SUDSKA HRONIKA: SLUCAJ SARAJEVO

Pise: Mirna Jancic iz Haga

O mogucim psiholoskim efektima dugotrajne vojne kampanje protiv

sarajevskih civila protekle je sedmice pred sudom svjedocio i jedan

britanski psihijatar. Stjuart Tarner je prostudirao dijelove izjava

svedoka koji su opisivali svoje emocije - izazvane navodnim terorom

srpskih snaga, ciji je komandant bio general Stanislav Galic.

Tuzilastvo je zamolilo Tarnera da razmotri navode iz optuznice i na

temelju toga ponudi hipoteticku dijagnozu o psiholoskom stanju civilnih

zrtava navedenih zlocina. U optuznici stoji da se usljed granatiranja i

snajperske vatre zivot Sarajlija pretvorio u "svakodnevnu borbu za

opstanak".

Ukoliko su ti navodi tacni, civili su - po Tarnerovom misljenju - uistinu

trpili teror, te je proces zastrasivanja zapravo bio osnovna svrha same

opsade. Nakon sto je pregledao izjave svjedoka, psihijatar se konsultovao

s vec objavljenim naucnim studijima o psiholoskim posljedicama terora.

Medjutim, odbrana ga je kritikovala zato sto nije ispitao autenticnost tih

studija, nego se jednostavno oslonio na njihove nalaze.

Tarner je konstatovao da su napadaci izlagali stanovnistvo velikom strahu

kako bi ih emotivno iscrpili. Najgori strah nastajao je kao posljedica

"traumaticnih dogadjaja, koji su iznenadni, snazni, nekontrolisani i

nepredvidivi", rekao je svjedok, dodajuci da dugotrajna izlozenost strahu

uzrokuje apatiju i depresiju, sto se - po svemu sudeci - pokazalo i na

primjeru Sarajeva.

Tarner je citirao i jednog stranog svjedoka, odgovornog za rad jedne

(medicinske) nevladine organizacije, koji je rekao: "Ljudi bi me bukvalno

zaustavljali na ulici i molili za pomoc. Vladalo je osjecanje potpunog

beznadja."

Psihijatar je konstatovao da je strah sarajevskih civila bio pojacan putem

dodatnih stresnih faktora, kao sto su: opasnost po zivot prilikom nabavke

hrane, sazanje da svaka ispaljena granata moze unistiti vas dom,

nemogucnost komuniciranja telefonom i strepnja da se medju zrtvama svakog

napada mogu naci i vasi najmiliji. Uzas je bivao veci time sto su gadjane

simbolicne mete poput zastave Crvenog krsta na krovu drzavne bolnice, koju

su konacno skinuli buduci da je bila proresetana mecima.

Na kraju je Tarner uporedio dogadjaje u bosanskoj prijestonici s napadima

na Ameriku 11. septembra. Glavna razlika se, po njegovom misljenju, ogleda

u tome sto je zlocin protiv Sarajeva duze trajao.

Galicev branilac je naglasio da Tarneru nisu bile podnesene kompletne

izjave svjedoka, nego samo kratki izvodi, sto je cinjenica koja sama po

sebi dovodi u pitanje njegove zakljucke.

No Tarner nije prvi svedok koji je pred sudom govorio o psiholoskim

efektima ratovanja. Prethodno je kanadski oficir Patrik Henderberi, vojni

posmatrac UN, posvjedocio kako je nasumicna paljba po gradu, koja je

dovodila do civilnih zrtava, funkcionisala i kao jedno od sredstava za

vodjenje psiholoskog rata.