Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ RAJIC

Bivsi zapovjednik bi zbog napada na bosanske Muslimane mogao biti osudjen i na 15 godina zatvora
By Adrienne N

Bivsi zapovjednik bosanskih Hrvata, Ivica Rajic, priznao je ovoga tjedna krivicu za ubojstvo, protuzakonito pritvaranje i mucenje Muslimana u srednjoj Bosni, tokom 1993.


„Priznajem krivicu jer cvrsto vjerujem u to“, rekao je Rajic na saslusanju u kojem je naznacio i veliki broj detalja u vezi sa zlocinima pocinjenim u gradu Varesu i okolini, te zataskavanjem koje je uslijedilo.


Prema sporazumu o priznanju krivice, po kojem ce okrivljenom biti izrecena kazna u trajanju do 15 godina, Rajic je krivicu priznao po cetiri tocke za teska krsenja Zenevske konvencije – hotimicno ubijanje, nehumano postupanje (ukljucujuci seksualno zlostavljanje), otimanje imovine i destrukciju sirih razmjera.


Jos sest tocaka u kojima se isti zlocini tretiraju kao krsenja obicaja ratovanja tuzilastvo je povuklo.


Rajic je bio zapovjednik Hrvatskog vijeca obrane (HVO) za srednju Bosnu, u cijoj se nadleznosti nalazilo nekoliko brigada i dvije jedinice za specijalne operacije, poznatije kao „Maturice“ i „Apostoli“.


U sklopu sporazuma o priznanju krivice, okrivljeni je potpisao dokument o „cinjenicnoj osnovi“ u kojem se iznose stravicni podaci o tome kako su u zoni njegove komande citave obitelji bile ubijane, dok su one u kojima je bilo djece ili invalida zive spaljivane.


Priznao je kako je bio upoznat s time da su „zapovjednici i pripadnici Maturica . . . sakatili bosanske Muslimane i kako su njihove glave izlagali i na ’otvorenoj pijaci’ u gradu Kiseljaku“. Jedan od vojnika pod optuzenikovim zapovjednistvom vozio se po gradu „s odsjecenim muslimanskim uhom okacenim o automobilsku antenu“.


Rajic je takodje priznao i da je u listopadau/oktobru 1993. naredio napad na malo muslimansko selo Stupni Do. Tom prilikom je poginulo najmanje 37 osoba – bosanskih Muslimana, njihovih zena i djece.


Mnoge od optuzbi odnosile su se na zbivanja u Varesu, gradicu pedesetak kilometara udaljenom od Sarajeva. Rajic je pak priznao da su na tom podrucju njegovi vojnici „pokazali krajnju agresivnost prema muslimanskom stanovnistvu“ i „snaznu zelju za unistavanjem svega sto nije hrvatsko“.


Rajicu je 23. listopada/oktobra 1993. s vise instance naredjeno da „sredi situaciju u Varesu bez imalo milosti prema bilo kome“.


Njegovi su oficiri i vojnici okupili vise od 250 Muslimana i potom ih tukli i zlostavljali. Takodjer su pljackali muslimansku imovinu i silovali zene muslimanske nacionalnosti.


U vrijeme napada, Rajic je svojim zapovjednicima poslao izvjestaj u kojem je naveo da je Vares „pociscen“, dodajuci kako je „pocevsi od danas Vares hrvatski, a borit cemo se da tako i ostane“.


Rajic je sudjelovao i u kompliciranom zataskavanju zlocina pocinjenih u Varesu i Stupnom Dolu, koje je uslijedilo nakon sto su mediji izvijestili da je HVO na doticnom podrucju pocinio zlocine.


Ostao je na polozaju i nakon svega toga, ali je ime promijenio u Viktor Andric – tako da su hrvatske vlasti predstavnicima medjunarodne zajednice mogle reci kako je smijenjen.


Zapravo je tek tada Rajic unaprijedjen u pukovnika, nastavljajuci zapovijedati pod laznim imenom.


Nijedan vojnik niti starjesina nije bio kaznjen za pocinjene zlocine.


Prema sporazumu o priznanju krivice, Rajic je obecao da ce, ukoliko se bude ukazala potreba, u potpunosti suradjivati s haskim tuzilastvom.


Njegovo se ime vec spominjalo u vezi s nekim drugim slucajevima koji su procesuirani pred Tribunalom, ukljucujuci i sudski postupak protiv hrvatskog generala Tihomira Blaskica, cija je prvostupanjska kazna u trajanju od 45 godina nakon zalbenog postupka drasticno snizena na svega devet.


Kao Rajicev pretpostavljeni, Blaskic se pak cesto spominje i u dokumentu o cinjenicnoj osnovi, sto je suca Alfonsa Orija (Alphonse Orie) navelo da zapita da li bilo sto u prilozenom materijalu proturijeci konacnoj presudi koju je u slucaju Blaskic izreklo zalbeno vijece.


Tuzilac Kenet Skot (Kenneth Scott) odgovorio je da u dokumentu nema nicega sto bi se „sustinski“ ticalo Blaskica, posto on nije ni optuzen za zlocin u Stupnom Dolu.


Rajic je uhapsen u Hrvatskoj, travnja/aprila 2003., nakon sto se skoro osam godina – uz navodnu podrsku hrvatske policije i tajnih sluzbi – skrivao u gradu Splitu.


Neposredno po izrucenju Tribunalu, on je, potkraj lipnja/juna 2003., izjavio da se ne osjeca krivim. Krivicu nije priznao ni prilikom izjasnjavanja o dopunjenoj optuznici u kojoj je, krajem sijecnja/januara 2004., broj muslimanskih zrtava u Stupnom Dolu smanjen sa 37 na 16.


U srpnju/julu ove godine, Ured tuzilastva je – postujuci nacelo po kojem sudjenja optuzenicima nizeg i srednjeg ranga treba prepustiti lokalnim sudovima – podnio zahtjev da Rajicev slucaj bude procesuiran u Sarajevu.


Rajic je prethodno zahtijevao da jedan od njegovih advokata – Zeljko Olujic – bude lisen prava zastupati ga. Radilo se, ocito, o razlikama u taktici. Vodjenje obrane preuzela je Doris Kosta, koja je do tada bila tek jedna od dvoje ravnopravnih zastupnika.


Prilikom saslusanja, Rajic je zahtijevao da mu sudsko vijece jamci da Olujicu vise nece biti prosljedjivan nikakav materijal koji se tice njegovog slucaja.


„Uvjeren sam da ti dokumenti zavrsavaju u pogresnim rukama, kod onih koji rade protiv mene“, rekao je Rajic, nazivajuci Olujica „obicnim lopovom“.


Zakljucno je saslusanje predvidjeno za 28. studenoga/novembar. Ocekuje se da ce se tuzioci zalagati za kaznu u trajanju od 15, a branioci za kaznu od 12 godina.


Predsjedavajuci sudac je medjutim sudsko vijece podsjetio da ono u tom pogledu nije obavezno da postovati prijedlog kazne sadrzan u sporazumu o priznanju krivice.


„Nadam se da ce ta kazna biti pravedna“, rekao je Rajic.


Adrienne N. Kitchen je stazistkinja IWPR-a u Hagu.