Svedočio pripadnik Arkanovih Tigrova: Pripadnici srpskih paravojnih jedinica koji su ratovali u Bosni prethodno su obučavani u Srbiji

Dan 115-116

Svedočio pripadnik Arkanovih Tigrova: Pripadnici srpskih paravojnih jedinica koji su ratovali u Bosni prethodno su obučavani u Srbiji

Dan 115-116

Wednesday, 30 October, 2002
Protiv Miloševića je svedočio nekadašnji pripadnik elitne srpske paravojne formacije, Arkanovih Super Tigrova. Iako ime svedoka nije bilo javno objavljeno, a glas i lik su mu bili izmenjeni do neprepoznavanja, veliki deo svedočanja i unakrsnog ispitivanja se ipak odvijao iza zatvorenih vrata. Međutim, i ono šta je svedok rekao u javnom delu pretresa je doprinelo našem poznavanju uloge sprpskih pravojnih jedinica u ratovima u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini.

Svedok C-020 je bio mobilisan u teritorijalnu odbranu (TO) u Bosni, odakle je poslan na ratište u Hrvatskoj. Njegova jedinica je primila naoružanje i opremu iz Srbije, ili od JNA ili od TO Srbije. Svedok je takođe rekao da su sve srpske jedinice, one u kojima su bili lokalni Srbi, i one koje us došle iz drugih krajeve, bile pod komandom JNA, koja nije pokušavala da rastavi zaraćene snage, kao što to tvrdi Milošević, nego je bila 'na našoj strani.' U unakrsnom ispitivanju se, međutim, svedok složio sa Miloševićevom tvrdnjom da je JNA intervenisala da zaštiti hrvatsko stanovništvo od pripadnika lokalne TO. Ostatak njegovog svedočenja o Hrvatskoj se odigrao iza zatvorenih vrata.

Rane 1993, u vreme kada je C-020 bio u Hrvatskoj, formirani su Super Tigrovi od pripadnika srpskih paravojnih jedinica. Super Tigrovi tom periodu nisu učestvovali u borbama, i jedinica je raspuštena. Međutim, ponovo su mobilisani 1994 da se bore u Bosni. Organizator Super Tigrova je bio Željko Ražnatović Arkan.

Iako su Ujedinjene Nacije zabranile srpskim snagama da učestvuju u borbama u Bosni, svedok C-020 je svedočio da su Super Tigrovi obučavani u Srbiji i da su preko reke prebačeni u Bosnu. Legija, svedokov komandant, je sam bio podređen Franku Simatovići Frenkiju, šefu specijalne jedinice Službe državne bezbednosti. Legija je zabranio Tiigrovima da nose oznake po kojima bi neko mogao da identifikuje jedinicu kojoj pripadaju. Nisu smeli da govore ništa o sebi i o svojoj jedinici, a ako bi baš morali, smeli su da kažu 'našim ljudima' da su iz specijalne policije iz Srbije.

Da bi prešli granicu sa Bosnom, koju su čuvali vojnici UN-a, Arkanovci su čekali da ruski kontingent preuzme dežurstvo, i onda su se sa njima 'dogovarali' i prebacivali se u Bosnu. U logističkom štabu u Katinovcu kojim je upravljao Frenki su dobijali oružje. C-020 je svedočio da je štab imao zalihe oružja i goriva, heliodrom i bolnicu, sve znakovi aktivnog učešća Srbije u ratu u Bosnu. C-020 takođe tvrdi da im je oružje i oprema stizala iz Srbije, uprkos UN embargu.

U Bosni, Super Tigrovima je bilo naređeno da štite Fikreta Abdića, koji je vladao delom zapadne Bosne i ratovao sa bosanskom armijom. C-020 je rekao da su Super Tigrovi trenirali Abdićeve ljude, da su ih verovatno snabdeli oružjem i da su učestvovali sa njima u borbama oko Velike Kladuše sve dok nisu grad 'oslobodili.' Svedok je rekao da su deo plate dobijali na terenu, a deo u štabu u Beogradu. Na pitanje o poreklu novca, odgovorio je da veruje da su ih plaćali MUP Srbije i Arkan.

