Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SUDSKA KRONIKA: SUDJENJE ZA GENOCID U PRIJEDORU

Pise: Vjera Bogati iz Haga (TU No. 290, 18-22 novembar, 2002)
By IWPR ICTY

branilac dr. Milomira Stakica, on, kao bivsi rukovodilac ratne uprave


bosanskih Srba za grad Prijedor "nije imao kontrolu ni nad lokalnom


vatrogasnom brigadom, a kamoli nad vojskom".


U optuznici Stakica se tereti za genocid koji se u Prijedoru odigrao


1992., odnosno u vrijeme kada se on nalazio na celu lokalne skupstine, kao


i kriznog staba - svojevrsne, "ad hoc" formirane, vlade lokalnih Srba.


Medjutim, na samom pocetku dokaznog postupka obrane, Lukic je rekao da


Stakic nije imao nikakvu kontrolu nad takvim operacijama.


Tuzioci Stakica optuzuju da je upravljao vijecem koje je odgovorno za


nasumicna ubijanja, mucenja nesrpskog stanovnistva, kao i za osnivanje


zloglasnih zatvorskih logora u Omarskoj, Keratermu i Trnopolju.


U optuznici stoji i da je krizni stab - koji je bio formiran nakon sto su


Srbi zauzeli grad i na cijem se celu nalazio Stakic - predstavljao


najvazniji izvrsni organ koji je nadgledao dogadjaje u rasponu od


protjerivanja do masovnih deportacija.


Stakiceva obrana odvijat ce se u dva dijela. Prvo ce Lukic - tokom


sljedecih tjedana, prema vlastitoj tvrdnji - iznijeti dokaze kojima ce


nastojati pokazati kako Stakic "nije imao nikakvu moc, te da kod njega ni


u jednoj prilici nije postojala genocidna, niti bilo kakva druga


zlocinacka namjera".


Potom ce pokusati osporiti i da je nesrpsko stanovnistvo uopce bilo


sistematski proganjano.


Prema Lukicevim rijecima, vise od 20.000 Muslimana napustilo je Prijedor


jos prije no sto su Srbi, 30. travnja/aprila 1992., osnovali krizni stab.


Stakic ce pozvati svjedoke koji ce potvrditi da su civilni i sigurnosni


lanac zapovijedanja bili razdvojeni - uslijed cega, cak ni u slucaju da su


se zlocini nad civilima zaista dogodili, krizni stab nije imao kontrolu


nad vojnim i policijskim jedinicama koje su te zlocine cinile.


Obrana takodje inzistira na stavu da za izbijanje rata u Bosni i


Hercegovini nisu odgovorni Srbi, vec da je on izazvan upadima hrvatske


vojske na bosanski teritorij (sjeverno od Bosanskog Samca).


Lukic je rekao da su se spomenuti upadi odigrali pocetkom ozujka/marta


1992., da su uslijedili neposredno nakon medjunarodnog priznanja drzave


Hrvatske, te da je upravo to "Bosnu i Hercegovinu gurnulo u rat".


Kao jedan od prvih svjedoka obrane, pred sudom se pojavila i osoba koja je


prezivjela masakr u selu Sijekovac (sjeverna Bosna).


Sasa Milosevic imao je svega 10 godina u vrijeme kada su njegovo selo,


Bosanski Brod, napali hrvatski vojnici i jedinice sastavljene od lokalnih


Bosnjaka (bosanskih Muslimana). Tom prilikom ubijeno je 20 ljudi.


Lukic je izjavio kako spominjanjem tih zlocina u Bosanskom Brodu ne


pokusava opravdati bilo koji od zlocina koji su se (nakon toga) desili u


Prijedoru, nego da nastoji da ukazati na korijene samog rata u Bosni.


Vjera Bogati dopisnica je IWPR-a iz Haga i novinarka novinske agencije


SENSE.