SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ BRALO
Zrtve tvrde da ih je okrivljeni osudio na dozivotnu kaznu boli i tuge
SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ BRALO
Zrtve tvrde da ih je okrivljeni osudio na dozivotnu kaznu boli i tuge
Tokom ovotjednog saslusanja, jedini bosanski Hrvat koji je pred Haskim tribunalom priznao krivicu bio je u prilici od prezivjelih zrtava cti kako im zlocini koje je on pocinio, ni poslije 12 godina, jos uvijek ne daju mira.
„Ja se umivam suzama“, rekla je pred sudom jedna od njih.
Miroslava Brali, poznatijeg kao „Cicko“, tereti se za sudjelovanje u masakru pocinjenom u Ahmicima (srednja Bosna). U tom selu – u kojem su prije rata slozno zivjeli Muslimani i Hrvati – pobijeno je, u travnju/aprilu 1993., vise od stotinu Muslimana.
Bralo se Tribunalu predao 2004., samo nekoliko dana nakon sto je objavljena optuznica koja je protiv njega podignuta. Prvobitno je optuzen po dvadeset i jednoj tocki za teske povrede Zenevske konvencije i krsenje zakona i obicaja ratovanja.
U razgovorima s predstavnicima tuzilastva, Bralo je iznio podatke o jos nekim zlocinima koje je pocinio, a koji nisu bili navedeni u optuznici.
Tako je ove godine priznao krivicu i po dopunjenoj optuznici – odnosno, po dvije tocke za teske povrede Zenevske konvencije, dvije tocke za ratne zlocine i tri tocke za krsenja zakona i obicaja ratovanja.
Bralo je bio clan specijalne jedinice zvane „Dzokeri“, koja je djelovala u sastavu Hrvatskog vijeca obrane (HVO). Pripadnici te formacije su u Ahmicima isli od kuce do kuce i ubijali ljude na spavanju.
Okrivljeni je priznao da je silovao, mucio i ubijao zarobljenike, te da ih je koristio i kao zivi stit.
Na ovotjednom, zakljucnom saslusanju, tuzilac Mark Hermon (Mark Harmon) zalozio se za to da Bralu – „kao voljnom i strascu obuzetom sudioniku“ ubojstava Muslimana u Ahmicima – bude izrecena kazna u trajanju od najmanje 25 godina.
Hermon je Brala nazvao „korisnim orudjem“ drugih, covjekom koji je „strastveno slusao svoje zapovjednike“ i cija krivica mora biti mjerena onim sto je ucinio.
Tuzilac je pred sudom pokazao nekoliko snimaka zrtava, isticuci kako je gotovo polovina od ukupno 21 osobe – koliko ih je okrivljeni ubio – imala izmedju sedam i 17 godina. takodjer je sugerirao sudu da uzme u obzir i ono sto je prezivjela jedna zena koju je Bralo mucio i u vise navrata silovao.
Hermon je procitao i potresnu izjavu u kojoj jedna od zrtava kaze kako se sud ne bi smio oglusiti o zahtjeve onih koji su „osudjeni na dozivotnu kaznu boli i tuge“.
Jedna neimenovana zena kojoj je Bralo ubio supruga rekla je da bi knjiga koju bi ona mogla napisati o Ahmicima bila najdeblja na svijetu. „Da kamen zna citati, zaplakao bi“, rekla je ona.
Tuzilac se pozvao i na zenu koja je opisala svoje ocajnicko putovanje, „putovanje koje nitko od nas ne moze ni zamisliti. Putovanje na koje nitko od nas ne bi zelio krenuti.“
Tokom saslusanja, Bralo gotovo da nije ni podizao glavu; sjedio je povijen nad stolom.
Medjutim, tuzilac je naveo i tri olaksavajuce okolnosti o kojima bi, prilikom izricanja presude, sud takodjer trebao voditi racuna.
Prva od njih je cinjenica da se Bralo predao dobrovoljno. Druga je da je krivicu priznao prije pocetka sudjenja, cime je svjedoke postedeo bolnog svjedocenja, a Tribunal trosenja oskudnih sredstava. Najzad, tu je i Bralovo kajanje: „Uvjeren sam da se on iskreno pokajao“, rekao je Hermon.
Branilac Dzonatan Kuper (Jonathan Cooper) takodjer je naglasio da bi Bralova kazna trebalo da bude razmjerna onima koje su vec izrecene za slicne zlocine, te da bi trebalo imati na umu i da se radi o optuzeniku nizeg ranga.
Kuper se zadrzao i na okolnostima koje su dovele do sudjelovanja njegovog klijenta u ahmickom masakru.
Neposredno uoci zlocina, Bralo je boravio u zatvoru zbog toga sto se osvetio za napad koji je prethodno bio izvrsen na njegovu kucu.
Veljacu/februar i ozujak/mart 1993. proveo je u zatvoru Kanok, gdje je atmosfera – po rijecima advokata – bila zatrovana propagandom. Iz zatvora je pusten upravo radi sudjelovanja u napadu, tokom kojeg je sve vrijeme slijedio direktna naredjenja.
U travnju/aprilu i svibnju/maju, Bralo je, po Kuperovim rijecima, bio „iskoriscen kao oruzje rata“.
Odvjetnik je opisao i kako je Bralo jos od 1996. nastojao rehabilitirati samog sebe, te kako se 1997. cak i pokusao predati trupama UN-a, priznajuci sudelovanje u ahmickim ubojstvima i tvrdeci da vise nije u stanju zivjeti s necistom savjescu. Snage UN-a oslobodile su ga usprkos njegovoj izricitoj zelji da bude uhapsen.
Bralo je Tribunalu predao i dokumente koji su se pokazali kao veoma korisni. Pristao je i da, ukoliko bude potrebe, ponovi svjedocenje. Kao nekadasnji pripadnik jedinice koja je vrsila miniranja, suradjivao je i s bosanskim centrom UN-a za razminiranje.
Kuper je procitao i odlomke iz izjave koju je Bralo podnio sudu.
„Moja isprika je najdublja“, napisao je okrivljeni. „Ona je velika koliko i citav svijet.
„Ohrabrujem svakoga tko je u stanju obratiti se svojim susjedima, izaci pred sud i naci svoj mir.“
Predsjedavajuci sudac Jan Bonomi (Iain Bonomy) najavio da ce presuda biti saopcena u najkracem mogucem roku.
Adrienne N. Kitchen je stazistkinja IWPR-a.
