Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SUKOB INTERESA PRIJETI DA UGROZI SUĐENJE KARADŽIĆU

Posmatrači strahuju da bi angažman sudije Orija u ranijim slučajevima mogao predstavljati problem ukoliko on bude vodio proces protiv Karadžića.
By Edina Becirevic
Mogućnost da sudija Alfons Ori (Alphonse Orie) predsjedava suđenjem bivšem lideru bosanskih Srba, Radovanu Karadžiću, izazvala je različite reakcije na Balkanu i u pravničkim krugovima, jer postoji zabrinutost zbog potencijalnog sukoba interesa koji bi mogao proizići iz njegovog ranijeg učešća u nekoliko postupaka vođenih pred Tribunalom protiv optuženika najvišeg ranga.



Iako sudiji Oriju Karadžićev slučaj – vjerovatno jedan od najznačajnijih u istoriji međunarodnog prava – još uvijek nije zvanično dodijeljen, njegovo imenovanje za predsjedavajućeg pred-procesnog postupka takvu odluku čini veoma izglednom.



Pravno gledano, sukob interesa odnosi se na situaciju u kojoj advokat ili sudija ima suprotstavljene profesionalne ili lične obaveze ili interese, i to u mjeri da mu/joj to otežava pravično obavljanje posla.



Kao jedan od najiskusnijih sudija u Tribunalu, sudija Ori bez sumnje ima veliko znanje o onome što se dešavalo tokom ratova na Balkanu, kao i o ranijoj jurisprudenciji Tribunala. Međutim, neki posmatrači kažu da bi ga njegovo učešće na ranijim suđenjima moglo dovesti u težak položaj.



Prije dvanaest godina, ovaj sudija je bio jedan od zastupnika u timu odbrane Duška Tadića, prvog bosanskog Srbina koji je pred Haškim sudom optužen za ratne zločine, i koji je za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti proglašen krivim i osuđen na 20 godina zatvora. Također je predsjedavao suđenjem bivšem predsedniku parlamenta bosanskih Srba i bliskom Karadžićevom saradniku, Momčilu Krajišniku, koji je proglašen krivim za zločine protiv čovječnosti, a oslobođen optužbi za genocid. Krajišnik je 2006. osuđen na 27 godina zatvora.



Po riječima predsjednice sarajevske sekcije Društva za ugrožene narode, Fadile Memišević, to što je sudija Ori učestvovao na drugim suđenjima znači da on ne bi trebao voditi suđenje Karadžiću.



Ona kaže i da saopćenja koje je Ori davao u vezi sa ranijim slučajevima nagovještavaju da bi se tokom suđenja Karadžiću mogao pojaviti sukob interesa.



„Kada pažljivo pročitamo presudu u slučaju Krajišnik, čini nam se da se sudija Ori slaže sa srpskim vještacima i svjedocima koji tvrde da je ono što se dogodilo u Bosni bio samo građanski rat – neplaniran i nekontrolisan – što je stav koji je zastupala i Tadićeva odbrana“, izjavila je Memiševićeva za IWPR.



Očekuje se da će Karadžićevi tužioci tvrditi suprotno – da su masovna ubistva, progoni i deportacije ne-Srba iz većeg dijela Bosne i Hercegovine, u periodu od 1992. do 1995. godine, vršeni u sklopu plana čiji je cilj bio da se obezbijedi kontrola nad onim područjima koja su bila proglašena dijelom tzv. republike bosanskih Srba.



„Ono što me najviše brine jeste to da bi se stavovi sudije Orija o događajima u Bosni [iznijeti u presudi Krajišniku] mogli odraziti na njegovu presudu u slučaju Karadžić“, dodala je ona.



Amora Mašovića iz Komisije za nestala lica brine to što je Ori svojevremeno branio Tadića.



