SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ PRIJEDOR

Stakic je optuzen za genocid, koji je u toj sjevernobosanskoj opcini pocinjen nad nesrpskim stanovnistvom.

"Svjedocenje Biljane Plavsic pomoci ce Vijecu da otkrije istinu" o onome sto se u Prijedoru dogodilo tokom 1992., zakljucilo je spomenuto tijelo, kojim je predsjedavao njemacki sudac Volfgang Somburg (Wolfgang Schomburg).

Suci su objasnili da Plavsicevoj zele postaviti pitanja koja se ticu "pretpostavljenog zajednickog zlocinackog poduhvata u kojem je Stakic navodno sudjelovao zajedno s Plavsicevom", kao i o eventualnim susretima dvoje optuzenih.

Plavsiceva, kojoj tek treba biti izrecena presuda, "nema prava sutjeti i ima obavezu odgovoriti na sva pitanja koja ce joj pred sudom biti postavljena", rekao je sudac Somburg.

Bivsa predsjednica bosanskih Srba prosle je godine priznala krivicu, nakon sto je prethodno postigla dogovor s Tuzilastvom, zahvaljujuci cemu je povucen izvjestan broj optuzbi iz optuznice koja je protiv nje prvobitno podignuta.

Dogovorom nisu precizirani detalji u vezi s njenim svjedocenjima na drugim sudjenjima, ali tuzioci ocigledno smatraju da se od nje moze saznati puno toga. Po pravilima Haskog suda, svjedok moze biti i prinudjen svjedociti, ukoliko se pokaze da za njegovim svjedocenjem postoji dovoljno velika potreba.

"Nije na Plavsicevoj da odluci hoce li svjedociti ili ne", rekao je sudac Somburg.

On je dodao da optuzene osobe imaju pravo sutjeti samo ukoliko bi u protivnom ugrozili i vlastitu poziciju. A buduci da je Plavsiceva u medjuvremenu vec priznala krivicu, ona tim pravom vise ne raspolaze.

Sudac Somburg takodjer je nagovijestio da bi i Stakic trebalo da razmotri mogucnost promjene iskaza, odnosno priznavanja krivice. On se i kod Tuzilastva raspitivao bi li ono - ukoliko se to dogodi - bilo spremno odustati od optuzbi za genocid, onako kako je to ucininjeno u slucaju Plavsic.

Trenutno je u toku dokazni postupak Stakiceve obrane. Advokati optuzenog tvrde da je jos pocetkom 1992. stanovnistvo grada Prijedora uveliko bilo obuzeto "ludilom i nacionalistickom mrznjom".

Medjutim, dvojica srpskih politicara, Milomir Stakic i dr. Milan Kovacevic, ipak su - prema svedocenju Kovaceviceve udovice Ljubice - pokusala pronaci mirno rjesenje sukoba izmedju Bosnjaka (bosanskih Muslimana) i Srba.

Kovacevic je zajedno sa Stakicem bio optuzen za genocid, ali je 1998. umro u Pritvorskoj jedinici Haskog tribunala.

Tuzioci pak tvrde da je krizni stab - kao svojevrsna, "ad hoc" formirana lokalna vlada - preuzeo upravljanje gradom, nakon cega je veliki broj ljudi bio poslan u zatvorske logore, i to samo zbog svoje (nesrpske) nacionalnosti.

Ljubica Kovacevic, medjutim, tvrdi da civilno rukovodstvo ne snosi odgovornost za te zlocine, te da ono "nije bilo u stanju utjecati na policijske i vojne snage koje su pljackale, zatvarale i ubijale nesrpsko stanovnistvo" spomenutog podrucja.

Po njenim recima, "atmosfera straha" zavladala je medju ljudima uslijed protjerivanja Srba iz Hrvatske, Slovenije i ostalih dijelova nekadasnje Jugoslavije.

Kovaceviceva je kao dokaz sudu ponudila i CD-ROM s osobnim podacima vise od 32.000 srpskih izbjeglica koje su u Prijedor stigle u razdoblju izmedju 1991. i 1997., da bi se ondje i nastanile.

Upitana o utjecaju njenog supruga na lokalnu sudsku vlast, a narocito na sefa policije - pokojnog Simu Drljacu, koji je takodje bio optuzen za genocid - ona je odgovorila da "Mico nije imao nikakav utjecaj ni na obicnog prometnog policajca, a kamoli na Drljacu" i dodala da mu se on nije svidjao, napominjuci, stovise, i da je sef policije u jednoj prilici na njenog supruga potegao pistolj.

Priznala je da je tokom rata znala za logore, ali i dodala da je na osnovu oskudnih informacija, koje su joj stizale posredstvom supruga, stekla utisak da su u pitanju obicni zatvori za ljude "koji su ucinili nesto lose".

Rekla je takodjer da je njen suprug veoma patio zbog svega sto se u to vrijeme dogadjalo. "Jednom je dosao kuci lose raspolozen i rekao: ´Ovo je ludilo. Mi smo sasvim ludi´", izjavila je, dodajuci da se te rijeci nisu odnosile samo na Srbe, nego na sve one stanovnike Prijedora koji su podlegli "najnizim ljudskim strastima".

Vjera Bogati je dopisnica IWPR-a iz Haga i novinarka novinske agencije SENSE.