Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ MILOSEVIC

Pise: Neil Arun iz Haga (TU 304, 10-14 mart 2003)
By IWPR ICTY

Nakon nekoliko tjedana koje su bile posvecene linijama zapovjednistva uspostavljenim izmedju borbenih jedinica i Milosevica, tuzilastvo se usredotocilo i na najvazniju tocku vlastitog dokaznog postupka, tj. na sama ubojstva.


Najprije je svjedocila dr Helena Ranta (Helena Ranta), voditeljica finskog tima forenzicara, koji je izvrsio istragu u povodu ubojstva 41 Albanca u selu Racak, na Kosovu, u sijecnju/januaru 1999.


Dokazni postupak za Kosovo je vec okoncan, ali je dr Ranta ipak ponovo pozvana da objasni svoje tvrdnje iznijete u intervjuu danom jednom njemackom casopisu, u kojem je rekla da su ubojstva po svemu sudeci izvrsena na mjestu gdje su tijela i nadjena.


Dr Ranta je odbacila Milosevicevu tezu da su ubojstva bila izvrsena na nekom drugom mjestu, te da su tijela naknadno prebacena tamo gdje su i pronadjena, a sve u sklopu zavjere organizirane s ciljem da se za masakr okrive Srbi. "Nema nikakvih indicija da [zrtve] nisu bili nenaoruzani civili", izjavila je ona na sudu.


Ubrzo nakon samog zlocina, Milosevic je pristao na dolazak ekipe dr Rante u Srbiju, pa su upravo finski forenzicari izvrsili obdukciju pronadjenih tijela.


Mnogi smatraju da je Racak u stvari znacio i pocetak odbrojavanja koje se zavrsilo NATO-vim bombardiranjem Srbije. Otkrice leseva u brdima iznad tog sela dovelo je do kraha mirovnih pregovora u Rambujeu (Rambouillet), gdje je Alijansa zahtijevala da joj se odobri slanje mirovnih trupa na Kosovo.


Nakon sto je Milosevic to odbio uciniti, uslijedilo je 78 dana rata iz zraka, nakon kojeg se Kosovo naslo pod kontrolom Ujedinjenih naroda.


Dr. Ranta je na sudu rekla da su istrage koje je organizirala izvedene pravodobno, te da se poslije 10 mjeseci napornog rada pokazalo da su ljudi ubijeni na mjestu na kojem su njihova tijela i zatecena.


Ona je izjavila da meci koji su pronadjeni u tlu dokazuju da je na zrtve pucano s male udaljenosti, i to dok su lezale na zemlji.


Rekla je i da se cinjenica da u neposrednoj blizini samih tijela nije bilo tragova krvi, moze objasniti time sto su zrtve na sebi imale viseslojnu odjecu koja je tu krv upila.


Tokom unakrsnog ispitivanja, "prijatelj suda" (amicus curiae) Branislav Tapuskovic ukazao je da okolnost da su zrtve bile tako odjevene pokazuje da su zivjele u planini - a u tom je slucaju vjerojatnije da se radi o pripadnicima gerile, a ne civilima.


Medjutim, dr. Ranta je izjavila da je viseslojna odjeca uobicajena za sela u tom podrucju.


Ispitujuci svjedoka, Milosevic je rekao kako bi se, da je masakr izvrsen na tom mjestu, vecina metaka rasula po okolini.


Dr. Ranta je odbila reci jesu li su ubojstva izvrsena u oruzanoj borbi ili se radi o klasicnom masakru, napominjuci da o tome treba odluciti sud.


Ona je potvrdila da su srpske vlasti, nakon obavljenih parafinskih analiza, na rukama 37 od ukupno 41 zrtve pronasli tragove baruta. Ali je i dodala da vecina sudova tu vrstu analiza ne smatra dovoljno uvjerljivim dokazom.


Milosevic je finsku forenzicarku optuzio za sudionistvo u zavjeri, kojom su NATO, Organizacija za evropsku sigurnost i suradnju (OEBS) i Oslobodilacka vojska Kosova (OVK) pokusali za zlocin okriviti Srbe i time osigurati izgovor za vojnu intervenciju.


On je takodjer osporio njene nalaze, rekavsi da pocivaju na istrazivanjima koja su vrsena deset mjeseci nakon zlocina na mjestu koje u medjuvremenu ni na kakav nacin nije bilo osigurano.


Dr. Ranta uzvratila je pak da fotografije snimljene neposredno nakon zlocina pokazuju da na licu mjesta nije bilo skoro nikakvih promjena.


Pokusavajuci dokazati tvrdnju da su ubijene osobe bile pripadnici OVK-a, Milosevic je sudu predocio fotografiju na kojoj je prikazan grob jednog gerilca, ubijenog u Racku 15. sijevnja/januara 1999.


Sudac Ricard Mej (Richard May) napomenuo je, medjutim, da u svjedocenjima nije ni bilo poricano prisustvo jedinica OVK-a na terenu, dodajuci da je i prethodni svjedok potvrdio da je nekoliko vojnika poginulo u borbama koje su vodjene tokom istog mjeseca.


O masakrima u Hrvatskoj svjedocio je dr Davor Strinovic, patolog koji je izvrsio ekshumacije leseva.


On je govorio o istrazi incidenta koji se 1991. odigrao u blizini sela Lovas (istocna Hrvatska), kada su pripadnici srpskih paravojnih snaga navodno prisilili devetoro hrvatskih civila da prodju kroz minsko polje.


Prema izvjestaju hrvatske vlade koji je prosljedjen tuziocima Tribunala, svih devet civila tom je prilikom i poginulo.


Milosevic je dr. Strinovica upitao kako su onda samo na jednom lesu pronadjene rane od mine, dok su ostali ubijeni mecima. Svjedok je odgovorio da su svi drugi najverojatnije odbili stupiti u minsko polje, usljed cega je na njih pucano.


Tuzilastvo je ovog tjedna pozvalo i svjedoka koji je potvrdio da je bio pripadnik paravojne jedinice koju je predvodio Zeljko Raznatovic, poznatiji kao Arkan.


Spomenuti svjedok pojavio se pod sifrom B1738, tvrdeci da ga je Arkan obucavao, te da se njegovoj paravojsci prikljucio kada je ona, u proljece 1992., nakon sto izbio rat, iz Beograda krenula put Bosne.


On je pred sudom ispricao i kako je Arkan grupi od 45 dobrovoljaca naredio da zastite Srbe u Bijeljini, napomenuvsi im da je njihov zadatak i "ciscenje grada od muslimanskih terorista".


Tuzilastvo tvrdi da tragovi zlocina koje je pocinila Arkanova jedinica vode direktno do Milosevica, kome ono i pripisuje zapovjednu odgovornost.


B1738 je o sebi govorio kao o Srbinu iz Hrvatske koji se Arkanovim snagama prikljucio nakon sto su ga Hrvati zlostavljali po etnickoj osnovi. Ispricao je i kako su u Bijeljini te snage ukrale oko 40 automobila, jedan autobus i jedno vatrogasno vozilo, kao i da su zatim sve sto su ukrali odvezli u Srbiju.


Ali, rekao je i da ne zna tko je njegovoj jedinici slao naredjenja, niti da li je njome zapovijedano iz srpske policije ili jugoslavenske vojske.


Neil Arun je suradnik IWPR-a.