SUDSKA KRONIKA: SUKOB IZMEDJU SVJEDOKA I OPTUZENOG
Pise: Emir Suljagic iz Haga (TU 309, 14-18 april 2003)
SUDSKA KRONIKA: SUKOB IZMEDJU SVJEDOKA I OPTUZENOG
Pise: Emir Suljagic iz Haga (TU 309, 14-18 april 2003)
Zasticenog lika i pod sifrom B-1701, svjedok je tokom mucnog visesatnog svjedocenja opisao kako je u dva navrata prezivio pogubljenje.
On je ispricao kako su srpske snage u svibnju/maju 1992. stigle u Glogovu - selo s oko 750 kuca, nedaleko od Bratunca - gdje su potom ubile 72 osobe.
Ali kada ga je Milosevic poceo unakrsno ispitivati, svjedok B-1701 u prvi je mah odbio odgovarati na njegova pitanja.
"S vama necu razgovarati", rekao je B-1701, osjetno uznemiren time sto je trebalo da ga ispituje covjek koga smatra odgovornim za ubojstva o kojima je govorio. "Vi cete odgovorati na moja pitanja."
Nastojeci ga smiriti, sudac Ricard Mej (Richard May) pokusao je uvjeriti svjedoka da Milosevicu nece biti dozvoljeno da ga na bilo koji nacin povrijedi. "Znamo da vam sve ovo tesko pada", rekao je sudac Mej.
Svjedok je najzad pristao da ga Milosevic ispita, ali je tom prilikom izrazio i nezadovoljstvo samim procesom. "Sav drhtim", rekao je B-1701. "Uznemirili ste me. Postavljate pitanja koja ne bi trebalo da postavljate."
Ovo svjedocenje predstavlja jedno od onih posredstvom kojih tuzilastvo nastoji dokazati da je Milosevic odgovoran za zlodjela pocinjena u Bosni.
B-1701 je rekao da su jedinice koje su upale u Glogovu nosile uniforme Jugoslavenske narodne armije (JNA). Vojska bosanskih Srba nije bila sluzbeno formirana sve do 12. svibnja/maja, a tuzioci tvrde da su se federalne snage nalazile pod zapovjednistvom Milosevica.
Tokom svjedocenja koje je cesto bilo prekidano suzama, B-1701 je opisao kako je polovinom travnja/aprila 1992. posjetio Bratunac, te kako je tom prilikom vidio veliki broj pripadnika JNA, kao i tenkove i oklopna vozila.
Dana 8. svibnja/maja jugoslavenske su snage - zajedno s nekolicinom srpskih policajaca - usle u Glogovu i tamosnjim seljanima oduzele nekoliko pusaka. Tako je i B-1701 ostao bez svoje lovacke puske. Jedan od vidjenijih Srba iz sela, Miroslav Deronjic, uvjeravo je seljane da im se nista lose nece dogoditi, a onima kojima je oduzeto oruzje urucio je i priznanice.
Prema vlastitim rijecima B-1701 u to vrijeme nije osjecao strah. On je Deronjica poznavao od malih nogu - jer je bio prijatelj njegovog oca - pa nije imao nikakvog razloga da mu ne veruje.
Medjutim, sutradan je citavo selo bilo probudjeno eksplozijom, nakon cega je uslijedila i vatra iz naoruzanja manjeg kalibra. Maskirani vojnici isli su od kuce do kuce. Ljude su okupili na jedno mjesto i potom spalili njihove domove. B-1701 pokusao je pobjeci u sumu, ali ga je grupa vojnika u tome sprijecila.
Tvrdi da su ga vojnici zatim odveli svom zapovjedniku, koji ga je tukao. Nedugo potom, vojnici su kraj rijeke postrojili grupu ljudi koja je trebalo da bude strijeljana.
Trojica iz te grupe - svjedokov prijatelj Medo Delic, i njegovi susjedi, Seco i Zlatija - kretali su se otezano, jer su bili stari ili bolesni. Srpski vojnici su ih smjesta ubili.
Citav dogadjaj promatrao je i Deronjic.
