Svedok blizak vrhu vlasti gotovo dokazao Miloševićevu odgovornost

Dan 126

Svedok blizak vrhu vlasti gotovo dokazao Miloševićevu odgovornost

Dan 126

Wednesday, 4 December, 2002
Svedok koji je za vreme rata bio na visokom položaju, i koji se u to vreme tridesetak puta službeno susretao sa Miloševićem, je posvedočio da je Milošević stajao iza rata u Hrvatskoj. On je kontrolisao snage Srpske krajine i manipulisao narodom i političarima. On je insistirao na ratu i tamo gde je postojala mogućnost za mirno rešenje. On je nadzirao etničko čišćenje Krajine od nesrpskog stanovništva koje su njegovi poslušnici izveli upotrebom terora, vojne agresije, uništavanjem imovine i ubijanjem. On je takođe kontrolisao mirovnio proces. Ni jedno sporazumno rešenje nije doneto bez njegovog odobrenja.

Milošević je sve to postigao sarađujući sa desetak osoba, civila i oficira, iz Srbije, Crne Gore, Srpske Krajine i iz Bosne. Njegoj cilj je bio stvaranje većinski srpske države sastavljene od delova SFRJ, nakon što se ona raspala. Uprkos njegovim spletkarenjima u Srpskoj Krajini koja su izazvala stradanja, smrti, razaranja i etničko čišćenje, bešćutno je i cinično okrenuo leđa tim istim krajinskim Srbima da bi ostvario svoj pravi cilj: proširenu Srbiju, koja je trebala da se sastoji od Srbije, Crne Gore, i pola Bosne. On je taj dogovor postigao sa Franjom Tuđmanom još 1991. godine, pre nego što je rat zahvatio veliki deo Hrvatske.

Ovo je, barem, trojici sudija Međunarodnog suda ispričao zaštićeni svedok C-061 za vreme pet dana direktnog svedočenja i dva dana unakrsnog ispitivanja. Sve to opravdava odluku tužilaca da ne pozovu 14 drugih svedoka koji su bili najavljeni, i da vreme koje je bilo za njih rezervisano prepuste zaštićenom svedoku C-061. To takođe pokazuje da je tužilac Džefri Najs znao o čemu govori kada je najavio svedoke iznutra kada je tužilaštvo iznosilo svoje dokaze u vezi Kosova.

'Ovo je najveće suđenje ovog tipa posle Drugog Svetskog rata. Ovakve optužnice se lako dokazuju ako jedan čovek koji je bio blizak vrhu vlasti istinito svedoči o onome što se dogodilo. Jedan svedok gotovo da može da dokaže (celu optužnicu).' Iako svedoci iznutra nose svoje probleme, svedok C-061 opravdava Najsove reči -- on je zaista sam gotovo dokazao navode optužnice.

Uprkos tome što se sud često povlačio iza zatvorenih vrata da bi zaštitio identitet svedoka, i javni deo njegove izjave je bio upečatljiv. Iz njegovih reči se videlo kako je Milošević manipulisao ljudima i njihovim strahovima da bi ostvario svoje ciljeve. Svedok je rekao u odgovoru na jedno Miloševićevo pitanje: 'Hteli ste da prevarite narod Krajine… da bi ostvarili svoje ciljeve … Manipulisali ste javnim mnjenjem i Krajišnicima.' Osim što je širio propagandu, Milošević je uspostavio paralalnu policijsku i vojnu strukturu u Krajini pod rukovodstvom Milana Martića. 'Preko Martića ste preuzeli oružane snage Krajine….' Martićev nadređeni je bio Jovica Stanišić, Miloševićev čovek za bezbednost.

Takođe je bio upleten Franko Simatović -- Frenki, šef specijalnih jedinica Srpske Službe državne bezbednosti. Na Miloševićevo pitanje zašto optužuje Simatovića da je učestvovao u paralelnoj strukturi, svedok je odgovorio: 'Ne optužujem ga. Ja znam da je njegov šef bio Stanišić I yVi ste tražili, zahtevali da on bude u Krajini. Vi ste rekli da je on dobar.'

Nastojanja civilnih rukovodilaca Krajine da stave Martića pod svoju kontrolu su propala. Martić je imao silu i Miloševića na svojoj strani, i političari su se bojali građanskog rata u doba kada im je pretnja dolazila od Hrvatske. Civilne strukture nisu uspele da ostvare svoje ciljeve, jer 'ste Vi podržavali (paralelne) strukture,' rekao je Miloševiču C-061.

Kao što je navedeno u našim ranijim izveštajima o svedočenju svedoka C-061, Beograd je finansirao, opremao i uvežbavao srspke oružane snage u Krajini. Svedok je opisao kako je Milošević kontrolisao koliko im je novca stizalo. Još važnije, rekao je da je Milošević imao de fakto kontrolu nad predsedništvom SFRJ I nad JNA, kao i nad vojskom i policijom Krajine.

Svedok C-061 je takođe svedočio da do etničkog čišćenja nije došlo spontatno, nego da je izvedeno na isti način u Hrvatskoj i u Bosni. U Krajini, Martićevi ljudi su provocirali narod, na primer pucajući na selo. Kada bi iz sela uzvratli vatru, krajinski Srbi su uzvraćali granatama i teškom artiljerijom. JNA bi onda došla sa teškim naoružanjem pod izgovorom da razdvaja sukobljene snage. Umesto toga, oni bi se pridružili krajiškim Srbima, i zajedno su gurali hrvatsku vojsku i civile sa teritorije. Posle ovoga je dolazila na red pljačka i paljenje i ubijanje onih koji nisu pobegli (a to su uglavnom bili starci i starice.) Isto je rađeno od sela do sela, sve dok Krajina nije bila očišćena od nesrpskog stanovništva.

