Daleko od toga da je utjecao na dogadjaje koji su se odvijali u bosanskom gradu Bosanski Samac– rekao je njegovog advokat, Novak Lukic. – Tadic je jednostavno “cinio ono sto je bilo u interesu svih gradjana”.

Zapocinjuci dokazni postupak obrane, Lukic je rekao da je zahvaljujuci spomenutim razmjenama postalo moguce “iseliti ljude iz zona zahvacenih ratom i ponovo ih povezati s njihovim obiteljima”.

Tadic je obavljao funkciju predsjednika komisije za razmjenu u srpskoj opcini Samac, i to u razdoblju od travnja/aprila 1992., pa sve do kraja rata. Dobrovoljno se predao vlastima u veljaci/februaru 1998.

Optuzba tvrdi da su nesrpski civili koji su bili izbaceni iz svojih kuca novcem morali “kupiti” privilegiju da budu razmijenjeni – pa je samo onaj tko je mogao platiti bio obuhvacen opisanim “programom”.

Tadicevi branioci, s druge strane, tvrde da to uopce nije tocno, te da je umjesto toga optuzenik sudjelovao u razmjenama “jer je poznavao mnogo ljudi, posto je bio uvazeni gradjanin, pa i odgovoran i savjestan pregovarac u koga su povjerenje imale sve strane”.

Brojni svjedoci optuzbe potvrdili su navode po kojima je lokalnom vojnom jedinicom bilo zapovijedano i da se ona sama nalazila u kavani u vlasnistvu optuzenog. Tadicevi branioci to nisu poricali.

Ocekuje se da ce kljucni svjedok odbrane, demograf Svetlana Radovanovic, pokusati opovrgnuti saznanja analiticara Tuzilastva koja se ticu broja onih Bosnjaka i Hrvata koji su spomenuto podrucje napustili prije izbijanja rata.

Od oko 17.000 stanovnika navodno je samo 300 pripadnika nesrpskih zajednica po okoncanju sukoba ostalo u tom podrucju.

Vjera Bogati je dopisnica IWPR-a iz Haga i novinarka novinske agencije SENSE.