Tako je svjedocenje bivseg jugoslavenskog ministra inzemnih poslova Vladislava Jovanovica okoncano tek 23. veljace/februara, i to na intervenciju predsjedavajuceg suca Patrika Robinsona (Patrick Robinson), koji je ocijenio da ce, ukoliko nastavi ovim tempom, optuzeni vise od polovine ukupnog vremena koje je predvidjeno za obranu potrositi na svjedocenja o Kosovu.
Protiv bivseg srpskog predsjednika – koji je ostao pri odluci da se brani samostalno – podignute su jos dvije optuznice, koje se odnose na zlocine pocinjene tokom rata u Hrvatskoj, te Bosni i Hercegovini.
Nakon sto je Milosevic poceo ispitivati sljedeceg svjedoka – lijecnika i funkcionara koji je tokom devedesetih radio na Kosovu – uslijedila su nova upozorenja u vezi s nacinom ispitivanja, kao i spornom prirodom i znacajem pojedinih argumenata koje je optuzeni izneo u svojoj obrani.
Odluka suca Robinsona da prekine Jovanovicevo svjedocenje uslijedila je poslije vise od cetiri dana neprekidnog svjedocenja optuzenikovog dugogodisnjeg suradnika. Sudsko vijece je na kraju izgubilo strpljenje, jer je Milosevic prekoracio vremenski okvir u kojem je, prema vlastitoj procjeni, trebao privesti kraju ispitivanje ovog svjedoka.
Sudac Robinson je stoga optuzeniku iznio niz statistickih podataka. Sudeci po tim podacima, Milosevic je za 30 dana saslusao 19 svjedoka, a jos 27 osoba namjerava pozovati da svjedoce o zbivanjima koja se ticu kosovske optuznice.
Oslanjajuci se na procjene optuzenika, suci su izracunali da ce za ispitivanje svih “kosovskih” svjedoka biti potrebno 75 radnih dana – sto predstavlja polovinu od ukupnog vremena kojim obrana raspolaze, buduci da je u pravima izjednacena s optuzbom,.
Milosevic je podnio popis s vise od 1.600 imena svjedoka koji bi navodno trebalo da svjedoce u njegovu korist.
Izrazavajuci zabrinutost zbog opasnosti da uslijed ovakvog pristupa na veliki broj pitanja pokrenutih tokom dokaznog postupka optuzbe ne bude odgovoreno, sudac Robinson je upozorio Milosevica da ce on sam na kraju “snositi odgovornost” ukoliko dodje do nepovoljnog razvoja dogadjaja.
Predsjedavajuci sudac je istovremeno podsjetio optuzenog da mu na raspolaganju stoje i usluge Stivena Keja (Stephen Kay), sluzbenog branioca koji mu je ljetos dodijeljen iz straha da ce optuzenikovi zdravstveni problemi izazvati zastoj sudskog procesa. Milosevic se nakon toga odbio sresti s Kejom, da bi ovoga tjedna u dvije odvojene prilike prema njemu izrazio prezir.
“Sluzbeni branilac kojeg ste mi nametnuli zastupa vas, a ne mene”, rekao je on s indignacijom, nakon cega ga je sudac Robinson upozorio da su takvi komentari “potpuno bespredmetni”.
S druge strane, sudac O-Gon Kvon (O-Gon Kwon) savjetovao je Milosevicu da, radi sto efikasnije upotrebe dodijeljenog vremena, razmotri mogucnost podnosenja nekih svjedocenja u pisanom obliku.
Ostatak tjedna optuzeni je iskoristio za ispitivanje Vukasina Andrica, kosovskog sekretara za zdravlje u razdoblju od 1998. do 2002.
Na pocetku saslusanja, Milosevic je od Andrica zatrazio da prokomentira navode optuzbe po kojima je tokom devedesetih, prije izbijanja oruzanih sukoba u pokrajini, vise tisuca kosovskih Albanaca ostalo bez svojih radnih mjesta.
Sudeci po iskazu svjedoka, vecina onih koji su napustili zdravstvo ucinila je to dobrovoljno ili uslijed pritiska albanske zajednice. Oni koji su zaista liseni posla bili su, kako je rekao, otpusteni u skladu s odredbama nacionalnog zakona o radnim odnosima, i to najcesce zbog toga sto se tokom duzih vremenskih intervala nisu ni pojavljivali na radnom mjestu.
Svjedok je takodjer izjavio da je masovni egzodus Albanaca iz pokrajine tokom 1999. bio posljedica panike koju je izazvalo bombardiranje NATO-a, a ne rezultat pritiska koji su na stanovnistvo izvrsile srpska policija i vojska. Andric je rekao da je u naznaceno vrijeme bio u prilici razgovarati s nekoliko desetina izbjeglica dnevno – te da su svi oni kao stvarni razlog svog odlaska navodili zracne napade.
Kada mu je postavljeno pitanje koje se ticalo unistavanja njihovih osobnih dokumenata na granici s Makedonijom, svjedok je odgovorio da ne vjeruje da je to bila sluzbena drzavna politika – ali je dodao kako smatra da je to u nekim slucajevima cinjeno i zbog nastojanja da se sprijece eventualne zloupotrebe.
Andric je govorio i o tome kako je NATO u vise navrata gadjao civilne ciljeve, kao sto su izbjeglicka kolona ili putnicki autobus.
Sudac Robinson je ohrabrio optuzenog da se pozabavi ovim temama ukoliko posredstvom njih, ukazujuci na stvarne razloge za postojanje velikog broja izbeglica, nastoji pobiti navode iz optuznice.
No, predsjedavajuci je Milosevica istovremeno upozorio da se na optuzenickoj klupi nalazi on, a ne NATO, te da ce mu biti dozvoljeno da iznosi dokaze o bombardiranju samo ukoliko su oni ticu i optuzbi za koje se tereti.
“Na ovom sudjenju nemamo vremena za gubljenje”, naglasio je sudac.
Tokom unakrsnog ispitivanja svjedoka, tuzilac Dzefri Najs (Geoffrey Nice) pozvao se na izjavu jednog albanskog lijecnika koji je i tokom devedesetih nastavio raditi za srpske vlasti – i koji je pred sudom rekao kako mu nije poznat niti jedan slucaj “dobrovoljnog” napustanja lijecnickog posla prije 1998.
Naprotiv, spomenuti lijecnik tvrdi da su zdravstveni radnici albanskog porijekla bili otpustani, i to zbog “prekrsaja” kakav je popunjavanje formulara na albanskom, koji je u pokrajini imao status sluzbenbog jezika.
Unakrsno ispitivanje ovotjednog svjedoka bit ce nastavljeno i 28. veljace/februara.
Michael Farquhar je izvjestac IWPR-a iz Haga.
