Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ BOSANSKI SAMAC

Pise: Vjera Bogati iz Haga (TU No. 290, 18-22 novembar, 2002)
By IWPR

Samca, proteklog je tjedna posvjedocio da nikada nije cuo ni za kakvo


ubojstvo, niti za mucenje nesrpskih stanovnika tog grada.


Od optuzbi da je naredio zlocine nad Hrvatima i Muslimanima, koji su se


odigrali nakon sto su Srbi u travnju/aprilu 1992. zauzeli grad, Simic se


brani tako sto osobno, s klupe za svjedoke, porice da je uopce i znao za


ta zlodjela.


Simic je nastupio kao jedan od prvih svjedoka u dokaznom postupku (svoje)


obrane, koji je zapoceo proteklog tjedna.


Simic, Simo Zaric i Miroslav Tadic, trojica optuzenih srpskih politickih l


idera iz te oblasti, branit ce se od optuzbi koje nije iznelo samo


Tuzilastvo, nego i dvojica njihovih suoptuzenika, Stevan Todorovic i Milan


Simic.


Potonja dvojica u medjuvrijemenu su priznala krivicu, pa su samim tim i


potvrdili da je u gradu ipak bilo ratnih zlocina.


Objasnjavajuci razloge zbog kojih su Srbi 1992. zauzeli grad, Simic je


rekao da je te godine medju ljudima vladao veliki strah. Kolale su glasine


da je u sjevernoj Bosni formiran hrvatski entitet, kao i da je nekolicina


funkcionera Srpske demokratske stranke (SDS) uhapsena, mucena ili ubijena.


Pricalo se i da se jedinice sastavljene od etnickih Muslimana i Hrvata


spremaju zauzeti Bosanski Samac.


U optuznici se navodi kako su, uz pomoc jugoslavenske vojske i paravojnih


jedinica, bosanski Srbi preuzeli kontrolu nad gradom u sklopu sireg plana


po kome je SDS trebalo uspostaviti vlast u vecem dijelu zemlje.


Navodi se i da su u tim podrucjima, ukljucujuci i Bosanski Samac, nakon


toga uslijedili progoni, pritvaranja, ubojstva i deportacije nesrpskog


stanovnistva.


Simic je pred sudom priznao da je, kao predsjednik kriznog staba -


svojevrsne, "ad hoc" formirane, srpske gradske vlade - bio obavijesten


samo o pritvaranju "malog broja" hrvatskih civila u selu Crkvine, ali je i


napomenuo da su oni, uz ispriku, vrlo brzo bili pusteni.


Bivsi zatocenici pred sudom su ranije svjedocili o teskim uvjetima zivota


u logoru Crkvine, kao i o mucenjima i ubojstvima koja su se tamo odigrala.


Kao nekadasnji sef policije, Todorovic je, vec nastupio u svojstvu


svjedoka optuzbe, rekavsi da je vodja srpskih paravojnih jedinica,


Slobodan Miljkovic, ubio nekoliko zatocenika u Crkvinama, te da je o svemu


tome bio obavijesten i krizni stab.


Simic je rekao da su ta ubojstva bila "sraman i bezdusan cin". Dodao je


medjutim i da je Todorovic u sustini nepouzdana osoba - stovise, da je


rijec o "alkoholicaru i narkomanu". Po Simicevim rijecima on je pravio


neprilike cak i clanovim kriznog staba.


Todorovic je prethodno posvjedocio da je Simic jednom prilikom otisao u


Beograd kako bi se tamo dogovorio da jedan zapovjednik srpskih paravojnih


jedinica bude postavljen na polozaj vojnog zapovjednika za citav Bosanski


Samac.


Suoptuzenik Zaric takodjer je potvrdio da je Simic putovao u Beograd,


dodajuci da je odande obavio i telefonski razgovor s vojnim zapovjednikom


bosanskih Srba, Ratkom Mladicem - koji je osudio Simicevo mijesanje u


vojna pitanja.


Optuzeni pak sve to porice i tvrdi da je u Beograd zaista putovao, ali


samo da bi zatrazio humanitarnu pomoc.


Ucesce Beograda u konfliktu za optuzbu je veoma vazno, buduci da ona


nastoji dokazati da je sukob u Bosni bio medjunarodnog karaktera, odnosno


da su u njemu sudjelovale i strane (jugoslavenske) vojne snage. Obrana je


odbacila te navode.


Obrana ce, povrh toga, nastojati pobiti i optuzbe po kojima je optuzeni


odigrao kljucnu ulogu u etnickom ciscenju Bosanskog Samca. Ali nece ni


pokusati poreci da su se ti teski zlocini zaista dogodili.


Vjera Bogati je dopisnica IWPR-a iz Haga i novinarka novinske agencije


SENSE.