Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SUDSKA HRONIKA: SUDJENJE ZA GENOCID U PRIJEDORU

Srpske snage u Prijedoru koristile propagandu u vojne svrhe
By IWPR ICTY

Svjedok optuzbe Mevludin Sejmenovic je prosle sedmice objasnio nacin na koji su Srbi u Prijedoru koristili propagandu kako bi opravdali protjerivanje pripadnika hrvatske i muslimanske zajednice.


On je svjedocio na sudjenju bivsem predsjedniku prijedorskog kriznog staba, Milomiru Stakicu, koji se tereti za genocid.


Sejmenovic - koji je u Prijedoru tada obavljao funkciju potpredsjednika muslimanske Stranke demokratske akcije (SDA) - tvrdi da je Srpska demokratska stranka (SDS) jos znatno prije pocetka rata izdavala saopstenja o ugrozenosti Srba. On je tvrdio da je SDS podgrijavala ratobornu atmosferu tako sto je neprestano upozoravala na opasnost od mogucih napada na Srbe.


Nakon sto je u potpunosti preuzela kontrolu nad Prijedorom, SDS je izvrsila mobilizaciju srpskog stanovnistva, dok je nesrpsko prisilila da preda oruzje tako sto je zaprijetila obliznjem muslimanskom uporistu koje se nalazilo u Kozarcu. To selo je kasnije unisteno.


Sejmenovic je opisao i nacine na koje su Srbi izvrtali istinu o onome sto se zbivalo na terenu. Nakon sto je SDS i obliznji Bosanski Novi proglasila za srpsku opstinu, radio je obavijestio stanovnistvo da je grad "oslobodjen", mada se tamo nisu vodile nikakve borbe.


Posto je zauzet i Kozarac, cjelokupno stanovnistvo je poslano u logor Trnopolje. Sejmenovic je posvjedocio da je neko vrijeme proveo u bjekstvu, ali da je potom i sam usao u logor (gdje je citava tri dana proveo neopazen), te se tamo vratio nakon sto je saznao da ce se zatvorenici evakuisati na bezbjednu teritoriju.


Strazari su u medjuvremenu saznali za njegovo ranije prisustvo i zaprijetili ostalim zatvorenicima ako ga ne odaju, te je svjedok odlucio da im se preda. Odveden je u prijedorsku policijsku stanicu, gdje mu je jedan oficir navodno vezao pojas oko vrata i odvukao ga u kancelariju, gdje je potom pretucen.


Zatim je prebacen u logor Omarska, gde su ga intervjuisali srpski mediji. Sejmenovic je, zajedno s ostalim zatocenicima, novinarima saopstio da su tamosnji uslovi zivota dobri, da zatocenici u logoru borave dobrovoljno, kao i da niko nije dobio batine.


On sada tvrdi pred sudom da su te izjave bile lazne, te da je Omarska uistinu predstavljala "koncentracioni logor, u kome su ljudi ubijani iz zadovoljstva" i u kome je covjek svakodnevno prisustvovao svakovrsnim mucenjima (kojima je podvrgavano cak i dijete cije su ruke bile slomljene). On je za srpske medije o logoru govorio afirmativno buduci da mu je od toga zavisio opstanak.


Poslije intervjua, Sejmenovic je bio pusten na slobodu. Predsjednik Autonomne Regije Krajina, Vojo Kupresanin, ga je odvezao u Banja Luku, te mu je rekao da ce biti bezbjedan i da ce se tu udebljati, kako bi se mogao pojaviti kao muslimanski predstavnik na raznim pregovorima.


Svjedok je potvrdio da su Srbi namjeravali da prezivjele funkcionere SDA - posto je nakon preuzimanja prijedorske oblasti njih oko 20 ubijeno - iskoriste kao predstavnike manjine u vladi Republike Srpske.