Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ MILOSEVIC

Pise: Ana Uzelac iz Haga (TU Br 408, 27-maj-05)
By IWPR

Stevanovic je prvo opsirno govorio o ponasanju srpske policije na Kosovu tokom 1999., za vrijeme trajanja tromjesecne operacije.


No, samo njegovo svjedocenje – koje ce ovog petka, 27. svibnaj/maja, po svemu sudeci uci i u cetvrti tjedan – sastojalo se prvenstveno u iznosenju odredjenog broja teorija, a ne konkretnih cinjenica kojima bi se osporili navodi iz optuznice o tome da je srpska policija zlostavljala albanske civile.


Cini se da su, s postupnim odmicanjem svjedocenja, suci sve manje vjerovali svjedoku: njegove su izjave umnogome proturijecile izjavama prethodnih svjedoka obrane, koji su mu, u vrijeme na koje se odnosi optuznica, bili u hijerarhijskom smislu potcinjeni.


Bivsi jugoslavenski predsjednik se samostalno brani od optuzbi za ratne zlocine, zlocine protiv covjecnosti i genocid, koje se navode u trima odvojenim optuznicama za ratove koji su vodjeni tokom devedesetih – u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu.


U optuznici za Kosovo Milosevicu se pripisuje organiziranje kampanje masovnog progona kosovskih Albanaca s teritorije srpske pokrajine. Rijec je o operaciji koja je trajala koliko i zracni napadi NATO-a na Srbiju (od ozujka/marta do lipnja/juna 1999.) i koja je – kako tvrde tuzioci – bila pracena masovnim ubijanjem, pljackom i spaljivanjem albanskih kuca. U optuznici je navedeno 17 slucajeva masovnih ubojstava i 22 slucaja protjerivanja.


No, Stevanovic je ovoga tjedna ponudio sasvim drugacije vidjenje nekih od spomenutih dogadjaja – a prije svega masovnih ubojstava Albanaca u selima Izbica i Kotlina, kao i u zatvoru Dubrava.


Tuzioci tvrde da su potkraj ozujka/marta 1999. srpske policijske snage likvidirale oko 120 Albanaca u Izbici, nakon sto su ih odvojili od obitelji. Radi se o zlocinu koji je objelodanjen kada su NATO-snage objavile snimke svjezih humki nacinjene iz zraka.


Stevanovic je medjutim ovoga tjedna iznio tezu da se u tim grobnicama nalaze tijela albanskih pobunjenika poginulih u oruzanom sukobu – a ne, kao sto se tvrdi u optuznici, lesevi civila.


Svjedok je pokusao pobiti ranije iskaze prezivjelih time sto je pokazao zamagljene crno-bijele fotografije nadgrobnih obiljezja, koje su nekoliko tjedana nakon ukopa nacinili srpski policajci. Na nekima od njih je rukom ugraviran natpis “UCK” – sto je albanska skracenica za pobunjenicku Oslobodilacku vojsku Kosova (OVK), koja je u to vrijeme protiv srpske policije vodila gerilski rat. Stevanovic je insistirao na tome da su natpise ugravirali suborci poginulih Albanaca.


I u selu Kotlina su, prema navodima tuzilastva, srpske snage ubijale Albance, bacale ih u bunare i spaljivale albanska sela kroz koja su prolazile. Svjedok je medjutim ponovo iznio tezu da zrtve nisu bili civili, nego albanski gerilci koji su poginuli u operaciji ciscenja sela. Stevanovic je jos jednom pokazao i fotografije koje je u istrazi nacinila srpska policija, a na osnovu kojih se vidi, po njegovim rijecima, da su navodni bunari u stvari bili bunkeri koji su albanskim pobunjenicima sluzili kao sklonista.


Najzad, cini se da je dio svjedocenja koji je bio posvecen trecem zlocinu – koji je navodno u svibnju/maju 1999. pocinjen nad zatocenicima zatvora Dubrava – naveo suce da posumnjaju u Stevanovicev kredibilitet.


U optuznici se navodi da je, nakon zracnih udara NATO-a koji su se odigrali 19. i 21. svibnaj/maja, uslijedila osveta zatvorskih strazara nad albanskim zatvorenicima, koji su prvo postrojeni u zatvorskom dvoristu, da bi potom njih pedesetak bilo i strijeljano.


Jedan od prethodnih svjedoka obrane – policajac Radomir Paponjak – rekao je da su neke od zrtava iz zatvora stradale u zracnim udarima, dok su ostale ubijene prilikom pokusaja bijega. Nasuprot tome, Stevanovic je, kao Paponjakov pretpostavljeni, ovoga tjedna iznio tezu da strazari nisu ubili nijednog zatvorenika.


