Dr. Slavenko Terzic i dr. Dragoje Kulic nastupili su proteklog tjedna kao svjedoci obrane na sudjenju generalu Stanislavu Galicu, kojeg se tereti za bombardiranje grada.

U svojim svjedocenjima, obojica su iznijeli uvjerenje da ljudi u gradu - u kojem je, tokom cetvorogodisnjeg granatiranja, na tisuce njih bilo ubijeno ili osakaceno - nisu pretrpjeli nikakav poseban stres.

"Svi su se borili za zivot", uporno je tvrdio dr, Kulic, po struci psihijatar. "Tako da nije tocna tvrdnja da su se samo stanovnici Sarajeva borili za zivot u vrijeme granatiranja."

Dr. Kulic je odbacio navode iz onih izvjestaja u kojima se tvrdi kako je splet okolnosti kakve su bombardiranje, smrt, izgladnjivanje i strah imao veoma teske psiholoske posljedice po stanovnike grada. Zapravo - po njegovim rijecima - nista nije dalje od istine.

"Broj ranjavanja i nacin na koji su rane nanesene nisu dovoljan razlog za pravu traumu", kaze dr. Kulic. "Nivo psiholoskog poremecaja takodje zavisi i od individualne percepcije dogadjaja."

U stvari je, kaze dr Kulic, stopa samoubojstava tokom rata u Sarajevu bila relativno niska - niza nego medju slovenskim tinejdzerima.

Izvjestaji iz bolnice u Dobrinji, s teritorije bosanskih Srba, pokazuju da djeca i bebe nisu tokom rata pretrpjeli psiholoske poremecaje, je dodao on.

Ovakvo svjedocenje proturjeci tvrdnjama optuzbe da su snage bosanskih Srba cetiri godine drzale grad pod opsadom, pucajuci na njega neselektivno i nasumice ubijajuci civile.

Obojicu svjedoka pozvao je general Galic, koji je optuzen za zlocine protiv covjecnosti i krsenje zakona i obicaja ratovanja.

Dr. Terzic, po struci povjesnicar, izjavio je kako bi se ponasanje Srba u ranoj fazi rata moglo objasniti njihovim negativnim iskustvima iz proslosti.

"Traumaticna povijest kod Srba izazvala je paniku zbog moguceg gubljenja vlastite zemlje, i ta cinjenica se moze smatrati jednim od glavnih uzroka onakvog srpskog ponasanja tokom 1992.-93.", izjavio je on pred sudom.

Treci svjedok odbrane, general bivse jugoslavenske vojske Radovan Radinovic, izjavio je da su se prilikom borbi oko Sarajeva - a suprotno vecini izvjestaja - snage bosanskih Srba ipak suocile s velikim brojem prepreka.

On je pred sudom rekao da su te snage zauzimale nepovoljnije polozaje, da su bile slabije naoruzane, te da ih je naprosto bilo manje.

Komentirajuci navode iznijete u ranijoj fazi sudjenja - da je postojala brojcana premoc nad vladinim snagama - Radinovic je rekao da je na onim mjestima na kojima bi srpske snage postavile dvojicu snajperista, protivnicka snaga postavljala trojicu.

Radinovic je sudu rekao kako je okrivljenom, koji je zapovijedao Sarajevsko-romanijskim korpusom, jednom prilikom stiglo i pismo podrske koje mu je uputio oficir Ujedinjenih naroda, izrazavajuci zahvalnost zbog Galiceve kooperativnosti tokom trajanja rata.

On je takodjer iznio konstataciju po kojoj je Galic, kao zapovjednik vojnih formacija iz redovnog sastava, ipak u daleko manjem stupnju kontrolirao paravojne formacije koje su u doticnoj podrucju takodjer djelovale.

Tatjana Matic je suradnica IWPR-a.