Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SUDSKA HRONIKA: SLUCAJ SARAJEVO

Psihijatar potvrdjuje da je kampanja srpske vojske nad Sarajevom
By Mirna Jancic

Pise: Mirna Jancic iz Haga


O mogucim psiholoskim efektima dugotrajne vojne kampanje protiv


sarajevskih civila protekle je sedmice pred sudom svjedocio i jedan


britanski psihijatar. Stjuart Tarner je prostudirao dijelove izjava


svedoka koji su opisivali svoje emocije - izazvane navodnim terorom


srpskih snaga, ciji je komandant bio general Stanislav Galic.


Tuzilastvo je zamolilo Tarnera da razmotri navode iz optuznice i na


temelju toga ponudi hipoteticku dijagnozu o psiholoskom stanju civilnih


zrtava navedenih zlocina. U optuznici stoji da se usljed granatiranja i


snajperske vatre zivot Sarajlija pretvorio u "svakodnevnu borbu za


opstanak".


Ukoliko su ti navodi tacni, civili su - po Tarnerovom misljenju - uistinu


trpili teror, te je proces zastrasivanja zapravo bio osnovna svrha same


opsade. Nakon sto je pregledao izjave svjedoka, psihijatar se konsultovao


s vec objavljenim naucnim studijima o psiholoskim posljedicama terora.


Medjutim, odbrana ga je kritikovala zato sto nije ispitao autenticnost tih


studija, nego se jednostavno oslonio na njihove nalaze.


Tarner je konstatovao da su napadaci izlagali stanovnistvo velikom strahu


kako bi ih emotivno iscrpili. Najgori strah nastajao je kao posljedica


"traumaticnih dogadjaja, koji su iznenadni, snazni, nekontrolisani i


nepredvidivi", rekao je svjedok, dodajuci da dugotrajna izlozenost strahu


uzrokuje apatiju i depresiju, sto se - po svemu sudeci - pokazalo i na


primjeru Sarajeva.


Tarner je citirao i jednog stranog svjedoka, odgovornog za rad jedne


(medicinske) nevladine organizacije, koji je rekao: "Ljudi bi me bukvalno


zaustavljali na ulici i molili za pomoc. Vladalo je osjecanje potpunog


beznadja."


Psihijatar je konstatovao da je strah sarajevskih civila bio pojacan putem


dodatnih stresnih faktora, kao sto su: opasnost po zivot prilikom nabavke


hrane, sazanje da svaka ispaljena granata moze unistiti vas dom,


nemogucnost komuniciranja telefonom i strepnja da se medju zrtvama svakog


napada mogu naci i vasi najmiliji. Uzas je bivao veci time sto su gadjane


simbolicne mete poput zastave Crvenog krsta na krovu drzavne bolnice, koju


su konacno skinuli buduci da je bila proresetana mecima.


Na kraju je Tarner uporedio dogadjaje u bosanskoj prijestonici s napadima


na Ameriku 11. septembra. Glavna razlika se, po njegovom misljenju, ogleda


u tome sto je zlocin protiv Sarajeva duze trajao.


Galicev branilac je naglasio da Tarneru nisu bile podnesene kompletne


izjave svjedoka, nego samo kratki izvodi, sto je cinjenica koja sama po


sebi dovodi u pitanje njegove zakljucke.


No Tarner nije prvi svedok koji je pred sudom govorio o psiholoskim


efektima ratovanja. Prethodno je kanadski oficir Patrik Henderberi, vojni


posmatrac UN, posvjedocio kako je nasumicna paljba po gradu, koja je


dovodila do civilnih zrtava, funkcionisala i kao jedno od sredstava za


vodjenje psiholoskog rata.