No, svjedok se ipak upustio u raspravu povodom ocjene koja je u tom izvjestaju postojala prije njegovog objavljivanja – da su zrtve vjerojatno bili nenaoruzani civili.
Finska forenzicarka Helena Ranta iznijela je potonji zakljucak na konferenciji za stampu koja je odrzana neposredno po okoncanju istrage u Racku, ali se on ne pojavljuje u izvjestaju njenog tima koji je dvije godine kasnije tiskan u znanstvenom casopisu.
Svjedok obrane Slavisa Dobricanin, bivsi istaknuti sudski patolog iz Pristine, saslusavan je puna dva dana zbog toga sto je prethodno posvjedocio da su 45 Albanaca koji su ubijeni u kosovskom selu Racak zapravo bili gerilci, te da su stradali u oruzanom sukobu.
Dobricanin je pred sudom iznio podatke s uvidjaja koji je na licu mjesta izvrsen sutradan nakon akcije srpske policije, a kojim su bila obuhvacena tijela Albanaca pronadjena u Racku.
Njih oko 25 bilo je nadjeno u jednoj jaruzi, nakon sto je na njih najvjerojatnije pucano iz neposredne blizine – sto je medjunarodne promatrace navelo na zakljucak da je rijec o civilima koje su srpske snage sigurnosti zapravo pogubile. Srpska vlada je, medjutim, tvrdila da se radilo o gerilcima, cija su tijela naknadno odnesena u jarugu da bi se “izrezirao” toboznji masakr.
Nakon incidenta u Racku dolazi do pojacanja diplomatskog pritiska na Milosevicevu vladu, od koje je zahtijevano da rijesi kosovski problem. A buduci da taj pritisak nije imao nikakvog efekta, uslijedili su i zracni udari NATO-a, koji su zapravo oznacili i pocetak Milosevicevog politickog kraha.
Mada je masakr u Racku samo prvi od 17 pojedinacnih zlocina koji se navode u Milosevicevoj kosovskoj optuznici, izgleda da ce se obrana u svom dokaznom postupku zadrzati iskljucivo na njemu.
Dobricanin je tokom svjedocenja rekao da su osobe koja su ubijena u Racku vjerojatno bili albanski pobunjenici cija se baza nalazila u tom selu. Time je djelomicno osporio navode iz izvjestaja koji je na zahtjev Evropske Unije nacinio finski forenzicki tim, nakon sto je mjesec dana poslije incidenta obavio uvidjaj.
Kao nacelnica finskih patologa, Ranta je pred Haskim tribunalom vec svjedocila 2003. Ali, ovoga tjedna je i ona bila na galeriji sudnice Tribunala, odakle je pratila unakrsno ispitivanje svjedoka – jer je od nje prethodno zatrazeno da doputuje u Hag kako bi bila na raspolaganju optuzbi i obrani.
Dobricanin je tuziocima potvrdio da izmedju njegovog i izvjestaja finskih patologa “nije bilo sustinskih neslaganja”. Problemi su, prema njegovim rijecima, bili posljedica onoga sto je Ranta izjavila na jednoj ranijoj konferenciji za tisak, kada je, govoreci o rezultatima izvrsene istrage, saopcila kako “ne postoje nikakvi dokazi da ti ljudi nisu bili civili”.
“Time je ona zapravo rekla da se radilo o nenaoruzanim civilima i iznijela tezu o stravicnom zlocinu”, rekao je on.
“Nije imala nikakvog razloga da izjavi takvo sto”, dodao je on naknadno.
Dobricanin tvrdi da su srpski patolozi u 37 od 40 slucajeva na rukama zrtava iz Racka pronasli tragove nitratnih cestica – cime je otvorena (ali ne i dokazana) mogucnost da su neposredno prije pogibije bili naoruzani puskama i ostalim naoruzanjem. No, nedugo potom, svjedok je priznao kako misli da finskom timu nikada nije bio omogucen uvid u rezultate tih testova.
Svjedok je takodjer priznao da – premda ta vrsta testa niposto nije dovoljna da bi se nepobitno dokazalo da su Albanci bili naoruzani – srpski forenzicari nisu na raspolaganju imali nikakvu pouzdaniju metodu da to utvrde.
