Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SUDSKA HRONIKA: SLUCAJ SARAJEVO

Komandanti UN tvrde da je gadjanje grada "odgovaralo objema stranama".
By Mirna Jancic

General-pukovnik Fransis Brikmon i general ser Majkl Rouz, obojica komandanti snaga UN u Bosni tokom 1993. i 1994., protekle su sedmice svjedocili protiv generala Stanislava Galica - vojnog komandanta bosanskih Srba koji se tereti za teror nad civilnim stanovnistvom u Sarajevu.


Brikmon je pred sudom potvrdio da je bombardovanje Sarajeva "odgovaralo objema stranama u sukobu". Sarajevo se uz odsustvo granatiranja ne bi pominjalo u medjunarodnoj javnosti, sto nije odgovaralo bosanskom predsjednistvu. S druge strane, Srbi su koristili pritisak na grad kako bi prisilili Muslimane da potpisu sporazume.


On je izjavio da se bombardovanje Sarajeva moglo ocekivati onda kada bi bosanske trupe krenule u ofanzivu na srpske polozaje. Obje strane bi tada jedna drugoj uzvracale vatru i gadjale vojne mete, premda bi medju zrtvama neizbjezno bili i civili, rekao je Brikmon.


Svjedok je Rezoluciju 836 Savjeta bezbjednosti UN - kojom je i Sarajevo proglaseno "sigurnosnom zonom" - opisao kao "zbunjujucu" i konstatovao da ona nije olaksala poziciju Ujedinjenih nacija, cije su trupe bile nedovoljne za izvrsenje misije koja im je bila povjerena.


General-pukovnik je potvrdio da je bombardovanje sarajevske sigurnosne zone uskoro postalo "neizbjezno", posto su Bosanci - pripremajuci se za ofanzive iza linije fronta, unutar grada, koja je bila pod kontrolom UN - sami sebe nacinili metama.


Brikmon je, medjutim, dodao i da rasprostranjeno unistavanje samog grada, koje je u trenutku njegovog dolaska u Sarajevo vec bilo ocigledno, ipak predstavlja nesto neprihvatljivo.


Potom je general Rouz svjedocio o zloglasnom incidentu na pijaci Markale, u kojem je od eksplozije granate poginulo vise desetina civila. Odbrana prihvata cinjenicu da se eksplozija dogodila, ali osporava sve ostale tvrdnje.


Svjedok je rekao da se ni dvjema nezavisnim analizama kratera nije moglo nedvosmisleno dokazati koja je od strana ispalila pomenuti projektil. Kada je pak rijec o jednom drugom incidentu - kada su cetiri granate pogodile ljude koji su, u sarajevskom predgradju Dobrinja, stajali u redu za humanitarnu pomoc - bilo je ustanovljeno da su projektili stigli sa srpskih polozaja.


Rouz je pomenuo i da su UN uputile protest komandi bosanskih Srba, no nije se mogao sjetiti da je nakon toga stigao bilo kakav zvanican odgovor.


Britanski general tvrdi da se bosanska strana nije slagala s njegovom vizijom da je sukob u zemlji zapravo bio gradjanski rat. Ali kada je odbrana pokusala ukazati na cinjenicu da su Srbi zeljeli da za prekidom vatre koji je uspostavljen 1994. usljedi i obustava svih neprijateljstava, Rouz je sudu rekao da su Srbi bili agresori koji niposto ne mogu biti opisani kao zagovornici mira. Srpskoj strani je u tom trenutku odgovarao zavrsetak rata buduci da su kontrolisali 70 procenata teritorija.


I Rouz je, poput Brikmona, potvrdio da je imidz Sarajeva kao grada-mucenika isao na ruku bosanskom predsjednistvu, koje je iz tog razloga u jednom trenutku cak sprijecilo snage UN da poprave ostecenu mrezu za snabdijevanje elektricnom energijom. Manipulisanje medijima bilo je sastavni dio bosanske "tehnike ratovanja", rekao je on.