SVEDOČENJE O „SISTEMATSKOJ KAMPANJI UNIŠTAVANJA“ KRAJINE

Svedok tvrdi da je hrvatski general mogao da spreči tamošnje ratne zločine.

SVEDOČENJE O „SISTEMATSKOJ KAMPANJI UNIŠTAVANJA“ KRAJINE

Svedok tvrdi da je hrvatski general mogao da spreči tamošnje ratne zločine.

Monday, 14 April, 2008
Svedočeći ove sedmice na suđenju hrvatskom generalu Ivanu Čermaku, bivši zvaničnik Ujedinjenih nacija je govorio o pljačkanju i spaljivanju kuća kojima je u leto 1995. prisustvovao na području Krajine, koje su pre toga kontrolisali Srbi.



Kao nekadašnji član akcionog tima UN-a za ljudska prava, koji je u to vreme patrolirao regionom, Edvard Flin (Edward Flynn) je svedočio o onome što se u kninskom okrugu Krajine događalo nakon hrvatske vojne ofanzive koja je nazvana Operacija Oluja, i koja je rezultirala masovnim egzodusom Srba sa tog područja.



Svedok je pred Haškim tribunalom govorio o neverici koju je osetio kada je – na sastanku hrvatskih i zvaničnika UN-a, održanom u avgustu te godine – Čermak zatražio da ga smesta izveste o svakom zločinu, kako bi što pre mogao da pošalje policiju koja će izvršiti istragu.



„Smatrao sam da je nelogično da general od nas traži da ga izvestimo o incidentima i bezakonju, s obzirom da smo prilikom obilaska regiona svuda bili u prilici da vidimo kako gore kuće i kako se pljačka; takođe smo u to vreme sproveli istrage povodom izvesnog broja ubistava“, kazao je Flin sudu.



Čermak je optužen zajedno sa još dvojicom najviših hrvatskih generala – Antom Gotovinom i Mladenom Markačem. Sva trojica se terete za učešće u prisilnom raseljavanju oko 200,000 Srba sa područja Krajine (Hrvatska), u periodu od jula do septembra 1995.



Čermak je na mesto komandanta kninskog garnizona postavljen 6. avgusta u Kninu, svega dva dana po okončanju Operacije Oluja. S obzirom na to da je imao operativnu kontrolu nad jedinicama hrvatske vojske i civilne policije, bivši general se tereti za učešće u zajedničkom zločinačkom poduhvatu protiv Srba, u okviru kojeg je „dopuštao, poricao i/ili minimizirao tadašnje zločinačke aktivnosti, uključujući i sudelovanje i prenošenju lažnih, nepotpunih [i] obmanjujućih informacija o počinjenim zločinima“.



Flin kaže da je u avgustu 1995. godine, zajedno sa svojim kolegama iz UN-a, hrvatske vlasti – sa kojima im je glavna veza bio upravo Čermak – obavestio o zločinima poput pljačkanja i spaljivanja kuća na dotičnom području.



U sudu je ove sedmice prikazan i video-zapis UN-a, na kojem su se mogle videti zgrade u plamenu i mrtvi civili, pošto je Flin potvrdio da je postojala „sistematska kampanja“ rušenja koju je pokušao da spreči tako što ju je prijavio Čermaku.



„Preneli smo generalu našu zabrinutost zbog bezakonja u tom sektoru. Uz niz ubistava, viđene su i nove spaljene kuće, a u to vreme se dešavao i veliki broj pljački“, kazao je on.



Po Flinovim rečima, Čermak je imao dovoljnu moć nad snagama bezbednosti da spreči te zločine.



„Čermak je o tim pitanjima govorio sa velikim autoritetom“, tvrdi Flin. „Njegov odgovor je bio da će preduzeti neophodne mere. Iz njegovog govora se sticao utisak da je u stanju da kontroliše vojnu policiju, ali i civilna pitanja na tom području.“



No, iako ga je Čermak uveravao da se zločini istražuju, Flin tvrdi da se već nakon deset dana – pošto je posetio kuću jednog ubijenog čoveka u Gruborima (dolina Plavnog, Krajina) – pokazalo da to nije učinjeno.



