SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ BOSANSKI SAMAC
Pise: Vjera Bogati iz Haga (TU No. 290, 18-22 novembar, 2002)
SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ BOSANSKI SAMAC
Pise: Vjera Bogati iz Haga (TU No. 290, 18-22 novembar, 2002)
Samca, proteklog je tjedna posvjedocio da nikada nije cuo ni za kakvo
ubojstvo, niti za mucenje nesrpskih stanovnika tog grada.
Od optuzbi da je naredio zlocine nad Hrvatima i Muslimanima, koji su se
odigrali nakon sto su Srbi u travnju/aprilu 1992. zauzeli grad, Simic se
brani tako sto osobno, s klupe za svjedoke, porice da je uopce i znao za
ta zlodjela.
Simic je nastupio kao jedan od prvih svjedoka u dokaznom postupku (svoje)
obrane, koji je zapoceo proteklog tjedna.
Simic, Simo Zaric i Miroslav Tadic, trojica optuzenih srpskih politickih l
idera iz te oblasti, branit ce se od optuzbi koje nije iznelo samo
Tuzilastvo, nego i dvojica njihovih suoptuzenika, Stevan Todorovic i Milan
Simic.
Potonja dvojica u medjuvrijemenu su priznala krivicu, pa su samim tim i
potvrdili da je u gradu ipak bilo ratnih zlocina.
Objasnjavajuci razloge zbog kojih su Srbi 1992. zauzeli grad, Simic je
rekao da je te godine medju ljudima vladao veliki strah. Kolale su glasine
da je u sjevernoj Bosni formiran hrvatski entitet, kao i da je nekolicina
funkcionera Srpske demokratske stranke (SDS) uhapsena, mucena ili ubijena.
Pricalo se i da se jedinice sastavljene od etnickih Muslimana i Hrvata
spremaju zauzeti Bosanski Samac.
U optuznici se navodi kako su, uz pomoc jugoslavenske vojske i paravojnih
jedinica, bosanski Srbi preuzeli kontrolu nad gradom u sklopu sireg plana
po kome je SDS trebalo uspostaviti vlast u vecem dijelu zemlje.
Navodi se i da su u tim podrucjima, ukljucujuci i Bosanski Samac, nakon
toga uslijedili progoni, pritvaranja, ubojstva i deportacije nesrpskog
stanovnistva.
Simic je pred sudom priznao da je, kao predsjednik kriznog staba -
svojevrsne, "ad hoc" formirane, srpske gradske vlade - bio obavijesten
samo o pritvaranju "malog broja" hrvatskih civila u selu Crkvine, ali je i
napomenuo da su oni, uz ispriku, vrlo brzo bili pusteni.
Bivsi zatocenici pred sudom su ranije svjedocili o teskim uvjetima zivota
u logoru Crkvine, kao i o mucenjima i ubojstvima koja su se tamo odigrala.
Kao nekadasnji sef policije, Todorovic je, vec nastupio u svojstvu
svjedoka optuzbe, rekavsi da je vodja srpskih paravojnih jedinica,
Slobodan Miljkovic, ubio nekoliko zatocenika u Crkvinama, te da je o svemu
tome bio obavijesten i krizni stab.
Simic je rekao da su ta ubojstva bila "sraman i bezdusan cin". Dodao je
medjutim i da je Todorovic u sustini nepouzdana osoba - stovise, da je
rijec o "alkoholicaru i narkomanu". Po Simicevim rijecima on je pravio
neprilike cak i clanovim kriznog staba.
Todorovic je prethodno posvjedocio da je Simic jednom prilikom otisao u
Beograd kako bi se tamo dogovorio da jedan zapovjednik srpskih paravojnih
jedinica bude postavljen na polozaj vojnog zapovjednika za citav Bosanski
Samac.
Suoptuzenik Zaric takodjer je potvrdio da je Simic putovao u Beograd,
dodajuci da je odande obavio i telefonski razgovor s vojnim zapovjednikom
bosanskih Srba, Ratkom Mladicem - koji je osudio Simicevo mijesanje u
vojna pitanja.
Optuzeni pak sve to porice i tvrdi da je u Beograd zaista putovao, ali
samo da bi zatrazio humanitarnu pomoc.
Ucesce Beograda u konfliktu za optuzbu je veoma vazno, buduci da ona
nastoji dokazati da je sukob u Bosni bio medjunarodnog karaktera, odnosno
da su u njemu sudjelovale i strane (jugoslavenske) vojne snage. Obrana je
odbacila te navode.
Obrana ce, povrh toga, nastojati pobiti i optuzbe po kojima je optuzeni
odigrao kljucnu ulogu u etnickom ciscenju Bosanskog Samca. Ali nece ni
pokusati poreci da su se ti teski zlocini zaista dogodili.
Vjera Bogati je dopisnica IWPR-a iz Haga i novinarka novinske agencije
SENSE.