Kada su Super Tigrovi izgubili nekoliko ljudi u borbama u Zapadnoj Bosni, u beogradskim novinama se pojavila osmrtnica visokog oficira MUP-a. Posle toga im je Frenki zabranio da učestvuju u borbama, jer Srbi iz Srbije nisu smeli da se bore u Bosni. Arkanovci su nastavili I dalje da obučavaju Abdićeve borce.

U delu izjave koji je bio otvoren za javnost, Milošević je uspeo da navede svedoka na neke ustupke. C-020 se na kraju složio da je JNA razdvajala strane u sukobu, i da je Srpska dobrovoljačka garda bila pod komandom tzv. Republike Srpske Krajine, da su Super Tigrovi bili 'najdisciplinovanija jedinica na ratištu', da su borbe bile na liniji fronta i da nisu imali kontakta sa civilima, da nije bilo pljačke, paljenj, ni ubijanja civila. Svedok C-020 se takođe složio da ni JNA ni Srbija nisu učestvovali u borbama u Kninu od januara do marta 1993, i da su svi članovi njegove jedinice bili dobrovoljci.

Javni deo svedočanstva se odnosio na tri perioda: 1991, kada je C-020 bio mobilisan u TO u Bosni; 1993, kada se borio sa Srpskom dobrovoljačkom gardom oko Knina, i 1994, kada se borio sa Super Ttigrovima u Bosni. Posmatrači nisu čuli dovoljno njegovog svedočenja da bi mogli da znaju da li je on učestvovao i u drugim borbama (osim što je rekao da su se borci iz Srbije povremeno vraćali kući na odmor, iz čega može da se pretpostavi da je i on učestvovao u drugim borbama.)

Milošević je takođe uspeo da izvuče iz njega prizanje da se dobrovoljno priključio Tigrovima 1994 godine da bi se sa njima borio u Bosni. Postojanje dobrovoljačke jedinice koju su opremile, pripremile i organizovale srpske vlasti je sasvim dovoljan dokaz upletenosti Srbije u rat, a Milošević nije uspeo da navede svedoka da se složi da njegova jedinica nije učestvovala u borbama, nego da je samo indirektno pomagala i trenirala lokalne borce. C-020 je u prvom momentu rekao da su 'na početku učestvovali u borbama,' a da su posle saznali da ne smeju da učestvuju direktno, nego samo posredno. Milošević je na kraju odustao, znajući da sud smatra da je i indirektno učešće ipak učešće.

Na svoje poslednje pitanje u otvorenom delu pretresa, Milošević je dobio zanimljiv odgovor. Pitao je svedoka da li su ljudi u zapadnoj Bosni bili dobronamerni prema njemu, da li su imali umerene političke poglede i da li su samo želeli normalan živopt. Milošević je hteo da dobije potvrdu za svoju ranije izrečenu tvrdnju da su Mulismani koje je predvodio Fikret Abdić bili protiv 'ekstremista koje je predvodio Alija Izetbegović.' C-020 se nije složio i rekao je da je njegovo lično mišljenje da tamo niko, čak ni Srbi, nije bio umeren i ljubazan.

Svedočenje ovog čoveka je bilo zanimljivo jer je pokazao vezu između Srbije i ratnih dejstava u Bosni i Hrvatskoj, ali iz dela koji je bio javan ne može da se odredi u kojoj je meri bilo i efektivno. On je kasnije možda opisao i druge incidente, imenovao visoke funkcionere iz Srbije, ili izneo dodatne dokaze o upletenosti Srbije u ratove. Milošević je možda uspeo da pobije delove njegovog svedočanstva, ili je možda uspeo da dovede u pitanje njegov kredibilitiet kao svedoka (mada u javnom delu svedočenja nije bilo znakova da mu je to cilj.) U svakom slučaju, važno je da se u sudnici pojavio prvi pripadnik srpskih dobrovoljačkih paravojnih formacija. Na kraju, sudije koji su čuli sve što je on imao da kaže će da ocene da li mogu da veruju njegovim rečima.
Frontline Updates
Support local journalists