Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SURADNIK 'SRPSKOG ADOLFA' OSUDJEN NA 18 GODINA

Suci su ubojici iz logora u Brckom izrekli maksimalnu kaznu koju je ranije predlozilo tuzilastvo
By Ana Uzelac

Pred Haskim tribunalom, proteklog je cetvrtka Rajko Cesic osudjen na 18 godina zatvora. Rijec je o bosanskom Srbinu koji je bio optuzen za visestruko ubojstvo i seksualno zlostavljanje muslimanskih zatocenika zloglasnog logora Luka u Brckom.


U listopadu/oktobru prosle godine, Cesic je priznao krivicu za 10 ubojstava i dva slucaja seksualnog zlostavljanja, koji su se odigrali u logoru Luka, svibnja/maja 1992.


U zamjenu za priznanje krivice, Ured tuzilastva pristao je preporuciti sudu da Cesicu - umjesto dozivotne robije na koju bi inace mogao biti osudjen - izrekne kaznu u trajanju od 13 do 18 godina.


Premda suci nemaju nikakvu pravnu obavezu prema preporukama tuzilastva proisteklim iz sporazuma sklopljenih s optuzenicima, troclano je sudijsko vijece odlucilo ostati u granicama spomenutog prijedloga. Tako je 11. ozujka/marta Cesica osudilo na maksimalnu kaznu unutar preporucenog raspona.


Cesic je optuzen zajedno s Goranom Jelisicem, zapovjednikom logora Luka, poznatijim pod nadimkom "Srpski Adolf". On je jos 1999. priznao krivicu po slicnoj optuznici, odnosno za 12 ubojstava i tri slucaja teskog ozljedjivanja, pri cemu su zrtve takodjer bili muslimanski zatocenici spomenutog logora.


Jelisicevo se priznanje odigralo prije no sto su sporazumi s tuzilastvom postali uobicajena praksa u radu Tribunala. Stoga je on osudjen na 40 godina zatvora - dakle na kaznu koja je dvostruko duza od one koja je ovog tjedna izrecena osobi optuzenoj zajedno s njim.


Nakon toga bio je pokrenut i zalbeni postupak, ali je presuda potvrdjena, tako da se Jelisic trenutno nalazi na odsluzenju kazne u Italiji.


Cesicu je presuda izrecena poslije visemjesecnog vijecanja trojice sudaca.


U dugoj i podrobno obrazlozenoj presudi, sudac Alfons Ori (Alphons Orie) dotice pitanje tezine i okrutnosti Cesicevih zlocina, da bi zakljucio kako je sudsko vijece odlucilo odbaciti vecinu olaksavajucih okolnosti koje je u dokaznom postupku izlozila njegova obrana.


U presudi su ponovo pobrojani zlocini koji su se odigrali tokom prvih mjeseci bosanskog rata.


Posto se prikljucio rezervnom policijskom korpusu bosanskih Srba, Cesic je u razdoblju od 5. svibnja/maja do 6. lipnja/juna 1992. postao redovni posjetilac logora Luka, u kojem su bili zatoceni Muslimani iz sjeveroistocne Bosne. Taj logor je bio zatvoren u srpnju/julu 1992., ali je prije toga u njemu ubijeno i muceno vise stotina ljudi.


Cesic je priznao da je osobno ubio 10 zatvorenika. U dva odvojena incidenta, osam je njegovih zrtava bilo strijeljano. Optuzeni je takodjer potvrdio da je na smrt pretukao muslimanskog policajca Mirsada Mujagica, kojem je prije toga naredio da se rukuje s ostalim zatvorenicima i oprosti se od njih. Najzad, istu sudbinu dozivio je i zatvorenik Bihad Jasarevic.


Cesic je takodjer priznao da je, uperivsi pistolj u njih, dvojicu sredovjecne brace - svoje nekadasnje susjede - prisilio na oralni seksualni odnos u prisustvu nekolicine strazara. On sam je ubrzo potom napustio prostoriju u kojoj se to odigravalo, ali je strazarima naredio da sve to mora trajati dok se on ne vrati. A vratio se tek poslije 45 minuta.


Na zakljucnom saslusanju, obrana je jesenas od sudac zatrazila da pri donosenju presude razmotre odredjeni broj olaksavajucih okolnosti.


Nezavisno od samog optuzenikovog priznanja i njegove suradnje s Tribunalom, advokati su sucima sugerisali da imaju u vidu njegovu mladost - odnosno, cinjenicu da je u vrijeme kada je pocinio zlocine imao svega 27 godina - kao i okolnost da ga je odgajila razvedena, tj. samohrana majka.


Takodjer su istakli da pretezan broj Cesicevih zrtava nije znao da ce biti pogubljen, te da i ta cinjenica umanjuje okrutnost samih zlocina koje je pocinio.


Konacno, istakli su i da je Cesic pomogao nekolicini logorasa pobjeci iz Luke, te da to dokazuje da je rijec o osobi "dobre naravi".


Saopcavajuci presudu, sudac Ori je potvrdio da je Cesic spasio zivote nekima od zatocenika koje je poznavao i koji su mu se dopadali; naveo je, medjutim, da ta okolnost ipak ne moze biti tretirana kao olaksavajuca.


"Te cinjenice potvrdjuju da je on u izvjesnoj mjeri bio sposoban za dobrocinstvo", rekao je Ori, ali uz napomenu da je Cesic tu osobinu pokazivao samo "povremeno", uslijed cega joj ne treba pridavati "pretjerano veliko znacenje". Prema sucevim rijecima, imajuci u vidu Cesicevo ponasanje u cjelini, ni po cemu se ne bi moglo zakljuciti da je on bio "uistinu dobra osoba".


Kao jedine faktore koji su bili uzeti u obzir prilikom donosenja presude, suci su naveli Cesicevo priznanje krivice, njegovu suradnju s tuzilastvom, kao i izrazeno kajanje, za koje je Ori rekao da mu se cini uvjerljivim. Nasuprot tome, suci koji su 2001. osudili Jelisica, tvrdili su da njegovo pokajanje nije bilo iskreno.


"Rijeci kao sto je ´kajanje´ nisu dovoljne da bi se izrazilo ono sto osjeca osoba poput mene", rekao je Cesic jesenas, na samom kraju sudjenja. "Zatvor nije moja jedina kazna, jer mi jos teze pada to sto cu nastaviti zivjeti sa osjecanjem krivice."


Ana Uzelac izvjestava za IWPR iz Haga.