Sljedeca zrtva - Jusuf - zatrazio je da mu pomogne. "Susjede, pa neces me valjda ubiti. Imam dvoje male djece. Znas da sam invalid", prisjetio se B-1701 Jusufovih rijeci.
A onda je, zajedno s grupom ljudi, i B-1701 bio odveden do rijeke. Grupa je zatim podijeljena na dvije manje. B-1701 nasao se u prvoj, gdje ih je bilo ukupno osam.
Jedna zena-vojnik isla je od covjeka do covjeka, nisaneci u svakoga od njih. Onoga koji se nalazio do svjedoka prozvala je po imenu i pitala ga u koji dio njegovog tijela da puca.
Ali i prije no sto je stigao odgovoriti, ona je ispalila tri metka u njegovo lice. A onda je uperila oruzje u buduceg svjedoka. Prije no sto je povukla oroz, okrenula se kako bi popila malo sljivovice.
U tom trenutku, dok je ona pila rakiju iz flase, drugi srpski vojnik pozvao je svjedoka da ukloni leseve. To mu je spasilo zivot.
Tek sto je izvrsio mucan zadatak koji mu je bio povjeren, stigla je i druga grupa, u kojoj je bilo 25 ljudi. Svjedoku je naredjeno da im se pridruzi i da stane u vrstu, nakon cega je uslijedilo pogubljenje.
Vojnici su pucali u sve njih, a pogodjeni su padali u rijeku.
Ali B-1701 ponovo je imao srece. Meci, koji su obarali sve druge, njega su promasili. On je pao u rijeku, da bi sljedecih nekoliko sati, plutajuci s lesevima, glumio da je mrtav. Iz vode je virio jedino njegov nos.
Nakon sto su se vojnici udaljili, i B-1701 izasao je iz vode. Tada je vidio da je jedino on prezivio strijeljanje. Potrazio je svoje sinove - nije rekao koliko ih je bilo, niti koliko su imali godina - u gomili leseva na obali. Nije ih nasao, i potom je pobjegao u sumu.
Nekoliko dana kasnije, vidio je kamion koji je dosao pokupiti tijela. Nijedno od njih nije nikada nadjeno.
Zbog spomenutog masakra, bosanski Srbi su Deronjica obilato nagradili. Zadovoljni njegovim radom, zapovjednici su mu dali preporuke koje su mu osigurale uspon u Srpskoj demokratskoj stranci (SDS) Radovana Karadzica.
Medjutim, kasnije je protiv njega podignuta optuznica pred Haskim sudom. Optuzen za zlocine protiv covjecnosti, on se danas nalazi u istom zatvoru s Milosevicem.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Milosevic je nastojao osporiti navode svjedoka B-1701, tvrdeci da ubijeni ljudi nisu bili nevini.
Milosevic je upitao je li pretezno muslimanska Stranka demokratske akcije (SDA) za potrebe rata protiv Srba formirala muslimansku vojsku. Nagovijestio je i da je jedan od ljudi, cijoj je smrti svjedok prisustvovao, bila osoba odgovorna za zlocine pocinjene nad Srbima.
Sudac Mej prekidao je Milosevica, upozoravajuci ga na pravila ponasanja tokom unakrsnog ispitivanja. "Ne tvrdite valjda da su spomenuti zlocini u politickom smislu opravdani?", zapitao je sudac.
Milosevic je potom pokusao osporiti navode iz pisanih izjava koje je svjedok dao bosanskoj policiji i Haskom tribunalu. B-1701 se zbunio i rekao da se ne sjeca da je dao bilo kakvu izjavu. Naposlijetku je optuzeni odustao od daljeg ispitivanja svjedoka. "Za mene je bespredmetno postavljati nova pitanja. Svjedok se ocigledno nicega ne sjeca", rekao je.
No, neki promatraci se s tom konstatacijom ne slazu i tvrde da je problem svjedoka B-1701 u tome sto - naprotiv - pamti isuvise dobro.
Emir Suljagic je izvjestac IWPR-a iz Haga.
