Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

Sudska Hronika: Sudjenje za Genocid u Prijedoru

Noc kada je rijeka Sana bila crvena od krvi.
By Mirna Jancic

Svjedok optuzbe Ibrahim Beglerbegovic je pred tribunalom prosle nedjelje izjavio da su srpske snage preuzele kontrolu nad Prijedorom (sjeverozapadna Bosna) dana 30. aprila 1992. godine, i to ne ispalivsi nijedan metak. Medjutim nedugo potom, u gradu je poceo postepen progon Hrvata i Muslimana - najprije tako sto su im urucivani otkazi s posla, a docnije su zatvarani u logore.

Tuzilastvo ostaje pri stavu da su srpske snage etnicki ocistile citavu oblast u ljeto 1992., nakon sto su proglasile Srpsku opstinu Prijedor. Optuzeni gradonacelnik Milomir Stakic tereti se za genocid. Nakon sto su zarobile ili ubile svakoga ko je bio u stanju da nosi oruzje, srpske vlasti organizovale su konvoje kako bi protjerale one koji su preostali.

Tako je i svjedok, jula mjeseca iste godine, bio uhapsen i potom odveden u zatvorski logor Omarska. Tamo je zatekao "zastrasujuci prizor, ljude koji su imali brojne modrice od batina, dok je jedan zatvorenik na kozi imao otisak vojnicke cizme". Na drugim mjestima je vidio leseve muskaraca koji su tokom prethodne noci bili premlaceni do smrti.

Svjedok je nakon 3 dana pusten na slobodu, zahvaljujuci poznanstvu s komandantom logora, Zeljkom Mejakicem. Dopusteno mu je slobodno kretanje gradom, sve dok nije bio prisiljen da ode 1995. godine.

Tokom unakrsnog ispitivanja odbrane, svjedok nije mogao potvrditi da li je Stakic imao bilo kakvu realnu vlast, ili su naredbe pak dolazile od ljudi "iz sjenke". Takodje nije mogao potvrditi da li su se oruzane snage nalazile pod kontrolom skupstine opstine.

Prethodno je jedan zasticeni svjedok optuzbe, pod sifrom "Q", svjedocila o srpskim napadima na nesrpsko stanovnistvo u selu Hambarine, koje je navodno organizovao prijedorski Krizni stab, na celu sa Stakicem. Pred tribunalom je receno da su vojnici upadali u nesrpska domacinstva, odakle su izbacivali stanare i otimali im imovinu. Svjedok je rekla i da su, dok je bjezala u pravcu sume, srpski vojnici "pucali na nas, a tenkovi gadjali i razarali kuce".

Nakon sto je uspjela pobjeci u grad Ljubija, "Q" je posvjedocila da su cetvorica naoruzanih i maskiranih vojnika jedne noci upali u njenu kucu i pretukli njenog supruga. Vidjela je kako se svi muskarci, ukljucujuci njenog supruga odvedeni do mosta, gde su "masakrirani" i baceni u rijeku Sanu, koja je bila "crvena od krvi".

Mirna Jancic je pomocnik urednika IWPR.