Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ BECAJ

Pise: Michael Farquhar iz Haga (TU Br 404, 29-apr-05)
By

Rijec je o kosovskom Albancu, Beciju Becaju (Beqa Beqaj), koga se tereti za nepostivanje, pokusaj nepostivanja i poticanje na nepostivanje Tribunala.


Ukoliko bude proglasen krivim, Becaj bi mogao biti osudjen na sedam godina zatvora i kaznu od 100.000 eura (oko 129,000 americkih dolara).


Kada mu je na samom pocetku zasjedanja odrzanog 25. travnja/aprila pruzena prilika da se ponovo obrati sudu, ovaj zdepasti covjek srednjih godina – koji je na sebi imao kosulju kratkih rukava i vuneni prsluk – nastavio je poricati sve optuzbe.


“Nepravedno sam uhapsen”, rekao je on, da bi kasnije dodao: “Nikada nisam cinio nasilje ni po cijem nalogu.”


Tuzioci tvrde da je Becaj stupio u kontakt sa svjedokom koji je sudu predstavljen pod sifrom B-1, kako bi mu – u ime svog rodjaka Isaka Muslijua (Isak Musliu) i jos jednog haskog optuzenika, Fatmira Ljimaja (Fatmir Limaj) – ponudio mito s ciljem da odustane od svjedocenja.


Becaj se navodno obratio i drugom potencijalnom svjedoku na istom sudjenju, ciji je pseudonim B-2.


“Ovaj slucaj se prvenstveno vodi zbog nagovaranja i podmicivanja svjedoka, a ne zbog prijetnji i zastrasivanja”, pojasnio je u svom uvodnom obracanju tuzilac Dejvid Ejkerson (David Akerson).


Musliju i Ljimaj su – zajedno s Haradinom Baljom (Haradin Bala) – optuzeni zbog toga sto su tokom 1998. upravljali zatvorskim logorom OVK-a u Lapusniku, gdje su premlacivani i ubijani Srbi, kao i Albanci osumnjiceni za “kolaboraciju”.


Kao glavna zrtva Becajevog uvjeravanja, B-1 je – prema Ejkersonovim rijecima – na sudjenju za Lapusnik vec iznio “kljucni” dokaz o umijesanosti trojice okrivljenih u pocinjene zlocine.


Takodje je u okviru tog sudskog postupka ispricao i kako je u ljeto 1998. prezivio masakr nad grupom zatvorenika (koji je uslijedio neposredno po zatvaranju logora u Lapusniku), pri cemu je optuzenog Balju identificirao kao jednog od neposrednih pocinilaca zlocina.


Ejkerson je takodjer rekao da se B-1 potkraj 2003. iselio s Kosova, te da uziva i odgovarajucu zastitu, s obzirom da je prezivio dva pokusaja atentata i da je, zajedno sa svojom obitelji, bio izlozen brojnim prijetnjama.


Becaj je potvrdio da poznaje svjedoka, buduci da ga je njegov otac doveo u kucu kao djecaka bez roditelja. Otuda je on ocito bio u prilici stupiti u dodir s clanom svoje obitelji i proslijediti mu poruku od Muslijua, s kojim je – otkako je potonji smjesten u pritvorsku jedinicu UN-a – bio u telefonskom kontaktu.


Ejkerson tvrdi da su haski istrazitelji, nakon sto su saznali za taj kontakt, snimili jedan telefonski razgovor u kojem je Becaj od svjedoka B-1 zahtijevao da se vrati na Kosovo radi dogovora o povlacenju iskaza.


“Dodji i sastani se s Ljimajevim bratom i reci da nemas nista s Ljimajem ili Muslijuom”, navodno je u tom razgovoru svjedoku rekao Becaj. “. . . Sredi to. Pomozi nam.”


Ejkerson je najavio da ce odlomci tog razgovora biti emitirani pred sudom, zajedno s ostalim snimljenim telefonskim obracanjima svjedoku pri kojima je Becaj koristio “sifrirani jezik”. Snimci su, objasnio je tuzilac, nacinjeni nakon sto je tuzilastvo pribavilo sudsku dozvolu za prisluskivanje Becajevog telefona.


U jednom od poziva, Becaj ocito priznaje da njegova intervencija ima karakter prinude, posto se svjedoku obraca rijecima: “Ne pritiskamo te za [treceg optuzenika] Balju.”


Tokom emitiranja spomenutih snimaka na galeriji, s koje sudjenje prati publika, bio je iskljucen ton, kako bi se sprijecilo da identitet svjedoka bude otkriven.


