Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ MILOSEVIC

Pise: Judith Armatta iz Haga (TU 305, 17-21 mart 2003)
By IWPR

General Nojko Marinovic je za zapovjednika obrane tog divnog primorskog grada postavljen 1991., neposredno posto se - rujna/septembra mjeseca - povukao iz Jugoslavenske narodne armije (JNA).


"Zbilja sam bio sokiran time koliko su bili neorganizirani i nespremni za sve ono sto se moglo dogoditi", rekao je on u izjavi koja je procitana u okviru sudjenja Milosevicu. "Ubrzo mi je postalo jasno da ne postoji efikasan plan obrane grada Dubrovnika."


I dok je general okupljao snage, opremu i oruzje, osmisljavajuci i strategiju obrane citave juzne Dalmacije, u tim ga je naporima ometalo jedno ranije Tudjmanovo naredjenje.


Na sastanku koji su odrzali Tudjman, Milosevic i tadasnji ministar obrane savezne drzave Veljko Kadijevic, potonji je - prema Marinovicevim recima - uvjeravao pokojnog hrvatskog predsjednika da JNA nece napadati Dubrovnik.


Svjedok je izjavio i da je Tudjman ocito ozbiljno shvatio spomenuti dogovor, buduci da je predvidio da svega 670 vojnika brani ne samo grad, nego i citavo podrucje, te da se o sigurnosti Dubrovnika stara njih oko 150.


Nasuprot njih, po rijecima svjedoka, stajalo je 5,000-7,000 znatno bolje opremljenih vojnika JNA.


Svjedok je dodao da je srpska propaganda djelovala zastrasujuce i na napadace, koji su izgleda povjerovali televizijskim izvjestajima prema kojima ih je u gradu navodno cekalo vise tisuca vojnika, a medju njima i strani placenici.


"Njihova vlastita propaganda vratila im se kao bumerang", kaze Marinovic. "Sto su se vise priblizavali gradu, postajali su sve oprezniji."


Svjedoka je obuzeo bijes kada su bombe ipak pocele padati na podrucje povijesnog dijela grada, koji se nalazi pod zastitom Ujedinjenih naroda.


"Tesko mi je reci zasto su granatirali Stari grad. Osjecali su [misli se na srpske snage] da u samom gradu nece biti nikakvog otpora - da se u njemu nalaze hotelski radnici, konobari, turisticki vodici i mnogi drugi koji u principu ne podnose rat."


Usprkos masivnim gradskim zidinama, Dubrovnik nikada prije toga nije bio u prilici da se bori za slobodu.


"Bilo je to prvi put u povijesti da je Dubrovnik prinudjen oruzjem braniti vlastitu slobodu", rekao je svjedok. "U proslosti se taj grad oduvijek oslanjao na diplomaciju, trgovinu, pa cak i na novcane isplate kojima se uspijevao sacuvati."


Marinovic je izjavio i da hrvatske snage nisu bile locirane u Starom gradu, te da odatle nisu ni dolazili nikakvi pucnji. "Sa potpunom sigurnoscu vam tvrdim da nismo pucali iz Starog grada, i da na toj lokaciji nismo vrsili nikakve vojne operacije", rekao je on.


Odbacio je tvrdnje po kojima je granatiranje Starog grada predstavljalo puku izmisljotinu, koju su Hrvati navodno pothranjivali paljenjem starih automobilskih guma.


"Svakome tko se zanosi tom mislju preporucio bih da pogleda video-snimke na kojima se jasno vidi kako rakete JNA pogadjaju Stari grad", napomenuo je on.


Dodao je i da je srpski zapovjednik, general Pavle Strugar, svakako morao biti upoznat s onim sto se dogadjalo u gradu.


"Nije bilo nacina da ne saznaju sto se desava, niti su pak smjeli da o tome ne izvijeste Generalstab. Ove su bitke bile isuvise vazne; osim toga, JNA nije ni funkcionirala drugacije."


Marinovic je rekao i da se u vrijeme opsade grada suradnja izmedju vojske i civilnih politicara odvijala na nacin "koji bi bio nezamisliv u staroj JNA".


Da bi to i dokazao, on se pozvao na dio razgovora koji je gradonacelnik Trebinja, Bozidar Vucurevic, vodio s majorom Bogdanom Kovacem, zapovjednikom 472. brigade JNA. Izgleda da je Vucurevic tom prilikom prekorijevao majora:


"U cemu je problem? Ne cujem da ubijas one zvijeri dolje?" Na sta je Kovac odgovorio: "Ne brini, sredit cemo to."


Takodje, prije no sto se JNA povukla iz citavog tog podrucja, slucajno je snimljen jos jedan razgovor, u kojem gradonacelnik Vucurevic naredjuje admiralu Miodragu Jokicu da izvrsi miniranje aerodroma u Cilipima. Jokic ga je tom prilikom uvjeravao da je to vec ucinjeno.


Svjedok se osim toga pozvao i na video-snimke na kojima su zabiljezene posjete frontu kakve su prakticirali civilni politicari, pa i najvisi drzavni funkcioneri, ukljucujuci Momira Bulatovica i Mila Djukanovica - tadasnjeg predsjednika, odnosno premijera Crne Gore - koji su crnogorske trupe u Zvekovici pocastili janjetinom.


Tuzioci ce Marinovicevu izjavu iskoristiti za dokazivanje teze da opsada, koja je naisla na osudu citavog svijeta, nije mogla biti izvrsena a da prethodno nije isplanirana na najvisem mjestu.


Njegovo ce svjedocenje biti upotrijebljeno i pri uvjeravanju sudaca da za tromjesecnu opsadu grada nije bilo nikakvog opravdanja.


Marinoviceva izjava mogla bi biti pridodana izjavama ostalih svjedoka, koji su potvrdili da je Milosevic u vijreme dubrovacke kampanje fakticki jos uvijek imao kontrolu nad zajednickim jugoslavenskim predsjednistvom, koje je pak ujedno funkcioniralo i kao vrhovno zapovjednistvo, i pod cijom se kontrolom nalazila vojska cije su granate u tom trenutku padale na grad.


Unakrsno ispitivanje Marinovica odlozeno je zbog Miloseviceve bolesti, koja traje vec drugi tjedan.


Judith Armata izvjestava o Tribunalu pred Koalicijom za medjunarodnu pravdu. http://www.cij.org