SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ BRALO

Jedini bosanski Hrvat koji je pred Tribunalom priznao krivicu osudjen je ovoga tjedna na 20 godina zatvora.



Miroslav Bralo, poznatiji kao „Cicko“, proglasen je krivim za sudjelovanje u masakru koji se u travnju/aprilu 1993. odigrao u Ahmicima (srednja Bosna). U tom je mjestu – iako su u njemu prije rata zajedno zivjeli Muslimani i Hrvati – za samo jedan dan ubijeno oko 100 Muslimana.



Bralo je ove godine priznao krivicu po dvije tocke optuznice za krsenje Zenevske konvencije, po dvije tocke za ratne zlocine, te po tri tocke za krsenje zakona i obicaja ratovanja.



„Sudsko vijece smatra da je njegovo kajanje iskreno i autenticno, te da je on dozivio osobnu transformaciju“, rekao je na posljednjem saslusanju predsjedavajuci sudac Jan Bonomi (Iain Bonomy).



Bralo je bio pripadnik specijalne jedinice „Dzokeri“, koja je djelovala u sklopu Hrvatskog vijeca obrane (HVO). Priznao je da je ubio 19 ljudi, od kojih su devetoro bila djeca stara od sedam do 17 godina.



Takodjer je priznao i da je u vise navrata silovao i mucio jednu zenu, te da je bosanske Muslimane koristio kao zivi stit.



Bonomi je rekao i da je sudsko vijece bilo u prilici cuti „svjedocanstva neizmjernog straha i tuge“.



On je izjave svjedoka – od kojih je na zakljucnom saslusanju neke naglas procitao tuzilac Mark Hermon (Mark Harmon) – opisao kao „jasnu sliku skrhanih zivota, pukog prezivljavanja i trajnog, ogromnog bola i traume“.



Nakon sto je procitao sazetak optuznice koja je protiv Brala podignuta, sudac Bonomi je rekao da su doticni zlocini bili „izuzetno teski i brutalni“, te da bi – da nije bilo olaksavajucih okolnosti – okrivljenom svakako bila izrecena kazna od 25 godina, koju je tuzilastvo preporucilo kao minimalnu.



Dodao je i da je Bralo „pocinio niz stravicnih zlocina koji moraju biti nedvosmisleno osudjeni. Nema nikakvog opravdanja ili razloga za vase postupke, niti objasnjenja za zlodjela koja ste pocinili nad toliko ljudi“.



Kao olaksavajuce okolnosti Bonomi je naveo da se Bralo predao dobrovljno, svega nekoliko dana nakon sto je optuznica protiv njega objavljena; da je krivicu prihvatio prije samog sudjenja, na nacin koji svjedoci o „istinskom priznanju“ vlastite odgovornosti; te da je time pridonio pomirenju u regiji.



Uz sve to, Bralo je pomogao Ujedinjenim narodima u nastojanju da se otkriju tijela ubijenih osoba. On se tokom 1997. cak pokusao predati snagama UN-a, jer je jos tada priznao sudjelovanje u ahmickom masakru, rekavsi kako nije u stanju umiriti vlastitu savjest. Medjutim, UN ga je greskom oslobodio, jer se nije znalo da je u to vrijeme protiv njega bila podignuta zapecacena optuznica.



Bonomi je napomenuo i da sudsko vijece smatra da ce se Bralov „proces transformacije nastaviti i tokom izdrzavanja kazne, te da ce samo kaznjavanje posluziti kao doprinos rehabilitaciji“.



„Moja isprika je najdublja“, napisao je okrivljeni u izjavi koju je 20. listopada/oktobra predao sudu. „Ona je veliko koliko i citav svijet.“



Predstavnici tuzilastva su za IWPR izjavili kako jos uvijek ne znaju hoce li se zaliti, „s obzirom da je presuda tek izrecena“.



Jos dvije osobe su osudjene za zlocine pocinjene u Ahmicima: izrecene su im kazne u trajanju od 12, odnosno 18 godina, pri cemu je tezu kaznu dobio zapovjednik Dzokera Vladimir Santic.



Adrienne N. Kitchen je stazistkinja IWPR-a u Hagu.