Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ MILOSEVIC

Pise: Chris Stephen iz Haga (TU 306, 24-28 March 2003)
By IWPR ICTY

U medjuvremenu ovaj bosanski Musliman bio je podvrgavan tako teskim batinama da su cak cetiri puta pomislili da je vec mrtav.


Medjutim, on je prezivio, a ovog tjedna je i svjedocio. Tuzioci se nadaju da ce njegovo svjedocenje pokazati da Milosevic u krajnjoj liniji snosi krivicu za sve sto se dogadjalo.


Na sudjenju Milosevicu Gusalic je opisao kako su ga u ozujku/martu 1992. cuvari kafica “Srbija” – bas u trenutku kada se spremao da baci bombu na pripadnike srpskih paravojnih snaga – ranili u nogu hicem iz vatrenog oruzja.


On je izjavio da se tom prilikom pokusao osvetiti za srpski bombaski napad koji je prethodnog dana bio izveden na gradski kafic “Istanbul”, pri cemu je ranjeno sedam osoba, medju kojima je bilo i Srba.


Pokusaj napada izvrsen je upravo u trenutku kada su srpske paravojne snage stigle u Bijeljinu, na samom pocetku bosanskog rata.


Svjedok je prvo prebacen u bolnicu, ali su samo nekoliko dana kasnije – prema njegovim rijecima – paravojne jedinice uz podrsku jugoslavenske vojske otpocele artiljerijsku paljbu s druge obale rijeke Drine, a potom i proboj u sam grad.


On se tako nasao medju vise tisuca muslimanskih muskaraca i djecaka koji su bili upuceni u zatvorski logor Batkovici, u neposrednoj blizini grada. Ondje je bio podvrgnut narocitoj vrsti zlostavljanja.


Gusalic je postao dio grupe koju su cinila desetorica Muslimana i koja je – za razliku od ostalih logorasa – bila danonocno tucena.


“Cini se da sam predstavljao pravu poslasticu za one koji su tukli, jer su mogli da me okrive za rat”, kaze on.


Bio je mlad i svjez, sto mu je i pomoglo da prezivi prvih nekoliko dana. Drugi nisu bili te srece. Jedan zatvorenik, po imenu Fajed, je umro. “Ta silna batinanja Fajed jednostavno nije bio u stanju podnijeti. Podlegao je batinama”, rekao je svjedok u nastavku.


On tvrdi da je tri dana kasnije, nakon sto su i borbene jedinice pocele dijeliti batine, umro jos jedan covjek. “Mislim da je treceg dana batinama podlegao i zlatar Slatan. Ni on nije bio u stanju izdrzati.”


Tuzioci pak nastoje uspostaviti vezu izmedju Milosevica, koji je u to vrijeme zapovijedao snagama iz Srbije, i samih bosanskih Srba.


Gusalic je potvrdio postojanje te veze: iznio je dokaze o ulozi jugoslavenske vojske u etnickom ciscenju Bijeljine, prepoznao je jednog oficira iz zatvorskog logora koji je inace iz Srbije, a rekao je i da se po naglasku onih pripadnika paravojske koje je sam pokusao ubiti moglo zakljuciti da oni nisu iz Bosne, nego iz Srbije.


Tokom dva mjeseca u Batkovicima je – po njegovim rijecima – poginulo najmanje 100 zatvorenika. Vecina njih su bili Muslimani, mada je bilo i Hrvata.


U logoru su cak boravila i muslimanska djeca, cije je prisustvo skrivano od ociju timova Crvenog kriza koji su povremeno dolazili u obilazak.


Gusalic je rekao da su njega skrivali, kako predstavnici Crvenog kriza ne bi vidjeli koliko je izranjavan.


“Premlacivanja su se nastavila”, rekao je on. “Dorucak, rucak, vecera, kada smo postrojeni. I nakon ponoci. Tada su voleli da nas tuku do besvjesti.”


Deset godina nakon svega toga, on jos uvijek pati od bolova u grudima i drugih oboljenja koja su posljedica nekih pretrpljenih ozljeda, recimo slomljenih rebara.


Kada bi strazarima bilo dosadno oni bi pribjegavali drugim vidovima mucenja, tako sto bi – na primjer – zatvorenike prisiljavali da medjusobno seksualno opce.


