Odvjetnici dvojice ratnih zapovjednika bosanskih Hrvata – koji su osudjeni za zlocine pocinjene nad Muslimanima u juznoj Bosni – usprotivili su se ovoga tjedna kaznama koje su njihovim klijentima izrecene, tvrdeci da bi one morale biti vise nego dvostruko krace.
Mladen Naletelic i Vinko Martinovic – poznatiji kao „Tuta“ i „Stela“ – osudjeni su na 20, odnosno 18 godina zatvora. Prethodno su zajedno bili optuzeni po pet tocaka za zlocine protiv covjecnosti, po osam za teske povrede Zenevske konvencije iz 1949., te po devet za krsenje zakona i obicaja ratovanja.
Tuta je osudjen po osam, a Stela po devet tocaka s popisa zlocina koji je pocinila takozvana Kaznjenicka bojna bosanskih Hrvata. Rijec je o formaciji koju je pocetkom devedesetih, kao svojevrsnu privatnu vojsku, osnovao Tuta, i kojom je zapovijedao Stela.
Spomenuta jedinica je 1992. omogucila prodor srpskih snaga u Mostar, a potom i kontrolirala kampanju etnickog ciscenja Muslimana u tom gradu, te sudjelovala u rusenju dzamija. Njeni su pripadnici cetvoricu muslimanskih zarobljenika presvukli u hrvatske uniforme i poslali ih na „nicju zemlju“, u zelji da poginu od muslimanske ruke. No, ti ljudi ce kasnije svojim iskazima potvrditi navode iz optuznice.
Obojica okrivljenih osudjeni su i za mucenje muslimanskih zatocenika i ratnih zarobljenika u logoru Heliodrom – bivsoj zrakopolovnoj bazi na periferiji Mostara.
Osudjenici su ovoga tjedna iskoristili svoje pravo da pred sudom izjave da se, usprkos tome, ne osjecaju krivima.
Tako je Tuta kazao kako nije kriv za progone i dodao: „Takodjer bih zeleo izraziti najdublje suosjecanje sa svima koji su ubijeni – Srbima, Muslimanima i strancima. Mnogi od njih su poginuli u Hercegovini.“
Stela je, kao nekadasnji taksist, zatrazio od zalbenog vijeca da mu ublazi kaznu, tvrdeci da ga vredja to sto su ga „svrstali medju najteze zlocince“.
„Ukoliko vase visosti smatraju da nisam ucinio dovoljno kako bih pomogao ljudima u Mostaru, onda sam zaista kriv“, rekao je on.
Tutin advokat Kristofer Jang Mik (Christopher Young Meek) zalozio se za to da njegovom klijentu bude izrecena kazna koja nije duza od osam godina, tvrdeci da su ostali osudjenici za slicne zlocine pred sudom imali blazi tretman.
Obrana je potvrdila da je Tuta osnovao Kaznjenicku bojnu i da je bio veoma utjecajan, ali je dodala i da on nije bio upoznat sa zlocinima koji su pocinili njegovi potcinjeni. Kao zapovjednik, on nije boravio na mjestima zlocina; a da jest, sigurno bi kaznio pocinitelje.
S druge strane, predstavnik tuzilastava Norman Farel (Norman Farrell) zatrazio je od sudskog vijeca da potvrdi prvostupanjsku kaznu u trajanju od 20 godina, naglasavajuci da je Tuta bio „istinski i neposredni zapovjednik Kaznjenicke bojne“, te da je osobno odobrio mucenje zarobljenika.
Stelin branilac, Zelemir Par, naveo je pak nekoliko olaksavajucih okolnosti, koje sudsko vijece – po njegovom misljenju – prilikom izricanja prvostupanjske presude nije uzelo u obzir. Pozvao se, pored ostalog, na cinjenicu da je Stela zahtijevao da bude izrucen Tribunalu, kao i na to da je ovaj osudjenik ipak pomogao nekolicini mostarskih Muslimana.
„Martinovic je dosao ovdje da bi mu se pravedno sudilo i da bi mu bila izrecena pravedna kazna“, rekao je Par. „To je sve sto on ocekuje. Sudjenje je zaista pravedno, ali nam je potrebna i pravedna presuda.“
Par je dodao i da je Stela odrastao u etnicki mjesovitoj sredini, da je radio i borio se zajedno s Muslimanima. Drugim rijecima, da nije bio sklon nikakvoj diskriminaciji prema njima.
Ukazao je i na to da bi Stela, zahtijevajuci angaziranje radne snage na liniji razdvajanja, trazio uvijek po samo nekoliko ljudi, te da pritom nije zahtijevao da oni budu Muslimani.
„On nije trazio ovaj rat. Ovaj rat je dosao na ulice njegove mladosti, a on je na njima ostao“, zakljucio je Par.
U svom obracanju sudu, Stela je dodao: „Bio sam samo vojnik u ratu koji se desavao pred mojom kucom. Nisam zelio taj rat.“
Tuzilastvo pak tvrdi kako, s obzirom na tezinu pocinjenih zlocina, cinjenici da je Stela pomogao izvjesnim prijateljima i susjedima ne bi trebalo pridavati previse znacaja.
Dodalo je i da nema nikakve potrebe da sudsko vijece pozitivno vrednuje njegovu zelju da bude prebacen u Hag, buduci da je Stela – kako je navelo – zapravo zelio izbjeci kaznjavanje u Hrvatskoj, nadajuci se da ce mu Tribunal izreci oslobadjajucu presudu.
Zalbeno ce vijece svoju odluku saopciti naknadno.
Adrienne N. Kitchen je stazistkinja IWPR-a.
