Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ MILOSEVIC

Pise: Ana Uzelac iz Haga (TU Br 405, 06-maj-05)
By IWPR

Sef srpskih policijskih snaga za kosovski grad Pec, Radovan Paponjak, svjedocio je ovoga tjedna o dva dogadjaja koji se spominju u kosovskoj optuznici protiv Milosevica – navodnom masovnom protjerivanju kosovskih Albanaca iz Peci, kao i okrutnom ubijanju albanskih zatocenika iz zatvora Dubrava, koje se odigralo u proljece 1999.


Medjutim, dokazi koje je svjedok tom prilikom iznio bili su zatrpani ogromnim brojem nebitnih podataka, za koje su suci odmah konstatirali kako nisu ni od kakvog znacenja za slucaj.


Milosevica se po vise od 60 tocaka iz tri odvojene optuznice – koje se redom ticu ratova na Kosovu, u Bosni i Hrvatskoj – tereti za ratne zlocine, zlocine protiv covjecnosti i genocid. Proteklih je osam mjeseci okrivljeni posvetio iskljucivo kosovskoj optuznici, a cini se da ce se i u sljedecih mjesec dana nastaviti njome baviti.


Bivseg jugoslavenskog predsjednika tereti se za organiziranje masovnog protjerivanja kosovskih Albanaca i pokretanje kampanje terora koja se na Kosovu poklopila sa zracnim napadima NATO-a na Srbiju, odnosno razdobljem od ozujka/marta do lipnja/juna 1999. U pitanju su sistematska i/ili masovna ubojstva i protjerivanja albanskih civila i zatvorenika: u optuznici se navodi 17 slucajeva masovnih ubojstava, kao i 22 slucaja progona.


Paponjakovo svjedocenje trebalo je osporiti navode o masovnim progonima Albanaca iz Peci. U optuznici se navodi da su 27. i 28. ozujka/marta 1999. srpske snage sigurnosti krenule u akciju “od vrata do vrata” u namjeri da Pec “ociste” od kosovskih Albanaca.


Tokom ta dva dana, kako se navodi u optuznici, neke su albanske kuce spaljene, dok je odredjeni broj ljudi ubijen.


Tuzioci tvrde da su vojska i policija Albance iz svih kvartova usmjeravali ka centru grada, odakle su oni koji nisu imali automobile niti druga prijevozna sredstva autobusima i kamionima bili odvozeni u pravcu albanske granice. Prije no sto bi presli granicu bile su im oduzimane osobne isprave, ocigledno u namjeri da se sprijeci njihov eventualni povratak.


Paponjak je potvrdio da se tokom dva dana koja se spominju u optuznici u centru grada zaista “okupila ogromna masa”, odnosno da su pecke ulice bile “preplavljene ljudima”, kojih je mozda bilo i citavih 10.000. Medjutim, svjedok je insistirao na tome da su Albanci u stvari bjezali od NATO-vih zracnih napada, a ne od srpske policije.


Iako je priznao da su se na ulicama nalazili i srpski policajci, svjedok je istakao da su se oni bavili iskljucivo “reguliranjem prometa” i “rasciscavanjem uskih grla”.


Paponjak je priznao i da je odredjeni broj kuca u predgradju bio spaljen, premda nije mogao reci tko je to ucinio. Svjedok je takodjer potvrdio i da je bilo “povremene pucnjave”, ali je rekao da ne zna tko je pucao.


Srpska policija, po njegovim rijecima, nije imala nikakvog razloga proterivati Albance, buduci da je njihovo prisustvo prakticno jamcilo sigurnost srpskim snagama rasporedjenim po Kosovu.


“Ukoliko bi oni otisli, mi bismo postali laka meta [NATO-a”]”, objasnio je Paponjak. “Zapravo smo zeljeli da oni ostanu, ali nismo ih mogli spreciti da odu ukoliko to zele.”


Ove relevantne podatke svjedok je medjutim iznio tek pred kraj prvog dana svjedocenja. Ranija cetiri sata okrivljeni mu je postavljao pitanja koja su se ticala medju-etnickih odnosa na Kosovu i ponasanja albanskih gerilaca tokom 1998.


Ocito nezadovoljne ovakvim razvojem dogadjaja, suci su produzili saslusanje sve dok Paponjak nije ispricao sve sto zna o dogadjajima u Peci, ali su upozorili Milosevica da od njega ocekuju da se u nastavku ispitivanja usredotoci na ono sto se zbivalo tokom 1999.