„Duško Tadić je bio pripadnik vojske čiji je vrhovni komandant bio Karadžić. Biti branilac takvog vojnika, a potom biti sudija u postupku protiv njegovog komandanta je sa stanovišta pravde, blago rečeno, veoma problematično“, kaže on.



Jedan bosanski advokat, koji je želio da ostane anoniman, izjavio je za IWPR da sudija koji je prethodno na povezanom suđenju bio angažovan kao branilac nikada ne bi bio imenovan za predsjedavajućeg u nekom procesu pred bosanskim sudom za ratne zločine.



Rekao je i da bi već i sam nagovještaj da bi mogao postojati sukob interesa trebao biti dovoljan da navede Orija da se povuče.



„Mislim da je na samom sudiji Oriju da uvidi važnost Karadžićevog slučaja i povuče se, pošto previše ljudi smatra da bi on na ovom suđenju mogao imati određene predrasude“, kaže pomenuti advokat.



I neki pravni eksperti izvan regiona izrazili su sličnu zabrinutost.



Profesor međunarodnog krivičnog prava sa Univerziteta u Amsterdamu, Goran Sluiter, ukazuje na to da se u presudi Krajišniku navodi kako je Karadžić, zajedno sa Krajišnikom kao svojim bivšim saradnikom, sudjelovao u zločinačkom poduhvatu.



„Momčilo Krajišnik je, zajedno s Karadžićem, bio član rukovodstva bosanskih Srba. Sudsko vijeće koje je vodio sudija Ori je već ustanovilo da su Krajišnik i Karadžić bili učesnici ’zajedničkog zločinačkog poduhvata’, što je i poslužilo kao osnova za osudu Krajišnika“, izjavio je on za IWPR.



Sluiter zapaža brojne sličnosti između optužnica protiv ove dvojice političara bosanskih Srba i tvrdi da zaključci iznijeti u presudi Krajišniku sugeriraju da je i Karadžić bio umiješan.



„Čitanjem presude Krajišniku zapaža se veliki broj umnogome inkriminirajućih zaključaka koji se tiču Karadžića“, kazao je on.



„Zapravo se čini kako je, smatrajući da je Karadžić sudjelovao u ovom zajedničkom zločinačkom poduhvatu, sudsko vijeće osudilo ne samo Krajišnika, nego i samog Karadžića.“



Dr Kerol Hodž (Carole Hodge), analitičarka koja prati procese na Tribunalu i autorica knjige „Britanija i Balkan“, kaže da je nezadovoljna time što sudija Ori predsjedava Karadžićevim suđenjem – pogotovo iz razloga što je, po njenom mišljenju, u presudi Krajišniku „bila usvojena vrlo uska definicija genocida“.



Sudije su u slučaju Krajišnik zaključile da, iako su postojali dokazi da zločini počinjeni u Bosni predstavljaju „actus reus“, odnosno zločinački čin genocida, nije bilo utvrđeno i da je okrivljeni posjedovao „mens rea“, ili genocidnu namjeru, koja je neophodna za dokazivanje te optužbe.



Iako zapaža da se sa striktno pravnog stanovišta može tvrditi kako kod Orija neće doći do sukoba profesionalnih i ličnih interesa, Kerol Hodž ipak ističe da bi – imajući u vidu ozbiljnost Karadžićevog suđenja i dalekosežne implikacije koje ono ima po region i međunarodno pravo – u interesu pravde bilo da se izaberu sudije koje nisu prethodno učestvovale u povezanim slučajevima.



Profesor međunarodnog prava na Univerzitetu Li u Vašingtonu i direktor Transnacionalnog pravnog instituta, Mark Drambl (Mark Drumble), kaže da bi, ukoliko sudija Ori bude predsjedavao suđenjem, „određena vizija događaja koja je iznijeta u Tadićevoj odbrani mogla za posljedicu imati sukob interesa, pogotovo ako se isti opšti dokazi iznesu i protiv Karadžića.



„To znači da je isključivo na stranama u sporu da se žale po tom pitanju, jer je u protivnom diskusija samo teorijska“.



