Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ BLASKIC

Pise: Vjera Bogati iz Haga (TU No. 290, 18-22 novembar, 2002)
By IWPR

kojeg je od optuzbe i obrane zatrazeno da iznesu stav o mogucem ponovnom


sudjenju generalu bosanskih Hrvata - Tihomiru Blaskicu.


Blaskic je 2000. bio proglasen krivim, nakon cega je upucen na izdrzavanje


(u to vrijeme rekordne) kazne u trajanju od 45 godina, koja mu je izrecena


za ratne zlocine.


Njemu se na teret stavlja pogrom u muslimanskom selu Ahmici, u kome je


vise od 100 muslimanskih muskaraca, zena i djece bilo liseno zivota, pri


cemu su neki od njih bili i zivi spaljeni.


No, Blaskicev advokat Rasel Hejman (Russell Hayman) tvrdi da veliki broj u


medjuvrijemenu otkrivenih dokumenata (iz same Hrvatske) dokazuje prvobitnu


tezu odbrane po kojoj general nije imao nikakvu kontrolu nad jedinicama


umjesanim u zlocine.


Izjavio je da je tim dokazima "potkopana logika argumenata" na osnovu


kojih je izrecena prvostupanjska presuda.


Citav slucaj vrti se oko jednog od kljucnih orudja kojim Tuzilastvo uopce


raspolaze - pojma zapovjedne odgovornosti. U pitanju je princip da svatko


moze biti proglasen krivim za ratne zlocine koje su pocinile njegove


jedinice, sve dok ne dokaze da nije znao za te zlocine ili da je poduzeo


sve sto je mogao da ih sprijeci ili kazni.


Blaskiceva obrana pocivala je na tvrdnji da su zlocine pocinile one


jedinice bosanskih Hrvata koje su djelovale potpuno nezavisno od njegovog,


a u sklopu "paralelnog zapovjednog lanca" (cija se prva karika nalazila u


Zagrebu).


Sada Hejman tvrdi da novootkriveni dokumenti upravo to i dokazuju, i


napominje kako suci - da su za sve to blagovemeno saznali - svakako ne bi


donijeli odluku koju su donijeli. Dokumenti su postala dostupna nakon sto


je na vlast tokom 2000. stupio hrvatski predsjednik Stipe Mesic.


Zalbeno vijece odlucilo je da kao nov dokazni materijal prihvati ukupno 47


dokumenata i dvije izjave svjedoka. U taj materijal ukljuceni su i


izvjestaji koje su o zlocinu u Ahmicima sacinile obavjestajne sluzbe, ne


samo iz Hrvatske, nego i iz samoproklamirane paradrzavne tvorevine


bosanskih Hrvata, Herceg-Bosne.


Hejman takodje istice da bi odluka u slucaju Blaskic svakako bila


drugacija da je sudcima pruzena prilika da saslusaju i dokaze s kasnije


odrzanog sudjenja Dariju Kordicu, koji je - upravo za zlocin u Ahmicima -


osudjen na 25 godina.


Na tom sudjenju svjedoci su potvrdili da Blaskic nije imao nikakvu


kontrolu nad dvjema jedinicama koje su pocinile zlocin - a u pitanju su


bile vojna policija i jedna specijalna jedinica, poznatija pod nazivom


Vitezovi.


Tuzilac Norman Ferel (Norman Farell), s druge strane, smatra da novi


dokazi nista ne mijenjaju, napominjuci da ne vidi "gresku" koja bi


opravdala ponovno sudjenje. On je odbacio tvrdnje obrane, kao i sugestiju


Zalbenog vijeca po kojoj novi dokazi kaznu u trajanju od 45 godina cine


deplasiranom.


Ferel je rekao da su spomenuti dokumenti zapravo "protivrecni i


neosnovani". Istakao je i da Blaskicevu vlast nad borbenim jedinicama u


Ahmicima potvrdjuje i cinjenica da je on cesto izdavao naredjenja svim


hrvatskim snagama u srednjoj Bosni. Napomenuo je i da je Blaskicu


pravodobno stigao i izvjestaj o akciji koja je izvedena u Ahmicima.


I obrana i optuzba saglasile su se da sudjenje ne treba ponavljati u


cjelini, jer veliki broj ranije iznijetih dokaza - poput, na primjer,


iskaza svjedoka - u medjuvrijemenu ni na koji nacin nije osporen.


Obrana zeli da se ponove ona svjedocenja koja se ticu Blaskiceve


zapovjedne odgovornosti. Hejman pri tom smatra da bi novo sudjenje moglo


potrajati od tri do sest mjeseci.


Vjera Bogati je dopisnica IWPR-a iz Haga i novinarka novinske agencije


SENSE.