SUKOB IZMEDJU BIVSIH JUGOSLAVENSKIH OFICIRA
Nedavno osudjeni admiral jugoslavenske ratne mornarice svjedocio je protiv svog nekadasnjeg zapovjednika
SUKOB IZMEDJU BIVSIH JUGOSLAVENSKIH OFICIRA
Nedavno osudjeni admiral jugoslavenske ratne mornarice svjedocio je protiv svog nekadasnjeg zapovjednika
Bivsi general Jugoslavenske narodne armije (JNA), Pavle Strugar, nije imao razloga radovati se tome sto se ovog tjedna u sudnici Haskog tribunala nasuprot njega pojavio admiral Miodrag Jokic.
Strugara se u sest tocaka optuznice tereti za ratne zlocine pocinjene potkraj 1991. godine. Tada su na grad Dubrovnik – a u znak odmazde zbog proglasenja nezavisnosti Hrvatske – jugoslavenske snage ispalile vise stotina artiljerijskih i minobacackih granata.
Kao bivsi zapovjednik jugoslavenske mornarice, Jokic je priznao krivicu za taj napad. No, buduci da se u vrijeme bombardiranja Dubrovnika nalazio pod Strugarovom komandom, on je – nakon sto je 18. ozujka/marta osudjen na sedam godina zatvora – sada bio pozvan i da svjedoci protiv svog tadasnjeg pretpostavljenog.
U optuznici koja je protiv njega podignuta, Strugaru je pripisana odgovornost za smrt dvoje i ranjavanje troje civila, kao i za rusenje sest zgrada lociranih u povijesnoj jezgri grada Dubrovnika, koji se nalazi i na UNESCO-vom popisu svjetskog kulturnog blaga. Medjutim, Strugar je izjavio da se ne osjeca krivim.
Tokom rata, Strugar je zapovijedao Drugom operativnom grupom JNA, dok je Jokic bio nadlezan za Deveti vojno-pomorski sektor i otuda neposredno potcinjen Strugaru.
Prvobitno je Jokicevo svjedocenje bilo zakazano za 22. ozujka/mart, ali ga je Tribunal odlucio odloziti nakon sto se Strugarov branilac – advokat Vladimir Petrovic – pozalio da mu je optuzba tek proslog petka predala snimke razgovora s Jokicem u trajanju od 27 sati.
Petrovic je konstatirao kako nece biti u stanju pratiti saslusanje svjedoka, niti ga unakrsno ispitati, ukoliko ne bude upoznat s tim materijalom u njegovom integralnom obliku.
Takodjer je nagovijestio i mogucnost da je optuzba te snimke svjesno predala tako kasno – s ciljem da osujeti napore koje tim branilaca cini kako bi pobio navode iz Strugarove optuznice.
“Je li to mozda namjerno ucinjeno? Ili pak oni [tuzioci] nisu dovoljno kompetentni za posao koji obavljaju?”, pitao je Petrovic. “Oni trose vase vrijeme, i nase vrijeme – a trose i znatna sredstva medjunarodne zajednice.”
Optuzba je, medjutim, odbacila Petroviceve navode, ukazujuci da je sam cin ustupanja snimaka bio znak dobre volje, te da u tom pogledu ne postoji nikakva njena obaveza.
Tuziteljica Suzan Somers (Susan Somers) objasnila je kako je tuzilastvo spomenute snimke nacinilo tokom procesa koji je vodjen protiv Jokica, u nastojanju da sudcima pruzi uvid u stupanj njegove kooperativnosti, a s ciljem da sud to uzme u obzir prilikom izricanja kazne.
Prema njenim rijecima, tuzilastvo je procijenilo da bi nacinjeni snimci mogli eventualno biti od koristi i obrani: dakle, nije bilo u pitanju “nista lose”.
Pa ipak, predsjedavajuci sudac Kevin Parker (Kevin Parker) odlucio je da se, zbog “elementarnog postenja prema obrani”, Jokicevo svjedocenje pred Tribunalom odlozi za jedan dan, kako bi se i Strugarovi advokati upoznali sa snimcima Jokicevih izjava.
Ali, na samom pocetku zasjedanja odrzanog 23. ozujka/marta, Petrovic je sudcima saopcio da je optuzba prethodnog popodneva obrani predala jos 11 sati snimljenog materijala.
Tako je Tribunal jos jednom odlucio odloziti Jokicevo svjedocenje. Napominjuci da je ta cinjenica svakako “za zaljenje”, sudac Parker je ipak ostao pri tvrdnji da je to “neophodno u interesu pravde”.
Kada se Jokic sljedeceg dana napokon pojavio u sudnici, izgledao je vidno bolje nego na zasjedanju tokom kojeg mu je prethodnog tjedna bila izrecena presuda. Prilazeci stolici za svjedoke, on nije ni pogledao u Strugara, dok je potonji ipak uputio kratak pogled u njegovom pravcu.
I Strugar je u Jokicevom prisustvu odjednom izgledao nesto bolje. Dok je prethodna dva dana djelovao utuceno i oronulo, on se sada vidno oporavio. Nosio je i naocale s pozlacenim okvirom; u vaznijim trenucima Jokicevog svjedocenja ponesto bi i zabiljezio.
Prema nalazu psihijatra kojeg je angazirala obrana, Strugar pati od demencije, depresije i post-traumatskog stresa.
Optuzba je saslusanje zapocela trazeci od Jokica podatke o lancu vojnog zapovijedanja tokom napada na Dubrovnik. Pitala ga je je li Strugar bio upoznat s problemima koje su prouzrokovale njegove jedinice.
Jokic je izjavio da u tim jedinicama “disciplina nije bila na potrebnom nivou”, jer je mobilizacija izvrsena brzopleto, tako da veliki broj vojnika nije bio dobro obucen; gotovo polovinu angazirane vojne sile cinili su rezervisti.
“Svakom profesionalnom zapovjdniku moralo je biti jasno . . . da se nedostatak discipline ogleda u neizvrsavanju naredjenja . . . nekontroliranoj upotrebi oruzja, konzumiranju alkohola, pljackanju, spaljivanju”, rekao je on.
Kasnije je priznao: “Oruzje je cesto upotrebljavano preko mjere koja je u vojnom smislu bila neophodna.”
Optuzba je u vise navrata pitala je li i Strugar bio upoznat sa spomenutim incidentima. “Jest”, potvrdio bi svaki put svjedok.
Jokic je potvrdio i da je Strugar, kao vrhovni starjesina na dubrovackom ratistu, pokusao popraviti postojece stanje. Optuzba je pak upitala je li ono i nakon toga ostalo isto. “Da, apsolutno”, odgovorio je svjedok.
Upitan jesu li pred lokalnim vojnim sudovima kasnije pokretani postupci protiv onih koji su sudjelovali u granatiranju Dubrovnika, Strugar je jednostavno odgovorio: “Ne, toga nije bilo.”
Starjesina moze biti proglasen odgovornim za zlocine koje su pocinile osobe pod njegovom zapovjednistvom jedino ukoliko je znao da su ti zlocini pocinjeni, ili da mogu biti pocinjeni, te ukoliko nije ucinio nista kako bi pocinioci bili kaznjeni.
Upravo je tu vrstu odgovornosti priznao Jokic. Sada ostaje da se vidi hoce li na temelju njegovog svjedocenja – koje bi trebalo potrajati ukupno sest dana – osudjen biti i njegov nekadasnji zapovjednik.
Rachel S. Taylor je zamjenica urednika IWPR-a u Hagu.
