Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ HALILOVIC

Pise: Merdijana Sadovic iz Haga (TU Br 394, 18-feb-05)
By IWPR

Enes Sakrak (32) priznao je u studenome/novembru 2003. pred bosanskim sudom krivicu za ubojstvo jedne zene i njene cetvorogodisnje kceri. Zlocin se dogodio u erupciji nasilja prilikom koje je zivota liseno trideset i troje civila.


Zajedno s jos jednim vojnikom – Mustafom Hotom, koji je takodjer priznao dva ubojstva, nakon cega je u prosincu/decembru 2003. osudjen na devet godina zatvora – Sakrak je za sada jedina osoba koja je proglasena odgovornom za spomenuti zlocin.


Kao nekadasnji pripadnik Devete brigade bosanske vojske, Sakrak je svojim upecatljivim opisom masakra pred sucima Tribunala podrzao tezu optuzbe da su oni koji su pocinili taj zlocin bili pod Halilovicevim zapovjednistvom.


Tuzioci tvrde da je upravo Halilovic – koji je optuzen i za masakr u selu Uzdolu, gdje je samo nekoliko dana kasnije ubijeno jos 29 civila – odlucio da se bas doticna, zloglasna brigada ukljuci u borbe protiv hercegovackih snaga bosanskih Hrvata. Krajnji cilj te operacije bila je deblokada grada Mostara.


Osim toga, tuzioci su konstatirali kako postoji izravna veza izmedju Haliloviceve odluke da se trupe smjeste u Grabovici – sto ce i on sam kasnije nazvati “monumentalnom greskom” – i pokolja koji je uslijedio.


Halilovicev branilac je pak nagovestio da su za zlocin odgovorne neke druge jedinice bosanske vojske, ili cak osvetoljubivi Muslimani koji su prije toga boravili u hrvatskom zarobljenistvu, a porijeklom su iz Grabovice.


Sakrak se ovoga tjedna pred sudom pojavio koristeci se pravom distorzije vlastitog lika. No, dok se prisjecao masakra, njegov glas je ostao stalozen.


U trenutku kada je zajedno sa sezdesetak vojnika iz sastava Devete brigade, predvodjenih zamjenikom komandanta Ramizom Delalicem Celom, 8. rujna/septembra 1993. iz Sarajeva stigao u Hercegovinu – gdje se prikljucio ostalim jedinicama ukljucenim u operaciju “Neretva 93” – svjedok je imao svega 20 godina.


Brigada je vec prije toga u prijestolnici pod opsadom bila poznata po svojoj sklonosti kriminalu i maltretiranju civila.


Sakrak je napomenuo da je vojnicima prvo bilo receno da se po dolasku u Grabovicu smjeste u dvama napustenim hrvatskim kucama. Ali posto su one bile pretijesne za sve njih, zapovjendik njegovog voda, Nihad Vlahovljak, “prenio je naredjenje” o razmjestanju po ostalim hrvatskim kucama u selu.


Svjedok je – zajedno s jos sedmoricom vojnika, ukljucujuci i Hotu – odlucio boraviti u kuci ciji su vlasnici bili Pero i Dragica Maric, stariji par “u kasnim sedamdesetim”. U pocetku, kako je rekao, “nije bilo nikakvih problema”.


Medjutim, nakon sto je jedan od vojnika pronasao fotografiju na kojoj sin Maricevih nosi uniformu hrvatske vojske u Bosni, situacija je postala napeta.


Nedugo potom, dok su svi “sjedili za stolom ispred kuce i pricali”, Hota je iz automatske puske pucao na starca. Sakrak je tim povodom izjavio da je bio “sokiran” onim sto se desilo, te da je pretpostavljao da “isto vazi i za ostale”. No, nakon sto su les prekrili plahtom, otisli su na spavanje.


Sakrak tvrdi da se i tokom noci u kuci cula pucnjava, te da je – kada je oko devet sati ujutro ustao – pronasao Dragicu kako lezi “mrtva u svom krevetu”. Izjavio je da ne zna tko ju je ubio.


Istog jutra je, kako kaze, u kucu dosao Vlahovljak, koji im je “prenio naredjenje 'odozgo' da se seljane pobije”.


“Kako ste reagirali na takvo naredjenje?”, upitao je svjedoka tuzilac Filip Vajner (Philip Weiner).


“Uzeli smo oruzje i krenuli u pravcu ostalih kuca”, uslijedio je jednostavan svjedokov odgovor.


Potvrdio je i da je vidio “dva ili tri lesa pokraj puta” jos prije no sto je stigao do kuce obitelji Zadro, gdje su boravili dvoje staraca, njihov sin, njegova supruga i troje djece.


Sakrak je ispricao i kako su dvojica vojnika mladjeg muskarca zajedno s roditeljima odveli do ambara, gdje su od njega – prije no sto su ih sve troje ubili – zahtijevali da polno opci sa svojom kravom.


Potom je Sakrak, s drugom dvojicom vojnika, usao u kucu. Tamo su zatekli mladju zenu, koja je u rukama drzala svoju cetvorogodisnju cerku.


“I sta se onda desilo?”, upitao je tuzilac.


“Obje sam ih ubio”, odgovorio je svjedok.


“Zasto ste to ucinili?”


“Ne znam”, rekao je on.


Ubrzo je dodao i da osjeca “duboko kajanje” zbog onoga sto je ucinio. “Zeleo bih da ih obje vratim, kada bih to mogao, ali ne mogu”, rekao je on.


Sakrak je sudu rekao i da mu nije poznato tko je zapravo izdao naredjenje da se hrvatski civili pobiju. Ali je potvrdio da im je oficir po imenu Vehbija Karic rekao da sakriju leseve.


Drugi pripadnik Devete brigade, koji je u okviru istog sudjenja takodjer svjedocio ovog tjedna, kazao je kako je i njegovoj jedinici Karic rekao da [Hrvate koji odbijaju ispuniti njihove zahtjeve] “bace u [obliznju rijeku] Neretvu”.


Tuzioci isticu da je Karic u vrijeme kada se dogodio masakr u Grabovici bio visoki oficir bosanske vojske, te da je njegov neposredni pretpostavljeni bio – optuzeni Halilovic.


Merdijana Sadovic izvjestava za IWPR iz Haga.