SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ KRAJISNIK
Svjedok obrane tvrdi da optuzba u svojim navodima ne uzima u obzir napade koje su na bosanske Srbe cinili Muslimani
SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ KRAJISNIK
Svjedok obrane tvrdi da optuzba u svojim navodima ne uzima u obzir napade koje su na bosanske Srbe cinili Muslimani
Na sudjenju bivsem predsjedniku parlamenta bosanskih Srba, Momcilu Krajisniku, ovoga tjedna su izneseni dokazi o tome da su stanovnici Foce (grad u istocnoj Bosni) pocetkom devedesetih bili prinudjeni braniti se od Muslimana.
Foca je jedno od mjesta koja su u optuznici protiv Krajisnika nabrojana kao lokaliteti na kojima su se tokom rata u Bosni odigrali progoni muslimanskih civila, a u sklopu sireg plana o etnickom ciscenju te zemlje.
Na tom podrucju se nalazio i zloglasni zatvorski logor poznat kao „KP Dom“, gdje su nesrpski zatvorenici premlacivani, muceni i ubijani. Navodno je u samom KP Domu, od lipnja/juna do prosinca/decembra 1992., zivota liseno najmanje 266 ljudi.
U optuznici protiv Krajisnika pobrojano je jos 20 improviziranih zatvora, koji su se nalazili po skolama, kucama i motelima sirom grada.
Prema podacima Medjunarodne organizacije za zastitu ljudskih prava (Human Rights Watch), ukupan broj Muslimana u Foci je tokom rata u Bosni s dvadesetak tisuca pao na svega nekoliko stotina.
Medjutim, prema tvrdnji svjedoka Slavka Djordjevica – koji je pocetkom devedesetih bio glavni medicinski tehnicar kirurskog odeljenja focanske bolnice – nema ni govora o tome da su stanovnici muslimanske nacionalnosti grad napustali pod bilo kakvim pritiskom. Po njegovim rijecima, Muslimani su bili izuzetno dobro naoruzani i pocinili su veliki broj najtezih zlocina nad srpskim stanovnistvom.
Djordjevicevo je svjedocenje uslijedilo nakon sto je prethodno, ovog tjedna, jos jedan svjedok govorio o muslimanskoj agresiji u Bosni.
Djordjevic je priznao da su se pocetkom devedesetih bosanski Srbi poceli naoruzavati, dodajuci da je tada i sam zaduzio pusku. Prema njegovoj pretpostavci, koju pak nije mogao dokazati, radilo se o oruzju iz arsenala Jugoslavenske narodne armije (JNA).
Ali, Djordjevic je insistirao na tome da se nisu naoruzavali samo Srbi. Prisjetio se kako su neki od njegovih muslimanskih kolega iz focanske bolnice odlazili na sastanke s kojih su se vracali naoruzani. No, rekao je i da ne zna odakle je stizalo to oruzje.
Potkraj travnja/aprila 1992., u Foci je u opticaju vec bilo toliko naoruzanja da su izbili lokalni sukobi izmedju Muslimana i Srba koji su trajali 10 dana. U bolnici je bilo ranjenika s obje strane, rekao je Djordjevic i dodao: „Nismo mogli znati tko je tko.“
Svjedok je ispricao i kako su, s porastom etnickih tenzija, i Muslimani bivali sve brutalniji prema srpskom stanovnistvu.
Prisjetio se kako su u ozujku/martu 1992. medicinske sestre muslimanske nacionalnosti pocele krasti bolnicki materijal, te da je uhvacen i bolnicar koji je ukrao 100 pilula amonijaka. Jedan apotekar je u to vrijeme tvrdio da ta kolicina „nije mogla biti upotrijebljena ni za sto drugo, osim za trovanje vodovodne mreze“.
Kasnije, prilikom unakrsnog ispitivanja tuzilastva, svjedok je ipak priznao kako zapravo ne zna sto je spomenuti bolnicar namjeravao uciniti s tim tabletama.
Posebno su gorke Djordjeviceve uspomene koje se odnose na zbivanja u obliznjem selu Josonice, prosinc/decembra 1992. Napad koji su Muslimani izveli na jedan od velikih srpskih praznika pretvorio se – po rijecima svjedoka – u „stravican masakr“. U focansku su bolnicu tada stigla tijela 63 zrtve. Medju njima je, prisjetio se Djordjevic, bilo i osmoro djece, te „prilicno mnogo zena“.
Medju zrtvama je bila i Djordjeviceva sestra. „Grlo joj je bilo prerezano“, rekao je on jecajuci, „a trbuh rasporen“.
Djordjevic je sudcima objasnio da je veliki broj Muslimana koji su tokom rata napustili Focu to zapravo ucinio u strahu od odmazde za ovakve zlocine. Dodao je da bi, da se nasao u njihovoj poziciji, i sam napustio grad. Ali je pritom uporno tvrdio: „Nitko ih nije otjerao.“
Krajisnikov advokat je ovoga tjedna prije Djordjevica izveo i svjedoka koji je opisao kako su Srbi, u kolovozu/augustu 1992., bili protjerivani iz bosanske opcine Gorazde.
Rijec je o Lazaru Stavnjaku – clanu Krajisnikove Srpske demokratske stranke (SDS), koji se u ratu borio na strani lokalnih Srba. On je pred sudom opisao kako je prisustvo Srba u Gorazdu postalo nemoguce zahvaljujuci aktivnostima muslimanske Stranke demokratske akcije (SDA), koja je grad pretvorila u mjesto u kojem pripadnici srpske nacije nisu bili ni dobrodosli, niti sigurni.
Sudjenje ce biti nastavljeno 7. studenoga/novembra.
Adrienne N. Kitchen je stazistkinja IWPR-a u Hagu.
