I tako se – usprkos cinjenici da je vec bio doputovao u Hag, gdje je dva dana proveo pripremajuci se za svjedocenje – pred sudom ipak nije pojavio Ibran Mustafic, ratni predsjednik opcine Srebrenica.
“Ovaj svjedok nije pristao na suradnju, tako da svojim iskazom ne bi podrzao navode na kojima tuzilastvo zasniva svoj dokazni postupak”, objasnio je sucima tuzilac Jan Vuben (Jan Wubben). “Time smo razocarani, posto smo na ovog svjedoka racunali kao na vrlo vaznog insajdera.”
Oric (37) je tokom rata obavljao funkciju zapovjednika srebrenickih oruzanih formacija.
U optuznici se navodi da su vojnici koji su se nalazili pod njegovim zapovjednistvom tokom 1992. i 1993. unutar srebrenicke enklave i u njenoj okolini pocinili zlocine, a da ih Oric nije u tome sprecavao, niti je naknadno kaznio neposredne izvrsioce. Medju zlocinima koji se spominju su unistavanje i pustosenje srpskih sela u okolini Srebrenice, kao i ubijanje i maltretiranje srpskih zatocenika u gradskom zatvoru.
Tuzioci pokusavaju dokazati da je Oric bio duzan narediti pokretanje istrage o tim zlocinima, kao i o njima izvijestiti civilne i vojne vlasti.
Posljednji je obrat na ovom sudjenju uslijedio nakon citavog niza svjedocenja navodnih insajdera koja su vise isla u prilog obrani nego optuzbi (koja ih je pozvala).
Vecina svjedoka je pred sudom govorila o prilikama koje su vladale u enklavi, opisujuci ih kao “totalni kaos” u kojem je izuzetno tesko bilo postivati bilo kakva pravila ili procedure, buduci da su Srebrenicu preplavile desetine tisuca izgladnjelih izbjeglica, koje su u periodu od 1992. do 1995. bile potpuno odsjecene od ostatka svijeta. Neki svjedoci su pritom izjavili i da Oric niposto nije bio u stanju kontrolirati formacije koje su se navodno nalazile pod njegovim zapovjednistvom.
Takodje, u ozujku/martu je predsjedavajuci sudac Karmel Agijus (Carmel Agius) s Malte jednog od “insajdera” vec poslao kuci. Radilo se o policijskom starjesini iz Srebrenice cije je svjedocenje bilo krajnje neuvjerljivo.
Dokazni postupak optuzbe je pri kraju: tuzilastvo je izvelo vise od cetrdeset svjedoka, a odustalo je od njih dvanaest (od kojih su petorica bili “insajderi”). Mustafic je prvi medju njima koji je stigao u Hag prije no sto su tuzioci shvatili da im on nece biti ni od kakve koristi.
Vuben je sucima, gotovo ispricavajuci se, rekao da je Mustafic u kolovozu/augustu prosle godine istraziteljima Tribunala dao dvije izjave, sto je tuzioce navelo na “nedavnu odluku da ga pozovu”.
Na zahtjev suca Agijusa da se tuzilastvo izjasni o tome razmatra li mogucnost iznosenja tih izjava pred sudom i tretiranja Mustafica kao nevoljnog svjedoka, Vuben je odgovorio da je odluka o odustajanju “definitivna”.
Merdijana Sadovic izvjestava za IWPR iz Haga.
