SUDSKA HRONIKA: SLUCAJ SARAJEVO

Komandant UN opisuje "teror" bombardovanja Sarajeva.

SUDSKA HRONIKA: SLUCAJ SARAJEVO

Komandant UN opisuje "teror" bombardovanja Sarajeva.

Saturday, 30 April, 2005

Potpukovnik Ricard Mol, bivsi posmatrac UN u Sarajevu, protekle se sedmice vratio u klupu za svjedoke na sudjenju Stanislavu Galicu, generalu bosanskih Srba koji se tereti za teror nad civilima u bosanskoj prijestonici.


Mol je prilikom svog prethodnog nastupa pred sudom posvjedocio da je licno upozorio generala na cinjenicu da njegove trupe neselektivno gadjaju grad. On je protekle sedmice opisao granatiranje grada u decembru 1992. kao "teror" i potvrdio da razaranjima nisu bile obuhvacene samo linije sukoba, nego i citav grad. Galic je trebalo da zna za neprikladne aktivnosti svojih potcinjenih, dodao je Mol.


Generalova odbrana napominje da je front od 64 kilometra bio isuvise dug da bilo koji komandujuci oficir ima potpuni uvid u aktivnosti svojih jedinica. Ali je svjedok rekao da je Galiceva duznost bila da zna ili utvrdi na koji nacin njegovi oficiri trose raspolozivu municiju. Odbrana bi trebala zapoceti svoj dokazni postupak za otprilike dva mjeseca, u kome ce vjerovatno insistirati na argumentu da su Srbi gadjali iskljucivo legitimne mete u gradu.


Svjedok je pred sudom rekao da nijedna od strana, u vrijeme dok je on bio na duznosti, nije u potpunosti postovala primirja, kao i da je bosansko predsjednistvo - kako bi osiguralo simpatije medjunarodne zajednice zbog patnji grada - tek povremeno dozvoljavalo civilima da napuste Sarajevo.


Mol je potvrdio kako je, u borbama koje su vodjene oko sarajevskog predgradja Nedzarici, bosanska strana protiv Srba koristila toliku silu da je lokalni srpski komandant zatrazio zastitu UN. Takodje je iznio da su komanda i logistika bosanske vojske bile locirane iza linije fronta, u samom gradu, koji je na taj nacin postao legitimna meta.


Mol je rekao da je njegova posmatracka misija bila ogranicena mandatom koji je imala od UN. Nije u pitanju bio obavjestajni rad i nisu postojali precizni podaci o svim legitimnim metama, vec je cilj njegove cetvoromjesecne misije bio da nadgleda oruzje svih zaracenih strana.


Potom je pukovnik Dejvid Frejzer, vojni saradnik UNPROFOR, posvjedocio da su nakon njegovog dolaska u grad 1994. UN izvrsile analizu gadjanih ciljeva, te da je tom prilikom utvrdjeno da su oni uglavnom predstavljali civilne mete.


Frejzer misli da je Galic morao znati za snajperske napade na civile buduci da se njihov intenzitet po pravilu smanjivao nakon sto bi UN uputio protest. U svakom slucaju, rekao je svjedok, snajperska paljba po civilima je predstavljala logicniju vojnu aktivnost od samog granatiranja, s obzirom da se preciznim ciljanjem smanjuje rizik od velike kolateralne stete.


Istina je da su bosanske snage gadjale srpske polozaje iz grada, rekao je Frejzer, no Galicev Sarajevsko-romanijski korpus bi se svaki put osvetio s tolikom zestinom da je omjer bio otprilike 10:1. Ocajne Sarajlije bi se zalile pukovniku da je zivot bio laksi pod njemackom okupacijom za vrijeme Drugog svjetskog rata.


I naredni svjedok iz redova UN, potpukovnik Kristijan Berzeron, takodje je imao dojam da je Galic bio u potpunosti upoznat s onim sto se dogadjalo. Svjedok je prisustvovao na nekoliko sastanaka gdje je bio i Galic, i tu je stekao utisak da je general uistinu kontrolisao sve aktivnosti oko Sarajeva.


Berzeron je bio upoznat i sa UN analizom kratera projektila ispaljenih na 200 civila tokom jende fudbalske utakmice na Dobrinji, 1. juna 1993 - kada je poginulo 12, a ranjeno oko stotinu ljudi. Njegove kolege su ustanovili da su projektili bili ispaljeni sa srpskih polozaja.


Frontline Updates
Support local journalists