Kada je sudac Jan Bonomi (Ian Bonomy) iz Skotske od svjedoka zatrazio da pojasni spomenute navode, svjedok je ponovio da “ne raspolaze podacima” o tome da je bilo koji zatvorenik iz Dubrave ubijen pri pokusaju bijega. A kada je sudac svjedoku ukazao na iskaz njegovog potcinjenog, Stevanovic se za trenutak zbunio, da bi potom pozurio ukazati na to da je “naravno, bilo nekih informacija o tome da se planira bijeg, ali da se on zapravo nikada nije dogodilo”.


Slicnim nelogicnostima obilovao je i ostatak ovotjednog svjedocenja, s obzirom da je masovni egzodus albanskih civila s Kosova svjedok nastojao objasniti kombiniranim djelovanjem dvaju faktora: NATO-vih zracnih udara s jedne, te navodnim svjesnim nastojanjima medjunarodne zajednice da narusi ugled beogradskih vlasti, s druge strane.


Stevanovic je pred sudom ispricao kako je i pokusao pokusao uvjeriti jednu ovecu skupinu albanskih izbeglica da se vrati kuci (u okolinu Maliseva). “Ali, oni to nisu zeljeli”, zakljucio je.


Nakon potonje izjave uslijedilo je i pitanje suca Patrika Robinsona (Patrick Robinson) s Jamajke: je li svjedok ikada pokusao ustanoviti razloge zbog kojih su se izbjeglice odbile vratiti?


“Nisu zeljeli razgovarati s nama”, odvratio je svjedok. “Ali je jedini odgovor koji su nam davali glasio: 'Zbog NATO-a'.”


Svjedok je takodjer insistirao na tome da su predstavnici medjunarodnih humanitarnih organizacija (poput, na primjer, Medjunarodnog komiteta Crvenog kriza) djelovali “iza ledja” srpske vlade sa namjerom da ometu njena nastojanja da se izbjeglice vrate, i to navodno tako sto su im govorili da kod kuce ne bi bili sigurni.


Stevanovic je prije toga slicnom tezom o zavjeri pokusao objasniti i cinjenicu da su u jednoj masovnoj grobnici nadomak Beograda – nakon sto je 2000. godine Milosevic svrgnut s vlasti – bili pronadjeni lesevi albanskih civila.


Bivsi prvi policajac je pred sudom izjavio da je za njega jos uvijek “misterija” kako su ta tijela zavrsila u Batajnici (predgradje Beograda), ali je ipak nagovijestio da je to ucinio netko tko je zelio osramotiti Srbiju.


Svjedok je takodjer opsirno govorio i o uputstvima koja su u to vrijeme na terenu bila davana pripadnicima srpske policije, i koja su se ticala zastite izbjeglica, dostavljanja vode i hrane civilima i njihovog upucivanja na “sigurna mjesta” na samom Kosovu, kako bi ostali izvan domasaja oruzanih sukoba koji su u to vrijeme trajali izmedju srpske policije i albanskih pobunjenika.


Poslije takvog obrazlozenja, uslijedio je komentar predsjedavajuceg suca, koji je konstatirao da je kao visoki duznosnik Ujedinjenih naroda shvatio da su “rezimi koji najvise krse ljudska prava obicno najglasniji u njihovoj obrani”.


Suac je potom pozvao okrivljenog i njegovog svjedoka da se usredotoce iskljucivo na konkretne primjere sprovodjenja spomenutih instrukcija. Ali su takvi primjeri ponovo izostali.


Svjedok je izjavio i kako nije upoznat s time da su na Kosovu djelovale bilo kakve paravojne jedinice, ali tek posto su suci primijetili da prijevod zapisnika sa sastanka srpskog ministarstva policije – na koji se pozivao Milosevic – sadrzi jasne indicije da je policija odrzavala kontakte sa srpskim dobrovoljcima, koji nisu pripadali nikakvoj sluzbenoj vojsci ili vojnoj formaciji. “Trebalo bi da im se priblizimo i oprezno angaziramo dobrovoljce”, stoji u spomenutom zapisniku.


A kada su suci od svjedoka zatrazile da objasni te nedosljednosti, Stevanovic je posegnuo za kompliciranim objasnjenjem, upustivsi se u opsirno izlaganje o tome kako su srpski duznosnici bili zabrinuti zbog dobrovoljaca prije svega “s obzirom na iskustva koja su postojala u ranijim ratovima”.


Suci su zatrazili i dodatno objasnjenje, cime je svjedok u prvi mah bio zbunjen, da bi potom izjavio kako na umu ima cinjenicu da su tokom 1992. srpski dobrovoljci iz Bosne u dva navrata izvrsili otmicu srpskih drzavljana muslimanske nacionalnosti u granicnom pojasu.


Glavno ispitivanje bivseg pomocnika ministra policije trebalo je da traje svega 12 sati, a potrajalo je dvostruko duze. Na unakrsno ispitivanje ce vjerojatno biti potrosen citav sljedeci tjedan, u kojoj svjedok – koliko god se trudio ostaviti drugaciji utisak – ipak stupa s okrnjenim kredibilitetom.


Ana Uzelac je voditeljica projekta IWPR-a u Hagu.