Zracni udari koje je NATO zapoceo krajem ozujka/marta sprijecili su – po rijecima svjedoka – ukljucivanje spomenutih zakljucaka u sluzbeni srpski izvjestaj o Racku. Originalna dokumentacija bila je navodno unistena kada je na policijsku zgradu u Pristini pala bomba.
Tuzilac Dejvid Sakson (David Saxon) uspio je osporiti i nacin na koji su ucinjeni spomenuti testovi. Naime, dokumenti koji su ovoga tjedna predoceni sudu ukazuju na to da su zrtvama otisci prstiju uzeti tek posto su njihova tijela dopremljena u Racak. To znaci da postoji mogucnost da su tragovi nitratnih cestica naknadno naneseni. Dobricanin je to odlucno porekao, izjavljujuci da je datum uzimanja otisaka koji se navodi u dokumentaciji – pogresan.
Dobricaninovo svjedocenje je osporeno i u nekim manje vaznim detaljima.
On je prvobitno rekao da su ubijeni u Racku na sebi imali vise slojeva odjece, sto bi znacilo da su bili pripravni na duzi boravak na otvorenom, odnosno na ucesce u borbenim aktivnostima. Medjutim, Sakson je tokom ispitivanja od svjedoka uspio nabaviti potvrdu da je i on sam tih dana na sebi imao vise slojeva odjece.
“Da li bi iz toga trebalo izvoditi bilo kakav zakljucak osim da je bilo hladno?”, upitao je tuzilac.
Svjedok je takodjer isticao kako tamna odjeca koju su zrtve imale na sebi sugerira da se radilo u najmanju ruku o pripadnicima seoske straze. Tuzioci su pak predocili fotografije na kojima se vidi da su neke od zrtava bile u odjeci svjetlije boje.
Iako je Dobricanin tvrdio da u selu nakon napada nije bilo nikakvih vidljivih tragova artiljerijskih djelovanja, Sakson je u sudnici emitirao video-snimke na kojima ti tragovi ipak postoje – jer se na njima vide srusene kuce, pri cemu i jedna koja je jos uvijek u plamenu.
Dobricanin je pak izjavio da ne prepoznaje kuce s tih snimaka, nagovestavajuci mogucnost da doticni snimci nisu ni nacinjeni u Racku.
Na slican je nacin potvrdio da su zakljucci do kojih je finski tim dosao u vezi s cahurama pronadjenim u neposrednoj blizini tijela mozda i ispravni, ali da postoji i mogucnost da se radi o “reziji” koja je obavljena nakon ubojstava, a prije dolaska istrazitelja.
Unakrsno ispitivanje je okoncano jednom malom Milosevicevom pobjedom, jer su mu suci dozvolili da kao svjedoka obrane izvede i Dragana Jasovica – srpskog policajca s Kosova koji je ocito bio povezan i s drzavnim snagama sigurnosti. Milosevic se ocito nada da ce Jasovic saopciti rezultate istrage po kojima su barem 20 zrtava iz Racka bili pripadnici Oslobodilacke vojske Kosova (OVK).
Jasovic se, paradoksalno, pred Tribunalom vec pojavio kao svjedok optuzbe – na sudjenju jednom od lidera albanske pobune Fatmiru Ljimaju (Fatmir Limaj).
Tuzioci su obavijestili suca da ce, ukoliko bude odobren Jasovicev dolazak, biti prinudjeni traziti dodatno vrijeme za vlastitu istragu o aktivnostima srpske policije i svjedoka.
Oni se nadaju da bi ta istraga mogla pokazati da je svjedok koga su u jednom slucaju smatrali pouzdanim na “neprikladan” nacin dosao do izvjesnih podataka koje sada namjerava koristiti na svjedocenju u slucaju Milosevic.
Tjedan je okoncan svjedocenjem Koste Bulatovica, Crnogorca s Kosova, jednog od kljucnih sudionika srpskog pokreta koji je podrzavao Milosevicevu politiku u pokrajini.
Ana Uzelac je voditeljica projekta IWPR-a u Hagu.
