Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ MILOSEVIC

Ekscentricni svjedok ispituje granice strpljenja tuzilaca i sudaca
By Michael Farquhar

Na sudjenju bivsem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Milosevicu, ovoga tjedna je nastavljeno svjedocenje doskorasnjeg ultranacionalistickog srpskog politicara – Vojislava Seselja.


Seselj je i sam optuzen, pa trenutno u Tribunalu ceka pocetak sudjenja. Pripisuje mu se odgovornost za niz zlocina – ukljucujuci ubojstva, mucenja i deportacije – koji su se pocetkom devedesetih odigrali u Hrvatskoj i Bosni.


Njegovo svjedocenje pocelo je proslog tjedna, kada se Seselj pred sudom pojavio na poziv obrane, odnosno okrivljenog koji se brani samostalno.


Svjedok je u medjuvremenu doticao problematiku koju pokrivaju sve tri optuznice koje su protiv Milosevica podignute – sto znaci da je pred sudom vec bilo rijeci o ratnim zlocinima pocinjenim u Bosni, Hrvatskoj i na Kosovu.


Buduci da mu boravak izvan pritvorske jedinice Tribunala ocito prija, Seselj je ovoga tjedna rezolutno odbacio navode koje je tuzilastvo ranije iznijelo protiv Milosevica. Stovise, isao je tako daleko da je optuzenika kritizirao zbog toga sto se tokom trajanja sukoba na Balkanu ponasao – popustljivo.


Suci su u vise navrata bili prinudjeni umijesati se, upozoravajuci da najveci dio svjedokovog preopsirnog i cesto evidentno neutemeljenog iskaza ni na koji nacin nece pridonijeti obrani optuzenog.


Seselj je prvo govorio o dogadjajima na Kosovu, neposredno uoci proljeca 1999., kada su Miloseviceve snage navodno pocele primjenjivati okrutne mjere s ciljem protjerivanja vise stotina tisuca Albanaca iz pokrajine.


Kao tadasnji potpredsjednik srbijanske vlade, svjedok je odbacio tvrdnju po kojoj su tijela vise stotina albanskih zrtava bila prebacena u Srbiju, gdje su i pokopana u namjeri da se zataskaju ratni zlocini koji su ranije pocinjeni na Kosovu.


Seselj je rekao da su ti lesevi, koji su naknadno pronadjeni u masovnim grobnicama – pri cemu se jedna od potonjih nalazila nadomak Beograda, i to na zemljistu koje pripada centru za policijsku obuku – tamo dospjeli zahvaljujuci navodnoj zavjeri, ciji je cilj bio da se Milosevica posalje u Hag.


Svoje tvrdnje Seselj nije potkrepioj nikakvim opipljivijim dokazima, tako da je i predsjedavajuci sudac Patrik Robinson (Patrick Robinson) – koji je na pocetku saslusanja pokazivao veliko zanimanje za ovo veoma vazno pitanje – naposljetku upozorio Milosevica da mu takve spekulacije nece biti ni od kakve koristi.


U drugom dijelu ovotjednog svjedocenja, Seselj se usredotocio na zbivanja u Hrvatskoj i Bosni, pri cemu se upustio u poduzu raspravu o znacenju pojma Velika Srbija, koji je tokom sudjenja cesto bio spominjan.


Milosevic je devedesetih navodno tezio uspostavljanju jedinstvenog drzavnog okvira za sve Srbe.


Medjutim, Seselj je pred sudom izjavio kako je na dosadasnjim sudjenjima pred Tribunalom pojam Velike Srbije bio pogresno shvacen.


On je istakao kako se jedino njegova Srpska radikalna stranka (SRS) uistinu zalagala za Veliku Srbiju. Pojam se, kako je potom obrazlozio, odnosi na nastojanje da i oni koji se dozivljavaju kao Muslimani i Hrvati napokon shvate da im je poreklo srpsko i pristanu zivjeti u zajednici sa Srbima koji su pravoslavni krscani.


Optuzeni, po Seseljevim rijecima, ni u jednom trenutku nije imao takvih ambicija.


Nakon toga je tuzilac Dzefri Najs (Geoffrey Nice) objasnio da tuzilastvo povodom Milosevica zapravo nije ni govorilo o toj vrsti ideologije. Velika Srbija je bila spominjana u namjeri da se pokaze kako je optuzeni imao teritorijalnih aspiracija na odredjenom geografskom podrucju; nije bilo rijeci o ideologiji iz koje su te aspiracije proistekle.


Milosevic je pak i ovu priliku iskoristio za napad na tuzilastvo, nazivajuci Najsovo objasnjenje besmislicom i optuzujuci ga za pokusaj istovremenog zastupanja dva medjusobno nesuglasna stava.


“Moje je osnovno pravo znati zbog cega sam optuzen, kako bih odgovorio na optuzbe”, insistirao je on.


Nezadovoljni Milosevic je ubrzo potom presao i u ofanzivu, zatrazivsi od Seselja da pred sudom kaze zbog cega haski tuzioci protiv onih koji su odgovorni za etnicko ciscenje Srba u Hrvatskoj nisu preduzeli ostrije mjere.


Nakon sto je sudac Robinson sprijecio odgovor na to pitanje, Milosevic je pokusao politicki poentirati rijecima: “Nisu svi koji ovo slusaju idioti.”


Potom je u posljednjim trenucima zasjedanja zapoceo tiradu kojom je pokusavao uvjeriti Najsa u to da ce kao tuzilac jednoga dana biti proglasen odgovornim za “zlocine” koji su pocinjeni u sudnici. Sudac Robinson nije bio nimalo impresioniran tom argumentacijom, tako da je prekinuo optuzenog i objavio zavrsetak sesije.


Stjece se utisak da sudsko vijece, koje je vec naviklo sukobljavati se s jogunastim Milosevicem, ovih dana – otkako se na klupi za svjedoke nalazi Seselj – ima dvostruko tezi zadatak.


Tako je ovoga tjedna suac Robinson od Seselja zatrazio da objasni zbog cega krsi sudski protokol tako sto u sudnici odbija ustati prilikom ulaska i izlaska sudaca.


Odgovarajuci na to pitanje, svjedok je iskoristio priliku da se podsmjehne sudu, izjavljujuci kako se osjeca nelagodno zbog toga sto ga crveno-crne sudacke odore podsjecaju na one koje su svojevremeno nosili svecenici katolicke inkvizicije.


Dodao je i da ga sudacka praksa saginjanja glava prije sjedanja podsjeca na nekakav “sotonisticki ritual”, sto navodno samo pojacava njegov otpor prema njima.


S ovakvim komentarima Seselj je prestao tek kada ga je sudac Robinson upozorio na mogucnost da njegovo svjedocenje bude prijevremeno okoncano.


Nastavak sudjenja je zakazan za 30. kolovoza/augusta, kada ce se pred Tribunalom ponovo pojaviti isti svjedok.


Michael Farquhar izvjestava za IWPR iz Londona.