da je u to vreme bila vođena istraga o toj stvari.

„Složili biste se sa time da su Srbi, u svetlu tih informacija, imali razloga da povećaju oprez i kontrolu svega što ulazi u Sarajevo?“, pitao je Karadžić.

„Ne bih se složio sa time da su Srbi morali da pojačaju kontrolu“, odgovorio je Frejzer. „Srbi je trebalo [da] . . . poštuju mandat UN-a i slobodu kretanja.“

„Da li bi, po Vašem mišljenju, sloboda kretanja – pogotovo kada su u pitanju humanitarni konvoji – podrazumevala i odsustvo kontrole?“, pitao je Karadžić.

„Ne“, odgovorio je Frejzer. „Tu mora postojati element kontrole, ali ne u meri da sprečava da humanitarni konvoji stignu na svoje odredište.“

Frejzer je napomenuo da „nismo tražili dozvolu. Obaveštavali smo Srbe da pomoć stiže u humanitarne svrhe i da treba preduzeti odgovarajuće mere kako bi se obezbedilo da ona dođe gde treba“, nastavio je on.

Što se tiče snajperskih dejstava u Sarajevu, Karadžić je pitao da li je Galić „ikada priznao da je bilo snajperskih napada na civile“.

„Sudeći po zabeleškama sa sastanka, čini se vrlo izvesnim da on to jeste priznavao“, kazao je Frejzer.

Kao što je to već i činio u više navrata tokom samog suđenja, Karadžić je tvrdio da su snage bosanske vlade otvarale vatru iz snajpera na vlastiti narod.

„Da li se slažete sa time da su Muslimani snimali takve napade na decu kako bi ih emitovali na TV-u i okrivili Srbe?“, pitao je Karadžić.

„Čuo sam za te priče“, kazao je Frejzer. „One su poticale od naših vojnika UN-a i čini mi se da se prisećam kako je Muslimanima bio podnet prigovor zbog takvih akcija.“

„A jeste li ikada dobijali informacije o tome da su Srbi navodno pucali na vlastite civile kako bi okrivili drugi stranu?“, pitao je Karadžić.

„Ne sećam se toga“, kazao je Frejzer.

Nakon što je Karadžić sugerisao da su snage bosanske vlade imale „neku vrstu vojne politike“ gađanja vlastitog naroda, Frejzer je kazao kako on to ne bi tako nazvao.

„Naša je ocena bila da su muslimanske vlasti bile zainteresovane za to da UN i dalje bude angažovan u operacijama, a time i međunarodna zajednica“, kazao je Frejzer.

„Ja jesam [ranije] rekao da su Muslimani krivi za napade na civile i da smo zbog toga protestvovali, kao i u slučaju Srba“, nastavio je on.

Ove sedmice je svedočio i Bogdan Vidović, kriminalistički tehničar Centra službi bezbednosti bosanske vlade.

Suđenje se nastavlja naredne sedmice.

Rachel Irwin izveštava za IWPR iz Haga.

Balkans
Frontline Updates
Support local journalists