Medjutim, i sljedeceg je dana Paponjak precesto zalazio u razdoblje koji nije obuhvaceno optuznicom. Pritom je – ocito u nastojanju da dokaze kkao su na Kosovu zapravo bili ubijani Srbi, a ne Albanci – iznosio i podatke o zrtvama koje su potkraj devedesetih u Peci pale na strani policije.


Vidno nervozan, sudac Jan Bonomi (Iain Bonomy) iz Skotske pitao je Milosevica zbog cega se njegovi dokazi uglavnom odnose na razdoblje koji prethodi dogadjajima koji su opisani u optuznici.


“Da li zbog toga sto ne raspolazete dokazima koji se odnose na to razdoblje?”, zapitao je on, napomenuvsi nesto kasnije da veci deo ovotjednog svjedocenja “nece biti ni od kakve pomoci” onda kada se bude odlucivalo o Milosevicevoj krivici ili nevinosti.


Nakon sto je i sljedecih pola sata proteklo u iznosenju statistike, predsjedavajuci sudac Patrik Robinson (Patrick Robinson) s Jamajke upozorio je Milosevica da su takvi podaci sami po sebi beskorisni. “Neophodno je da nam se razjasne i okolnosti pod kojima su ti ljudi liseni zivota”, rekao je on.


Milosevic je uzvratio jos uopcenijim podacima o tome koliko je ljudi poginulo prilikom “teroristickih” i “antiteroristickih” napada, oslanjajuci se na jos jedan sluzbeni policijski izvjestaj – ovoga puta onaj o masovnom odlasku Albanaca iz Peci tokom ozujka/marta 1999. U tom se izvjestaju navodi da su iz grada u kojem nije bilo protjerivanja Albanci odlucili otici dobrovoljno – djelomicno zbog straha od NATO-a, a djelomicno zbog pritisaka nepoznatih osoba iz njihovog vlastitog miljea.


Medjutim, i potonji su podaci djelovali podjednako uopceno i nezasnovano, tako da je cak i sutljivi sudac O-Gon Kvon (O-Gon Kwon) iz Koreje bio prinudjen pridruziti se svojim kolegama i Milosevica podsjetiti na to da bi bilo kakav “sirovi materijal” svakako bio “daleko korisniji” od sluzbenih policijskih izvjestaja.


Paponjak je u svom svjedocenju kasnije ipak dotakao jedan od najgnusnijih zlocina za koje se Milosevica tereti – masovno pogubljenje albanskih zatvorenika koje se u kosovskom zatvoru Dubrava odigralo u svibnju/maju 1999. U spomenutom se zatvorskom objektu navodno nalazio i veliki broj politickih osudjenika, kao i osoba osumnjicenih za sudjelovanje u albanskom gerilskom pokretu.


U optuznici se navodi da su – nekoliko dana nakon sto je NATO srusio upravni dio zatvorske zgrade i jedno njeno krilo – strazari sproveli odmazdu nad albanskim zatvorenicima. Tvrdi se da je za samo dva dana tako pogubljeno vise desetina, a mozda i stotina zatvorenika.


U okviru dokaznog postupka optuzbe, o dogadjajima u zatvoru Dubrava svjedocilo je vise svjedoka.


Milosevic je insistirao na tome da se u sudnici prikaze dvosatni video-zapis koji je u Dubravi nacinjen nakon napada NATO-a. Radi se, pored ostalog, i o jezivim krupnim kadrovima albanskih zatocenika koji su navodno poginuli u tom napadu. Ti snimci su nacinjeni 19., 20. i 24. svibnja/maja – neposredno uoci i nakon osvetnicke terevenke zatvorskih strazara.


Stoga je sudac Kvon Milosevicu postavio pitanje zbog cega insistira na tome, isticuci kako – buduci da cinjenica da se tih dana odigralo bombardiranje nije sporna – ne shvaca sto se prikazivanjem moze postici.


Paponjakovo svjedocenje je potom prekinuto kako bi suci saslusali Kostu Bulatovica – jednog od prethodnih Milosevicevih svjedoka kojeg se tereti za nepostivanje suda. A kada je napokon nastavljeno, okrivljeni je samo nastavio emitirati snimke bombardiranja Dubrave.


Ocekuje se da ce Paponjak nastaviti svjedociti i 9. svibnja/maja.


Ana Uzelac je voditeljica projekta IWPR-a u Hagu.