Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ HALILOVIC

Pise: Merdijana Sadovic iz Haga (TU Br 400, 01-apr-05)
By IWPR

Halilovica se tereti za masakr nad 62 civila hrvatske nacionalnosti pocinjen u selima Grabovica i Uzdol tokom operacije deblokade Mostara, nazvane “Neretva-93”.


U posljednja dva mjeseca, pred sudom se pojavio veliki broj pripadnika Devete i Desete brigade bosanske vojske, koji su potvrdili vlastito sudjelovanje u ubojstvima.


Tuzioci tvrde da se radi o zlocinima koji su predstavljali izravnu posljedicu odluke o angaziranju spomenutih jedinica, koju je osobno donio Halilovic. Naime, jos u vrijeme dok su bile locirane na podrucju bosanske prijestolnice, te brigade su bile poznate po svojoj nediscipliniranosti.


Optuzba je takodjer navela da je upravo Halilovic donio odluku da bas pripadnici najrazuzdanijih jedinica budu smjesteni po hrvatskim kucama u Grabovici. I sam general ce taj potez kasnije nazvati “kolosalnom greskom”.


Bivsi nacelnik staba Sestog korpusa, Dzevad Tirak – istina – nije mogao pred sudom nedvosmisleno potvrditi da za angaziranje Devete i Desete brigade neposrednu odgovornost snosi Halilovic.


No, ipak je potvrdio da su tada vec uveliko postojali podaci o tome da su doticne formacije sudjelovale u zlocinima.


“Tko god da je te jedinice doveo u tu zonu nije znao sto cini”, rekao je on.


Svjedok je odbacio navode branilaca po kojima je upravo njegov Sesti korpus u to vrijeme bio nadlezan za dvije problematicne brigade.


Tirak je u pocetnoj fazi rata boravio na podrucju Sarajeva, a sucima je rekao da su Deveta i Deseta brigada bile poznate po maltretiranju i mucenju civila u bosanskoj prijestolnici.


“Bile su to brigade sklone incidentima”, kazao je on, dodajuci nesto kasnije da je “kada je o disciplini rijec, njihov ugled bio na najnizoj mogucoj razini”.


Svjedok je takodjer potvrdio da su cak i zapovednici tih jedinica bili umijesani u zlocine, te da su se stanovnici Sarajeva zalili da se zbog toga “osjecaju nesigurnima u vlastitom gradu pokraj vlastitih ljudi”.


Osim u sitnom kriminalu, Deveta i Deseta brigada sudjelovale su i u oruzanoj pobuni koja se odigrala u srpnju/julu 1993.


Tirak je objasnio da su sve prituzbe na njihovo ponasanje prosljedjivane izravno Halilovicu.


“Kada mi je receno da su [u Hercegovinu] poslane jedinice s takvom reputacijom, bio sam vrlo iznenadjen”, izjavio je on.


On je, medjutim, priznao da je “u to vrijeme preovladavala procjena da je jedina osoba koja bi ih u izvjesnom stupnju mogla drzati pod kontrolom bio Halilovic”.


Na samom pocetku rata u Bosni, Halilovic je obavljao funkciju vrhovnog zapovjednika bosanskih oruzanih snaga. Ali, u lipnju/junu 1993. ga je na toj funkciji naslijedio general Rasim Delic, koji je u medjuvremenu takodjer doputovao u Hag, jer ce i njemu biti sudjeno pred Tribunalom.


Tuzioci isticu kako Halilovic nikada nije u potpunosti prihvatio Delica kao svog pretpostavljenog, te kako je na angazmanu razuzdanih jedinica insistirao zbog toga sto je smatrao da ce ih moci kontrolirati, a da ce mu one zauzvrat povratiti nekadasnju slavu.


U jednom radijskom intervjuu ciji je snimak u sudnici emitiran prije dva mjeseca, Halilovic je – svega nekoliko dana prije no sto su uslijedili masakri – govorio da je osnovni razlog zbog kojeg su te jedinice dovedene u Hercegovinu bila njihova obucenost za borbena djelovanja, sto je u to vrijeme u bosanskoj vojsci predstavljalo pravu rijetkost.


Na sudu je Tirak pokazao djelomicno razumijevanje za ovakve tvrdnje, opisujuci pripadnike Devete i Desete brigade kao “veoma hrabre” i napominjuci da se na samom pocetku rata, tokom 1992., “nisu samo branili, vec da su i napadali neprijatelja, i to vrlo uspjesno”.


Ali, kada je tuzilac Manoj Sahdeva (Manoj Sachdeva) upitao svjedoka jesu li mu poznati bilo kakvi “znacajniji vojni uspjesi Devete i Desete brigade tokom 1993.”, on je priznao da ni za kakva postignuca te vrste nije cuo.


Na pitanje tuzilaca tko je i zbog cega te jedinice ipak angazirao u operaciji Neretva-93, svjedok je jednostavno odgovorio: “Ne znam.”


On je napomenuo da zapovjednistvo njegovog Sestog korpusa, koje je u formalnom smislu uglavnom bilo nadlezno za ona podrucja Hercegovine na kojima je izvedena spomenuta operacija, ipak nije “ni na koji nacin [bila] umjesana u njeno planiranje”.


“One [inkriminirane brigade] se nikada nisu stavile na raspolaganje Sestom korpusu i mi ih ni na koji nacin nismo kontrolirali”, rekao je on.


Tuzioci ukazuju da je za zapovjendika Neretve-93 Delic imenovao Halilovica, te da je on zbog toga i bio odgovoran za sve jedinice koje su u toj operaciji sudjelovale.


S druge strane, branioci tvrde da je optuzeni tokom djelovanja imao funkciju pukog “inspektora”, koji nije imao nikakvu stvarnu moc i koji nije donio odluku o upucivanju Devete i Desete brigade na teren.


Svjedok je ispricao kako je poslije masakra u Grabovici bio toliko nezadovoljan prisustvom Devete i Desete brigade u Hercegovini da je i osobno od Delica zatrazio da budu vracene u Sarajevo.


General je na taj zahtjev, kako tvrdi svjedok, odgovorio “diplomatski”, uvjeravajuci ga da ce “ispitati stvar i poduzeti sve sto bude potrebno”.


Naposljetku je 20. rujna/septembra upravo Halilovic neke od pripadnika dvaju jedinica poslao u Sarajevo. Ostatak ljudstva se u prijestolnicu vratio tek nekoliko tjedana kasnije.


Sudjenje se nastavlja iduceg tjedna.


Merdijana Sadovic izvjestava za IWPR iz Haga.