SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ VUKOVAR

Mrksic je, po rijecima optuzbe, zajedno s jos dvojicom suoptuzenika, Veselinom Sljivancaninom i Miroslavom Radicem oficirima VJ, osmislio plan ciji je cilj bio progon i likvidacija zrtava.

Spomenuta trojica vojnih starjesina navodno su nadgledali operaciju srpskih snaga prilikom koje je najmanje 200 osoba bilo izvedeno iz zgrade vukovarske bolnice i potom prebaceno u zgradu na poljoprivrednom dobru Ovcara, nedaleko od grada.

Tvrdi se da su zrtve tamo bile tucene i mucene, da bi potom bile izvedene na obliznje polje, gdje su i likvidirane. Najmanje 198 muskih i dva zenska tijela sahranjena su u masovnoj grobnici koja se nalazi u okviru spomenutog gospodarstva.

U to vrijeme Mrksic je zapovijedao Gardijskom brigadom, koja inace snosi najveci dio odgovornosti za napad na Vukovar.

Nakon opsade grada, on je iz cina pukovnika unaprijedjen u cin generala, da bi kasnije preuzeo zapovijedanje nad citavom vojskom “Republike Srpske Krajine”, tj. samoproklamirane srpske drzave u Hrvatskoj.

Trojicu osumnjicenih optuznica tereti za zlocine protiv covjecnosti, pri cemu se od druge tocke – koja se tice teskih povreda Zenevske konvencije – odustalo zbog ubrzanja sudskog postupka.

Mrksic inace zivi u Jugoslaviji, ima 64 godine i dobrovoljno se predao Hagu u svibnju/maju 2002. Dvojica njegovih suoptuzenika jos se uvek nalaze na slobodi: njihova imena je proteklog mjeseca spomenio i Klod Zorda (Claude Jorda) u svom obracanju Vijecu sigurnosti UN-a, kada se pozalio da Beograd ne suradjuje s Tribunalom i da odbija izruciti optuzene.

Prvo sudjenje za ratne zlocine pocinjene u Vukovaru pocelo je jos 1998., ali je bilo prekinuto svega nekoliko dana prije donosenja presude, jer je optuzeni Slavko Dokmanovic - lokalni srpski politicar koji je navodno pomagao i podsticao ubojstva – pocinio samoubojstvo.

Vjera Bogati je specijalna dopisnica IWPR iz Haga i novinarka novinske agencije SENSE.