Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SUDSKA HRONIKA: SUDJENJE ZA GENOCID U PRIJEDORU

Svjedok opisuje akcije srpskih snaga u Kozarcu.
By IWPR ICTY

Bivsi policijski rezervist iz Kozarca svjedocio je prosle nedjelje o dogadjajima koji su prethodili srpskom granatiranju tog sela na sjeverozapadu Bosne. Zasticeni svedok "R" rekao je kako kozaracki sef policije Osman Didovic nije zelio da saradjuje sa Srbima koji su zahtijevali da lokalno stanovnistvo preda oruzje.

Kozarac je postao muslimansko uporiste nakon sto je srpski krizni stab - na cijem se celu nalazio Milomir Stakic - 30. aprila 1992. preuzeo kontrolu nad opstinom Prijedor, s jasnom namjerom da citavu tu oblast "ocisti" od ne-srba.

Nove vlasti su svojim uredbama ogranicile slobodu kretanja nesrpskog stanovnistva, i smijenile legalno izabrane lokalne zvanicnike. Svedok je pred sudom ukazao i na dodatne uslove - poput, recimo, predaje oruzja - kojima bi se nesrpskom stanovnistvu "zagarantovala bezbjednost", a koji se nisu odnosili i na Srbe.

Maja 1992, Didovic je odobrio prolazak srpskom vojnom konvoju kroz oblast koja se nalazila pod njegovom kontrolom. Kasnije je medjutim srpski major Radmilo Zeljaja telefonom izvijestio Didovica da je pomenuti konvoj napadnut. Potom su srpske snage dva dana neprekidno granatirale selo. A kada je Didovic stupio u vezu s majorom, trazeci prestanak bombardovanja kako bi se zbrinuli ranjenici - i skrecuci mu paznju da medju zrtvama ima i Srba - Zeljaja je odbio to uciniti. "Nema Srba u Kozarcu", uzvratio je on sefu policije.

Optuzba namjerava dokazati da su vlasti bosanskih Srba zeljele izazvati sukob koji bi im onda posluzio kao izgovor za upotrebu sile.

Kada su zauzeli grad, srpske snage izdejstvovale su, po rijecima svjedoka, "dobrovoljni egzodus", tako sto su muskarce odvojile od zena i djece i sprovele ih u logore - ukljucujuci i Omarsku, Keraterm i Manjacu. Optuzeni je u televizijskom intervjuu objasnio da je takva akcija tada bila "neophodna".

Svedok "R" boravio je u sva tri logora, sve dok decembra 1992. nije oslobodjen. Opisao je uslove u Omarskoj kao katastrofalne, uz odsustvo higijene, zdravstvene zastite i vode, kao i cesta premlacivanja. Pred sudom je ispricao kako mu je jedan zatocenik rekao da je utovarivao vise stotina leseva u vozila, i da je neke od njih cak prepoznao. Zatocenik je svjedoku citav prizor opisao kao nesto "jezivo", jer su na "iskasapljenim tijelima" bile "odrubljene glave".

Didovic se nikada nije vratio iz logora. Kao ni Muhamed Cehajic, predratni gradonacelnik Kozarca, koji je smijenjen tokom aprilskog zauzimanja grada. Svjedok je pred tribunalom potvrdio da je 27. maja u Keratermu vidio premlacenog Cehajica.

Mirna Jancic je pomocni urednik IWPR-a.