SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ OJDANIC

Advokati bivseg generala jugoslavenske vojske, Dragoljuba Ojdanica, naisli su ovoga tjedna na snazan otpor vlada Sjedinjenih Drzava, Kanade i Velike Britanije, koje su se odlucno usprotivile njihovom ponovljenom zahtjevu da im se omoguci pristup „presretnutim informacijama“ kojima raspolazu tri spomenute clanice NATO-a.

Ojdanic je optuzen zajedno s bivsim jugoslavenskim predsjednikom, Slobodanom Milosevicem, te jos dvojicom visokih duznosnika iz razdoblja njegove vladavine – bivsim predsjednikom Srbije, Milanom Milutinovicem, te bivsim potpredsjednikom jugoslavenske vlade, Nikolom Sainovicem. Peti optuzenik, Vlajko Stojiljkovic, pocinio je samoubojstvo.

Okrivljenog se tereti po cetiri tocke optuznice za zlocine protiv covjecnosti i po jednoj za krsenja zakona i obicaja ratovanja. Navodno su sudjelovali u kampanji terora i nasilja koja je u razdoblju od sijecnja/januara do lipnja/juna 1999. sprovodjena nad kosovskim Albancima.

U optuznici stoji i da je tokom tog razdoblja otprilike 800.000 Albanaca bilo deportirano, te da su snage jugoslavenske vojske „sistematski“ vrsile nasilje nad protjeranim stanovnistvom.

Ojdanicevi pravni zastupnici – Piter Robinson (Peter Robinson) i Tomislav Visnjic –prvo su, jos u studenome/novembru 2002., zatrazili da im se odobri koriscenje onih podataka koje je o optuzeniku pribavio NATO, odnosno njegove drzave-clanice (uz podrsku jos sest zemalja).

Da je sudsko vijece na to pristalo, drzave bi – po Pravilu 54bis Statuta Tribunala – bile u obavezi omoguciti uvid u snimke svih razgovora koji su vodjeni s Ojdanicem, ukljucujuci „zapise, rezimea i izvjestaje“ koji se ticu Kosova i koji su nastali u razdoblju obuhvacenom optuznicom.

Medjutim, u ozujku/martu ove godine suci su ocijenili kako je zahtjev, podnesen 2002. bio „isuvise nejasan i nerazumljiv“, nakon cega je obrani nalozeno da prvobitni prijedlog preformulira kako bi postao precizniji i jasniji. U medjuvremenu je obrana drasticno smanjila broj zemalja od kojih ocekuje udovoljavanje spomenutom zahtjevu.

Tako je Robinson na ovotjednom saslusanju izneo novi zahtjev obrane, koji se odnosi iskljucivo na podatke prikupljene iz „presretnutih razgovora“ izmedju Ojdanica i 23 imenovane osobe.

Obrana je izrazila zaljenje zbog toga sto nije u stanju suziti i relativno sirok vremenski okvir (sijecanj/januar – lipanj/jun 1999.), obrazlozivsi to strahovanjem da bi se na taj nacin mozda odrekla nekih od kljucnih razgovora koji su se odigrali tokom NATO-vog bombardiranja. Robinson je napomenuo kako je tokom zracnih napada, koji su na Kosovu trajali od 24. ozujka/marta do 10. lipnja/juna 1999., Ojdanic bio u gotovo svakodnevnoj komunikaciji s duznosnicima NATO-a.

Pravni zastupnici SAD-a, Kanade i Velike Britanije iznijeli su tokom ovotjednog saslusanja svoje primjedbe na izmijenjeni zahtjev obrane.

Sve tri drzave pozalile su se na to da ni u preformuliranoj verziji zahtjev nije dovoljno precizan. Pravna savjetnica pri ministarstvu inozemnih poslova Kanade, Kolin Sords (Colleen Swords), optuzila je obranu da je toliko nesigurna kakve informacije zeli dobiti da bi pokusaj da joj se udovolji licio na ciljanje u „metu koja se nalazi u neprekidnom kretanju“.

Pravni savjetnik americke ambasade, Klifton M. Dzonson (Clifton M. Johnson) optuzio je Ojdaniceve advokate za pokusaj „vrsenja [pretresa]“ s ciljem „pronalazenja zanimljivog materijala“, dok je Dominik Rab (Dominic Raab), kao britanski predstavnik, istakao kako podnosilac zahtjeva zapravo ne zna sto zeli, te da nastoji organizirati „ribolov“ tako sto pokusava „premreziti jedan uistinu veliki ribnjak“.

Dzonson je, u medjuvremenu, sudsko vijece upozorio i na to da svako potrazivanje presretnutih podataka dovodi do pojacane zabrinutosti za nacionalnu sigurnost.

U svom zavrsnom obracanju, Robinson je krajnje nedosljednim nazvao americko odbijanje da se „bilo odobri ili uskrati“ koristenje doticnih podataka.

Pozivajuci se na cinjenicu da je svojevremeno cak i drzavni tajnik SAD-a, Kolin Pauel (Colin Powell), tokom svog govora u Ujedinjenim narodima emitirao presretnute razgovore irackih vojnika s ciljem opravdavanja americke invaziju na Irak, branilac je konstatirao kako Vasington izgleda nije spreman podijeliti tu vrstu podataka s jednim tribunalom za ratne zlocine, iako ih je rado iskoristio u vlastite ratne svrhe.

Robinson je dodao i da bi tajno snimljeni podaci za obranu bili korisni vec i zbog toga sto se radi o razgovorima koji su izgleda bili vodjeni u prijateljskom i opustenom tonu.

Helen Warrell izvjestava za IWPR iz Haga.