Glasnogovornica Tribunala, Nerma Jelačić, izjavila je da pravila suda dozvoljavaju bilo kojoj strani koja ima neke sumnje u pogledu moguće pristrasnosti suda ili sukoba interesa da pokrene ta pitanja pred sudijama Tribunala.



Prema pravilima Tribunala, „sudija ne smije učestvovati ni u jednom prvostepenom niti žalbenom postupku . . . ako ima osnove da se sumnja u njegovu ili njenu nepristrasnost. Sudija se pod takvim okolnostima povlači, a predsjednik raspoređuje drugog sudiju na taj slučaj.“



Po riječima Sir Džefrija Najsa (Geoffrey Nice) – britanskog advokata i nekadašnjeg tužioca na suđenju bivšem jugoslovenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću – činjenica da je sudija Ori bio branilac na suđenju Tadiću ne bi trebala značiti da će njegovo eventualno predsjedavanje Karadžićevim suđenjem dovesti do sukoba interesa.



„Od advokata i sudija se očekuje da se ponašaju objektivno i nepristrasno, na temelju instrukcija koje im je dao okrivljeni [ukoliko su zaduženi za odbranu] ili na temelju dokaza [ukoliko kao sudije donose odluke]“, rekao je on.



Dodao je i kako, teorijski govoreći, ni zaključci sudije Orija u slučaju Krajišnik – po kojima je i Karadžić bio učesnik zajedničkog zločinačkog poduhvata – ne bi trebali predstavljati problem.



„To što je on, kao sudija u drugom slučaju, faktički već donio odluku da je postojao zajednički zločinački poduhvat u kojem je sudjelovao i Karadžić, koji je po istom osnovu optužen u ovoj optužnici, ne bi trebalo predstavljati tehničku poteškoću, jer bi sudija trebao biti u stanju da zanemari dokaze koji su iznijeti i odluke koje su donesene na nekom ranijem suđenju“, rekao je on.



Međutim, dodao je i kako na suđenju poput Karadžićevog, gdje se radi o nečemu što je „toliko ozbiljno i suštinsko“, to u praksi može biti veoma teško.



„Moglo bi se pomisliti da se od sudije traži nemoguća stvar, da pitanje Karadžićevog učešća [u zajedničkom zločinačkom poduhvatu] riješi na temelju dokaza sa ovog suđenja, ne obazirući se na zaključke koji su izvedeni na prethodnom – na kojem Karadžić nije bio u prilici da iznese svoj stav“, kazao je on.



„To bi moglo poslužiti kao argument da se Ori sam povuče iz Karadžićevog procesa“, rekao je Najs, dodajući da je to pitanje u potpunoj nadležnosti Tribunala.



„Naravno, kad bi tužilaštvo bilo u prilici da, u skladu sa pravilima Tribunala, među dokaze uvrsti Krajišnikovu presudu i zaključak o zajedničkom zločinačkom poduhvatu koji se odnosi i na Karadžićevu umiješanosti – problem bi se mogao prevazići.“



„Ali odluka o usvajanju te presude po tom osnovu biće u Orijevoj i nadležnosti njegovih kolega-sudija, tako da će se pojaviti isti ili slični problemi predrasude ili presuđivanja unaprijed.“



Jasno je da bi moguće probleme bilo lakše razriješiti tako što bi Karadžićev slučaj vodio sudija koji nije prinuđen da se suoči sa tom vrstom problema – zaključio je Najs.



Jelačićeva je pak podržala izbor sudije Orija za predsjedavajućeg u pred-procesnom postupku.



„Kao i kada su u pitanju druge sudije, [Orijevo] postavljenje odobrila je Generalna skupština UN-a“, kaže ona. „On je jedan od najiskusnijih sudija ovog Tribunala i uživa veliko poštovanje.“



Edina Bećirević je docentica na Fakultetu kriminalističkih nauka Univerziteta u Sarajevu.