Isto je ucinjeno i tokom saslusanja svjedoka B-1, koji se ovoga tjedna i sam pojavio pred sudom. Publika je prakticno bila u prilici cuti samo njegovu potvrdu da je prepoznao Becaja, kao i odgovore koji su se ticali uvjeta pod kojima zivi kao zasticeni svjedok.


“Ne smijem izaci iz stana, a da o tome ne obavijestim svoje zastitnike”, rekao je B-1 sucima. “. . . Cak i za najsitniju stvar, kakva je odlazak na kavu, daje mi se pratnja koju cine tri ili cetiri osobe.”


Tek je drugo svjedocenje – odnosno iskaz koji je dala osoba predstavljeno kao “potencijalni svjedok” na sudjenju Ljimaju – unijelo nesto vise svjetla u citav ovaj slucaj.


B-2 ima 68 godina, a pred sudom se prisjetio incidenta koji se proslog ljeta odigrao u Stimlju (Shtime), ispred jedne cevabdzinice, kada mu je prisao Becajev sin – Beskim Becaj (Beshkim Beqaj).


Beskim mu je ocito prijetio, jer je tom prilikom rekao: “Ti si mog strica [Muslijua] otjerao u Hag.” Svjedok je izjavio kako ga je mladic nastojao i fizicki ugroziti, te da je stoga morao biti udaljen s lica mjesta.


Kada je kasnije posjetio okrivljenog kako bi ga obavijestio o ponasanju njegovog sina, Becaj ga je – tvrdi svjedok – “zaista lijepo primio”, posluzivsi ga kavom i cajem, jer se nesumnjivo “osjecao vrlo lose zbog onoga sto se dogodilo”.


Tom prilikom je Becaj svjedoku objasnio da ga je prije toga iz Haga sest puta zvao Musliju, zahtijevajuci da s njim obavi razgovor. Rekao je i da je on taj zahtjev odbio, da bi potom uslijedilo i uvjeravanje: “Vise mi je zao tebe nego Isaka. Nikada te ne bih izdao zbog Isaka.”


“Beci Becaj je dobar covjek . . . tesko cete sresti takvog”, pravdao ga je B-2 pred sucima poslije svjedocenja. “. . . Zaista bih zelio biti oslobodjen i da se zajedno vratimo kuci.”


Sudu se ovoga tjedna obratio i haski istrazitelj Dzonatan Sac (Jonathan Sutch), koji je – prije no sto su objelodanjene optuzbe protiv njega – u dva navrata razgovarao s Becajem.


Tuzioci tvrde da je u tim razgovorima – ciji su snimci uvrsteni u dokazni materijal – Becaj prvo potvrdio da je bio u kontaktu s jednim svjedokom, zatim porekao da poznaje svjedoke B-1 i B-2 (kao i sve ostale sa sudjenja za Lapusnik), da bi na kraju ipak priznao da je pricao sa svjedokom B-1, kao i da je o njemu razgovarao s Muslijuom.


Sac je potvrdio da je Becaj u tim razgovorima bio dvosmislen: “Sto mu je davano vise informacija, to je i on pocinjao priznavati sve vise stvari”, rekao je on.


Takodjer je izjavio da to sto se nalaze u haskom pritvoru za Ljimaja i Muslijua ne predstavlja narocitu poteskocu kada je rijec o njihovom nastojanju da utjecu na ono sto se dogadja na Kosovu.


“Njegov uticaj na Kosovu . . . podrazumijeva i odredjen ugled”, rekao je on o Muslijuu. “A s obzirom na taj ugled, nema razloga da ne vjerujemo da se njegove zelje postuju.”


Becajev branilac, Tjerda Eduard van der Spel (Tjerda Eduard van der Spoel), uzdrzao se od bilo kakvog osporavanja onoga sto je tuzilastvo saopcilo u uvodnom obracanju, a odbio je u ime obrane pozvati bilo kog svjedoka.


Medjutim, on je rekao da ce – da bi osigurali osudu – tuzioci morati pokazati da je njegov klijent bio upoznat s cinjenicom da su doticne osobe bile potencijalni svjedoci, kao i da su mu bila poznata i pravila o nepostivanju Tribunala dok ih je i ako ih je krsio.


Za osudu “neobavijestenog pojedinca” kakav je Becaj – naglasio je njegov branilac – potrebno je mnogo vise dokaza nego protiv onih koji su upoznati s praksom Tribunala.


Sudjenje ce biti nastavljeno 2. svibnja/maja, za kada su suci zakazalli zavrsna obracanja optuzbe i obrane.


Michael Farquhar je izvjestac IWPR-a iz Haga.