„Na podu te sobe se – iako je od incidenta proteklo nekih 10 dana, a možda i dve sedmice – još uvek nalazila futrola za metke. Tako da čisto sumnjam da je sprovedena ozbiljna istraga, barem do tada“, kazao je Flin.



Tokom unakrsnog ispitivanja od strane Čermakovog branioca Stivena Keja (Stephen Kay), Flin se saglasio da su odnosi između Čermaka i kninskog štaba UN-a bili „srdačni“. No, rekao je i da je, uprkos „uzajamnom poštovanju“ između dveju strana, postojala i „razlika u percepciji onoga što se dešavalo“.



„General je povremeno osporavao čak i očigledne činjenice, poput masovnog spaljivanja koje se odigralo tokom avgusta“, kaže Flin.



Kej je sudu rekao da je Flin izneo samo svoju pretpostavku o Čermakovoj moći, a da je nije precizno opisao. Citirao je i Flinove reči o tome kako „nije sasvim siguran u to koliko je stvarna Čermakova vlast“.



Odbrana je osporavala tezu da je Čermak imao „stvarnu moć“ da spreči ili kazni zločine u regionu. Flin je potvrdio kako samo „veruje“ da je to bilo tako.



Kej je osporavao i to da je Čermakova uloga – kada je o policijskim snagama u Kninu reč – prevazilazila puku saradnju, te tvrdio da mu one nipošto nisu bile potčinjene. Ukazao je na „razliku između kontrolisanja policije i nečega što je saradnja i koordinacija sa njima“.



Branilac je potom sudu predočio niz dokumenata, uključujući i prepisku između šefova vojne i civilne policije u Kninu, kao bi pokazao da Čermak nije bio odgovoran za zakon i poredak na tom području u leto 1995. Pokušao je da dokaže da su vojna i civilna policija, a ne Čermak, bile neposredno zadužene za bezbednost.



„Postojala je potpuna hijerarhija, koja je poštovana nezavisno od g. Čermaka, sa civilnom i vojnom policijom na najvišem nivou. Za propuste tih organa nije odgovoran g. Čermak“, kazao je Kej sudu.



Svedok se saglasio da bi to moglo biti tačno, premda u ono vreme nije bio siguran da jeste. Ali je porekao da je šef policije za kninski okrug radio po principu da su mu neka bezbednosna sredstva zavisila od Čermaka.



Kej je u svojoj odbrani Čermaka nastojao da ponudi sliku visoko organizovanih administrativnih struktura koje nisu bile povezane s kancelarijom optuženog, i koje su pokušavale da na „prizor haosa“ deluju tako što će uspostaviti kontrolu nad područjem.



Flin se nije saglasio s Kejevim opisom, a o samoj situaciji je govorio kao o „bezakonju“, a ne kao o haosu, pošto se radilo o oskudno naseljenom području.



A kada mu je postavljeno pitanje o tome da li je upoznat sa „čitavim nizom naredbi“ upućenih vojnoj i civilnoj policiji sa ciljem da zajednički uspostave bezbednost, Flin je odgovorio: „Mene to veoma iznenađuje, jer je i dugo vremena nakon mog dolaska izgledalo da policije ima veoma malo. Smatrao sam da je to ozbiljan propust u obezbeđivanju područja, tako da je veoma važno pogledati ta naređenja.“



Kej je potom pokušao da odbrani Čermaka od optužbi da snage bezbednosti “nisu sprovele istragu kako bi se ustanovilo ko je odgovoran za paljenje kuća i pljačku imovine”. Kako bi pokazao da su civilne i vojne vlasti primale naredbe od Zagreba, a ne od samog Čermaka, on je pročitao pismo pomoćnika ministra unutrašnjih poslova Hrvatske koje je upućeno policijskim vlastima u Kninu, i u kojem se na policiju apeluje da oštrije sankcioniše zločine. Iz pisma se takođe može zaključiti da je postojala amnestija za sve takva nedela počinjena do 18. avgusta. Prema Keju, ministarstvo unutrašnjih poslova odlučilo je da ne istraži paljenja i pljačke počinjene do tog datuma.



Simon Jennings je izveštač IWPR-a iz Haga.
Frontline Updates
Support local journalists