Dva mjeseca kasnije, svjedok je odveden u vojni zatvor u Doboju. Ondje su srpski lijecnici bili sokirani pronasavsi larve u njegovim nezalijecenim ranama.


“Nasao sam nekakvo ogledalo. Pogledao sam se. Jedva da sam i prepoznao samog sebe”, kaze on. “Prije toga sam imao 110 kila. Spustio sam se na 59. Bio sam kost i koza.”


U Batkovicima su se premlacivanja nastavljala, no bila su manjeg intenziteta no ranije.


“Tukli su nas policijskim palicama, ali je prema onom sto se desavalo ranije to bilo kao da vas tuku djecjim igrackama”, rekao je on.


Uslijedile su i blagodati prisilnog rada, ali su se uvjeti znatno popravili, pa je svjedoku u cak tri navrata bila odobrena posjeta supruge, koja je inace srpske nacionalnosti. Prilikom jedne razmjene zatvorenika u studenoma/novembru 1993., svjedok se napokon nasao na slobodi.


Gusalicevo svjedocenje uslijedilo je nakon dvotjedne pauze u sudjenju, prouzrokovane Milosevicevom bolescu.


Medjutim, cak i ukoliko je bio pod stresom zbog svog povisenog krvnog pritiska, ili zbog toga sto za njegovom suprugom traga policija, Milosevic to nije pokazivao.


Svjedoku je, umjesto toga, uputio pravu brzometnu kanonadu pitanja. Sve se zavrsilo tako sto mu je sudac Ricard Mej (Richard May) iskljucio mikrofon.


“Nije na vama da pozurujete svjedoke, niti da ih kinjite”, rekao je Mej, pritisnuvsi dugme kojim se iskljucuje Milosevicev mikrofon. “Usredotovite se na umjesna pitanja.”


Milosevic je u nastavku to i ucinio, pozivajuci se na izvjestaj novinske agencija Rojter (Reuters), koji – po njegovim rijecima – pokazuje da u Batkovicima zatvorenici nisu bili maltretirani.


On je ukazao da je taj izvjestaj sacinjen 26. veljkace/februara, mada se ne navodi i koje godine, te da je dopisnik Rojtera koji je posjetio logor izvijestio da su uvjeti zivota na odgovarajucem nivou.


“Nije bilo vidljive mrznje izmedju zatvorenika i Srba, dok je medjunarodni Crveni kriz svakog tjedna dolazio u obilazak”, citirao je Milosevic tekst izvjestaja (na engleskom).


A zatim je napao Gusalica sto se odbio vratiti u Bijeljinu nakon rata, u grad koji se sada nalazi u sastavu republike bosanskih Srba.


“Mozda je pravi uzrok vaseg straha to sto veliki broj ljudi smatra da ste upravo vi bili covjek koji je u Bijeljini zapoceo rat?”, zapitao je optuzeni.


Na Gusalicevom licu se pojavio blag osmijeh. “Da, ja sam zapoceo rat, Milosevicu”, rekao je on.


Tokom sve agresivnijeg unakrsnog ispitivanja, optuzeni je ponovo bio ukoren od strane Meja, koji ga je upozorio da se drzi teme svjedocenja: “Ukoliko smatrate da je ono sto je on rekao o logorima neistina, onda to treba i da kazete. Nastavite, molim.”


Milosevic je zestoko uzvratio: “Pa zar mislite, gospodine Mej, da je sporedno pitanje kako je poceo rat?”


Gusalic je Milosevicu ispricao kako mu je u jednoj prilici bilo naredjeno da se pojavi pred kamerama televizije bosanskih Srba i izjavi kako su za rat odgovorni – Muslimani.


On je to odbio uciniti, nakon cega je ponovo dobio batine. “Ja uvijek govorim istinu i mozda sam zbog toga toliko patio”, rekao je on sudu. “Istina mora pobijediti.”


Milosevic je ovog tjedna podnio i molbu za oslobadjanje iz zatvora zbog zdravstvenih problema, ali ju je sudac Mej u medjuvremenu vec odbio.


Chris Stephen je rukovodilac projekta IWPR-a u Hagu.