Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SUDSKA HRONIKA: SLUCAJ MILOSEVIC

Pise: Michael Farquhar iz Haga (TU Br 396, 04-mar-05)
By

Trojica makedonskih zdravstvenih radnika – sudionika u akciji medicinskog zbrinjavanja vise stotina tisuca albanskih izbjeglica s Kosova tokom 1999. – potvrdili su pred sudom da nisu vidjeli nijedan dokaz da su srpske snage organizirale bilo kakav progon.


Naprotiv: tvrdili su kako je ta prica – o kojoj je na sudjenju Milosevicu bilo rijeci tokom dokaznog postupka optuzbe – smisljena naknadno, tek posto su Albanci smjesteni u izbjeglicke logore.


Nakon trojice Makedonaca, ovoga tjedna je i jedan bivsi njemacki oficir, koji se uoci bombardiranja na Kosovu zatekao na celu Promatracke misije Evropske zajednice, posvjedocio da ono sto je bio u prilici vidjeti na terenu niposto nije bilo u skadu sa slikom koju su o dogadjajima na Kosovu sirili zapadni mediji.


Milosevic se brani sam i odbija priznati legitimitet suda UN-a, pred kojim su protiv njega podignute tri optuznice – hrvatska, bosanska i kosovska – koje sadrze vise 60 optuzbi za ratne zlocine i zlocine protiv covjecnosti


U vrijeme kada se, u ozujku/martu 1999., rijeka kosovskih izbjeglica prelila preko makedonske granice, prvi zdravstveni radnik koji je ovoga tjedna svjedocio u Hagu – dr Dobre Aleksovski – bio je nacelnik skopske sluzbe hitne pomoci


Rijeka je ubrzo prerasla u more, pa je situacija – po rijecima svjedoka – postala takva da je iziskivala angaziranje svih kapaciteta njegove sluzbe.


Aleksovski tvrdi da su mu izbjeglice, kada su pocele pristizati, rekle da su s Kosova pobjegle zbog bombardiranja koje je vrsio NATO. Medjutim, nakon sto su makedonske vlasti u travnju/aprilu iste godine uspjele rasporediti ih u dva velika logora, izbjeglice su odjednom promijenile pricu.


Tada su, po rijecima svjedoka, “skoro svi oni poceli govoriti kako su ih s Kosova nasilno protjerale policija i vojska – pucnjavom, batinama i tako dalje”.


Pa ipak, Aleksovski nije bio u stanju odgovoriti na pitanje predsjedavajucem sucu Patriku Robinsonu (Patrick Robinson) govori li sve vrijeme o istoj ili o dvama razlicitim grupama ljudi.


Svjedok je istakao kako nije vidio niti jedan dokaz da je bilo tko od izbjeglica prethodno bio izlozen bilo kakvom nasilju.


“Osobno, nisam vidio nikakve masnice od palica ili stapova, niti bilo sto slicno”, rekao je on. “A sudeci po sluzbenim izvjestajima mojih kolega, toga izgleda nije ni bilo.”


Aleksovski je negirao da su mu poznati bilo kakvi podaci o tome da su Srbi silovali Albanke. Napomenuo je i da je jedina osoba koja je bila ranjena iz vatrenog oruzja bio naoruzani muskarac koji je jos na Kosovu podvrgnut kirurskoj intervenciji.


Slicne iskaze su protekli tjedna pred sudom dali vozac hitne pomoci Goran Stojcic i bolnicar Mirko Babic.


Sva trojica svjedoka su pred sudom takodjer potvrdili da su vidjeli kako su inozemne televizijske ekipe prakticno “rezirale” izvjesne prizore s ciljem preuvelicavanja patnji izbjeglica i stvaranja sto uvjerljivije slike o progonima.


Tuzilac Dzefri Najs (Geoffrey Nice) iznio je niz primjedbi na racun ovih svjedocenja, napominjuci kako je svjedoke tesko unakrsno ispitati zbog toga sto Milosevic nije pravodobno dostavio podatke i snimke tuzilastvu, na sto ga inace obavezuju sudski propisi.


Najs je takodjer istakao da se sama ta svjedocenja uglavnom svode na glasine, te da – s obzirom da svjedoci nisu u stanju identificirati niti jednu izbjeglu osobu – istrazitelji nisu u prilici provjeriti navode koji su izneseni pred sudom.


Tuzilac je podsjetio sud da su dokazi, koje je u vezi sa izbjeglim kosovskim Albancima nedavno iznio okrivljeni, osporeni nakon sto su pojedinci bili zamoljeni od strane tuzilaca ponoviti ono sto su prethodno ispricali.


Tokom unakrsnog ispitivanja, Najs je Aleksovskom predocio izvjestaje tadasnjeg americkog ambasadora zaduzenog za pitanja ratnih zlocina, Davida Sefera (David Scheffer), Visokog komesara Ujedinjenih naroda za ljudska prava Meri Robinson (Mary Robinson), te lijecnika iz Medjunarodne organizacije za zastitu ljudskih prava.


U tim su dokumentima opisani stravicni uvjeti koji su vladali u makedonskim izbjeglickim logorima. Stovise, cini se da su ti zdravstveni objekti bili daleko ispod onih standarda o kojima su govorili svjedoci – sto znaci da ekipe Aleksovskog mozda i nisu vidjele sve izbjeglice kojima je medicinska pomoc bila neophodna.


Ti izvjestaji potvrdjuju i navode izbjeglica da su zapravo bile primorane napustiti svoje domove na Kosovu.


Do kraja tjedna, Milosevic je pozvao jos jednog svjedoka. U pitanju je Ditmar Hartvig (Dietmar Hartwig), koji se u sijecnju/januaru 1999. – dakle, neposredno uoci NATO-vog bombardiranja – zatekao na celu Promatracke misije Evropske zajednice.


Hartvig je pred sudom rekao kako je zajedno s ostalim promatracima bio u prilici uvjeriti se u postojanje drasticne razlike izmedju situacije koja je na terenu zaista vladala uoci intervencije medjunarodnih snaga, i slike koju su o toj situaciji stvarali mediji – koji su, po njegovim rijecima, o dogadjajima cesto govorili izvan bilo kakvog konteksta i krajnje jednostrano.


Rekao je i da su se jugoslavenske snage – koje su u to vrijeme optuzivane za nasumicne i trapave napade vrsene u znak odmazde za prethodne akcije Oslobodilacke vojske Kosova (OVK) – u stvari ponasale vrlo disciplinirano, te da su bile strogo kontrolirane.


Dodao je i da su srpske vlasti imale znatno pomirljiviji pristup rjesavanju krize nego Albanci, koji su bili ne samo odlucni da se bore za nezavisnost Kosova, nego i rijeseni da iz pokrajine protjeraju srpsku manjinu.


Hartvig je “politicki pristrasne” medije osudio zbog sirenja dezinformacija s ciljem da se slozene situacije predstave na krajnje pojednostavljen nacin, posredstvom pojmova kao sto su “pocinioci” i “zrtve”.


Tuzilastvo ce Hartviga unakrsno ispitati sljedecg tjedna, za kada je zakazan nastavak sudjenja.


Michael Farquhar je izvjestac IWPR-a iz Haga.