“Sjedio sam tamo i vidio kako dolazi [vojnik]”, izjavio je svjedok pred sudom. “Usao je u kucu i ubio ga [vlasnika]. Njegova je zena pocela vristati, pa je ubio i nju.”
“Sutradan, kada sam ustao . . . pokraj puta sam vidio leseve, svuda je bila krv. Citave noci je trajao zlocin, bila su to ubojstva koja nitko nije bio u stanju zaustaviti . . . ili, tocnije, [na koja] nitko nije obracao paznju.”
Ovaj svjedok, koji se pred sudom pojavio anonimno i kome je tokom svjedocenja i glas bio izoblicen, ispricao je potom kako su mu, nakon sto je pristao svjedociti na sudjenju Halilovicu, u nekoliko navrata bile upucivane prijetnje.
U svom svjedocenju, on je potvrdio da su orgiju ubijanja izveli ljudi koji su bili pod Halilovicevim zapovjednistvom, da bi zatim opisao i organizirani napor vojske da se pocinjeni zlocini zataskaju.
Svjedok je pred sudom ispricao kako je citava epizoda zapocela gotovo uzgrednom primjedbom jednog od Halilovicevih nizih oficira – da bi oni seljani kod kojih su bili smjesteni vojnici trebalo da budu ubijeni i baceni u obliznju rijeku.
Halilovic je, kaze svjedok, “bio prisutan kad je to izgovoreno. On je doista izrazio svoje neslaganje s takvim nacinom razmisljanja – ali, to je bilo sve.”
General je optuzen zbog toga sto nije sprijecio masakr u Grabovici i tridesetak ubojstava koja su sljedecih dana uslijedila u selu Uzdol, ili makar kaznio pocinitelje tih zlocina.
Svjedok je sucima ispricao kako – u trenutku kada je zapovjednik Vehbija Karic prokomentirao kako bi jedinice bosanske vojske trebale rijesiti problem smjestaja – on sam na sve to nije obracao paznju.
“Mislio sam da se radi o sali, nisam to shvatio ozbiljno”, rekao je on. “Bili su to obicni gradjani – a ne vojnici; u tom trenutku nije bilo nikakvih sukoba.”
Halilovic je, po rijecima svjedoka, “samo odmahnuo glavom i rekao, 'Jesi li pri cistoj svijesti?' To je bilo sve sto je ucinio.”
Ovaj se razgovor, kako je svjedok objasnio sucima, odigrao nakon sto su se visi oficiri obratili vojnicima bosanske vojske, kojih je bilo izmedju 100 i 150. Radilo se o jedinicama koje su bile angazirane u operaciji uklanjanja blokade Mostara, tokom koje je postalo sasvim jasno da tom akcijom zapovijeda upravo Halilovic.
Branioci, medjutim, tvrde da pocinioci masakra u Grabovici ipak nisu bili pod zapovjednistvom optuzenog.
Svjedok je opisao kako su iste veceri, nedugo potom, uslijedila i prva ubojstva. Prvo su ubijeni Pero i Dragica Maric – stariji bracni par – da bi nakon toga pucnjava potrajala sve do sljedeceg popodneva.
A onda je, kako kaze, stigao jos jedan starjesina bosanske vojske – Zulfikar Alispago, poznatiji kao Zuka – koji je na oba kraja sela postavio kontrolne punktove.
“Rekao je da nitko ne smije napustiti Grabovicu bez njegovog odobrenja”, kazao je svjedok pred sudom. “Pokupio je sve leseve koji su bili razbacani pokraj puta, utovario ih u kamion i odvezao.”
Nakon sto se u listopadu/oktobru vratio u Sarajevo, svjedok je uhapsen, da bi potom u zatvoru proveo nekoliko mjeseci, tokom kojih je jednom ispitivan i o onome sto se dogodilo u selu, uz upozorenje da bi, ukoliko o tome bude govorio, mogao biti osudjen na dozivotnu robiju, ili cak na smrtnu kaznu.
Vise godina kasnije, nakon sto je pristao svjedociti pred Haskim tribunalom, nazvao ga je advokat koji mu je ponudio znatnu sumu novca – ocito ocekujuci da zauzvrat izmijeni svoj iskaz.
Svjedok je rekao i da su mu u medjuvremenu prijetili i telefonski, te da ga je u jednoj prilici prepala grupa ljudi koji su mu stavljali noz pod grlo i pistolj na celo.
“Cak i danas me je strah da se vratim [u Sarajevo]”, rekao je on. “Bog zna sto bi mi se desilo.”
Tokom unakrsnog ispitivanja, branilac Piter Morisi (Peter Morissey) optuzio je svjedoka da je vise godina nakon dogadjaja izmijenio iskaz, nagovijestivsi da je to mozda ucinio u dosluhu s ostalima.
Morisi je, na primjer, zapitao zasto svjedok prije no sto je dosao u Hag nikome nije spomenuo veliki broj leseva koje je video u Grabovici, ili to da je osobno prisustvovao pogubljenju Pere Marica.
“Nisam bio u prilici to uciniti, jer se nisam osjecao sugurno”, uzvratio je svjedok. “Tko bi me mogao zastititi da sam tako nesto rekao u Sarajevu?”
Morisi je svjedoka optuzio i za neposredno sudjelovanje u ubojstvima, sugerirajuci da je njegovo svjedocenje zapravo pokusaj svaljivanja krivice na druge i prikrivanje vlastite odgovornosti.
“Da sam kriv za neki od zlocina . . . koji su se desili u Grabovici, priznao bih to sada”, odlucno je izjavio svjedok. “Onaj tko je to ucinio sigurno je umno poremecen.”
Sudjenje se nastavlja.
Michael Farquhar je izvjestac IWPR-a iz Haga.