Na pitanje da li je Milošević znao šta se dešavalao na terenu, svedok je odgovorio: 'Miloševič je sigurno znao. Njegova Služba (Državne bezbednosti) je bila tamo i ja sam imao tamo susrete sa šefom njegove Službe bezbednosti (Stanišićem.)'

Jedan od 52 snimljena telefonska razgovora koje je tužilaštvo iznelo kao dokaze Miloševićeve krivice podržava reči svedoka. Snimak telefonskog razgovora između Miloševića i Radovana Karadžića pokazuje da je Miloševič znao da Martićeve snage granatiraju Gospić. Ništa ne upućuje na zaključak da je Milošević išta uradio da kazni Martića za bombardovanje grada, što je očigledno ratni zločin, iako je imao kontrolu nad njim preko Stanišića.

Na snimci jednog drugog telefonskog razgovora između Miloševića i Karadžića čuju se njih dvojica kako diskutuju o operacijama da se osigura teritorijalna povezanost srpskih teritorija u Hrvatskoj i Bosni sa Srbijom. Milošević je izrazio svoje zadovoljstvo otcepljenjem Hrvatske i Slovenije, i rekao je da ne bi trebalo da bude problema da i Makedonija to isto uradi. Milošević je rekao Karadžiću: 'Vidiš, oni hoće da se otcepe, i rade sve baš kako smo mi planirali.' Karadžić se složio i Miloševič je ponovio: 'Baš kako smo planirali.'

Hapšenje Martića od strane hrvatske policije u septembru 1991 nije bilo deo plana. Uhapšen je za svoja nastojanja da izazove rat u Hrvatskoj, za napade na policiju, pucanje na civile, uništavanje radnji, kuća i vozila eksplozivima, i za uništavanje železnice. Iz snimaka se vidi da je njegovo hapšenje izazvalo krizu, ali da je Milošević reagovao čim je saznao, i da je Martić zatim pušten.

Milošević je takođe kontrolisao mirovni proces, tvrdi C-061. Da li se radilo o Karingtonovm ili o Vensovom planu ili o predlogu Z-4, Milošević je bio taj koji je odlučivao da li su oni prihvatljivi, i kako srpska delegacija treba da se ponaša u pregovorima. Kada je Milošević odbacio plan Z-4, koje su predložila trojica stranih ambasadora u Zagrebu, Martić je na međunarodnoj konferenciji odbio i da dotakne papir na kome je predlog bio zapisan.

Milošević je želeo da se prihvati Vensov plan. Iako ga je srpska delegacij u prvi mah odbila, prihvatili su ga pod Miloševićevim pritiskom. Vensov plan je predvideo potpuno razoružanje sukobljenih strana u Hrvatskoj, povlačenje JNA i uvođenje mirovnih posmatrača Ujedinjenih Naroda. Iako je plan bio prihvaćen i posmatrači su došli, ostale njegove provizije nisu nikad realizovane. Iako se JNA formalno povukla, ostavili su za sobom oružje, opremu i svoje oficire. Lokalni Srbi su njihovo oružje sakrili. Martić je sprečio povratak izbeglih Hrvata u svoje domove u Krajini. Ovo je dobra ilustracija Miloševićevog stila u deceniji ratova i međunarodnih pregovora koji su pokušavali da zaustave ratove: serija praznih obećanja.

C-061 je još svedočio da je Milošević kontrolisao pregovore između Srpske Krajine i Hrvatske 1994, uključujući elektriku, nafotvod, i železnicu. Kada ga je tužilac pitao šta bi se desilo ako bi neko preuzeo inicijativu bez Miloševićevog odobrenja, C-061 je odgovorio: 'To nije moglo da se desi. To bi bilo kažnjeno. Bilo je primera fizičke opasnosti.'
I u javnom delu svedočenja, svedok C-061 je rekao da o svemu ovome govori kao direktan svedok događaja. Na primer, na pitanje kako je znao da je Miloševič odlučivao koji oficiri će da komanduju Armijom RSK, svedok je odgovorio: 'Ja sam učestvovao u formalizovanju i legalizovanju svih Miloševićevih političkih odluka.' Drugom prilikom je objasnio kako je znao da je Milošević započe kampanju protiv Momira Blatovića, koga je hteo da prisili da promeni svoj stav u vezi Karingtonovog plana. 'Čuo sam to direktno od Miloševića-'

C-061 je svedočio pod zaštitnim merama, uključujući promenu njegovog glasa i slike i upotrebu pseudonima, C-061. Ali, svima koji su upućeni u balkanske prilike bilo je potpuno jasno o kome se radi. Svakako oni kojih se on najviše boji tačno znaju o kome se radi. To što je on tražio zaštitne mere usprkos tome, pokazuje u kolikom su strahu svi potencijalni svedoci, i zašto je kancelariji tužilaštva tako teško da dođe do svedoka ovog profila. Uz to, svedok je potencijalno i sam optuženik pred Međunarodnim sudom, što se jasno videlo iz toga što je celom svedočenju prisustvovao njegov advokat.

Milošević je završio drugi dan unakrsnog ispitivanja sa pitanjem: 'Uz to što svedočite protiv mene, da li ste i Vi osumnjičen pred ovim Sudom?' Pre nego što se Sud povukao iza zatvorenih vrata, C-061 je rekao: 'Ja ne svedočim protiv Vas. Ja svedočim istinu.' Unakrsno ispitivanje se nastavlja 02.12. 2002.
Frontline Updates
Support local journalists