SUDSKA HRONIKA: SLUCAJ TUTA I STELA

Na sudjenju Mladenu Naletilicu "Tuti", optuzenom za zlocine pocinjene 1993. u jugozapadnoj Bosni, svedocio je i kontroverzni nekadasnji zapovednik Hrvatskog vijeca obrane (HVO), kome se na teret stavlja dizanje u vazduh Starog mosta u Mostaru.

Slobodan Praljak, koji je tokom drugog polovine 1993. obavljao funkciju vrhovnog zapovednika HVO, u medijima je bio cesto povezivan sa novembarskim rusenjem Starog mosta. On sam tvrdi da je pomenuti polozaj napustio dva dana pre sramnog incidenta, pa mu je otuda odobren i "bezbedan prolaz" - sto znaci da za sve vreme iznosenja dokaza pred sudom on sam nece moci da bude optuzen.

Njegovo se svedocenje uglavnom ticalo borbi koje je HVO vodio protiv jugoslovenske vojske i srpskih snaga tokom 1992., ali i dolaska islamskih "mudzahedina" u Bosnu - sto je, po njegovim recima, rezultiralo svojevrsnom "islamizacijom" bosnjackih snaga.

Naletilicev branilac Kresimir Krsnik nastojao je da dokaze da su sukobe izazvale regularne snage bosanske armije, te da oni nisu posledica hrvatskog plana po kome je - nakon sprovodjenja etnickog ciscenja bosnjackog stanovnistva - Mostar trebalo da postane prestonica hrvatske drzave u Bosni (tzv. Herceg-Bosne).

Praljak je - negirajuci umesanost Zagreba u hrvatsko-bosnjacki sukob, a time i njegov medjunarodni karakter - izjavio da u Bosni nisu bile prisutne regularne jedinice hrvatske vojske. Rekao je i da njegova istovremena pripadnost hrvatskoj vojsci i HVO ne predstavlja nikakav dokaz o njihovoj povezanosti, buduci da je sluzbovanje u Bosni bilo "dobrovoljno".

Tuzilastvo citavu tu stvar vidi drugacije, pa je sudu predocilo i dokumentaciju iz kabineta pokojnog hrvatskog predsednika Franje Tudjmana, na osnovu koje proizilazi da je sam Tudjman Praljka poslao u Bosnu kako bi pomogao tamosnjim snagama HVO.

Praljak je tek ovlas pominjao Tutu, tvrdeci da nekadasnji zapovednik Kaznjenicke bojne nije ni ucestvovao u komandnom lancu HVO. On je izjavio da licno nikada nije prisustvovao situaciji u kojoj je optuzeni naredio bilo kakvu vojnu akciju, kao i da ga je video kako ucestvuje u jednoj jedinoj operaciji.

Premda je objasnio da su "specijalne jedinice" poput Kaznjenicke bojne bile pod pokroviteljstvom ministarstva odbrane Herceg-Bosne, on je propustio da ukaze i na to ko je zaista stajao iza Naletilicevih akcija. Pri tom je izazvao i dodatnu zabunu, time sto je, protivrececi iskazima ostalih svedoka, izjavio da se "anti-teroristicka jedinica" - na cijem je celu bio Naletilicev ko-optuzeni, tj. Vinko Martinovic "Stela" - nije nalazila pod Tutinom kontrolom.

Nakon sto je Praljak rekao da je "lanac komande vodio do mene", optuzba je konstatovala da iz toga sledi kako je svedok odgovoran za dejstva anti-teroristickih jedinica, ukljucujuci i proterivanja i mucenja bosnjackih zatocenika. Praljak je to poricao.

Tuzilastvo je, cini se, vise zelelo da utvrdi odgovornost samog Praljka, nego da saslusa ono sto je on imao da kaze o optuzenom. A prema njegovim recima, on je 1993. bio "povremeni i nezvanicni zapovednik" jedinica HVO u mostarskoj oblasti, sve dok u julu nije postao zapovednik citavog HVO.

Optuzba tvrdi da su jedinice pod Praljkovom komandom jugozapadni grad Stolac etnicki "ocistile" od muslimanskog stanovnistva, kao i da su unistile i cetiri tamosnje dzamije, a sve to bas u vreme kada je Tudjman javno prozborio o strateskom znacaju Stoca za Hrvate i potrebi da se u njemu nasele hrvatske izbeglice. Ona Praljku takodje pripisuje i komandnu odgovornost za napad HVO na Prozor i potonje etnicko ciscenje.

Sam Praljak je sve to nazvao "bestidnom lazi" i rekao da je on u stvari pokusavao da smiri situaciju. "Casno sam radio svoj posao", kazao je. Nakon sto se odbrana pozalila da su Praljka mediji vec proglasili za optuzenika, sudija Morin Klark ga je uverila u to da je on samo svedok, "i da ce se prema njemu postupati kao prema svedoku".

Medjutim, Praljak ne bi bio prvi general iz bivse Jugoslavije koji bi se na sudu pojavio najpre kao svedok, a potom i kao optuzeni: upravo to se, naime, vec dogodilo dvojici komandanata bosanske vojske - Seferu Halilovicu i Enveru Hadzihasanovicu. Sudjenje se nastavlja.

Vjera Bogati je specijalni dopisnik IWPR iz Haga i novinar novinske agencije SENSE.