SUDSKA HRONIKA: SLUCAJ BOSANSKI SAMAC

Svedok govori o pokusajima pruzanja otpora srpskom preuzimanju oblasti Mahala u opstini Bosanski Samac.

SUDSKA HRONIKA: SLUCAJ BOSANSKI SAMAC

Svedok govori o pokusajima pruzanja otpora srpskom preuzimanju oblasti Mahala u opstini Bosanski Samac.

Tuesday, 22 February, 2005

Na sudjenju cetvorici bivsih politickih i vojnih lidera Bosanskog Samca, protekle je nedelje jedan od svedoka opisao kako je bio izlozen visegodisnjem zlostavljanju i zatocenistvu nakon sto je bezuspesno pokusao pomoci onim snagama koje su se suprotstavile srpskom zauzimanju te opstine.


Kemal Mehinovic (46), pekar, rekao je da su, nakon sto su zauzeli pomenutu opstinu u aprilu 1992, Srbi otkrili da je izvestan broj nesrpskih mestana na sam dan zauzeca pokusao da se prikljuci snagama otpora u oblasti Mahala.


Mehinovic je ispricao kako je 17. aprila 1992. sreo grupu naoruzanih ljudi koji nisu bili Srbi, i koji su mu rekli da su krenuli da zaustave "pokolj" nad Muslimanima u zoni Mahale. Od te namere ih je, medjutim, odvratio jedan drugi covek, koga su takodje usput sreli, i koji ih je upozorio da ce biti ubijeni.


Mesec dana kasnije, Mehinovica su u njegovoj kuci uhapsili Srbi i potom ga odveli u policijsku stanicu. "Uglavnom su me udarali po glavi", rekao je on, dodajuci da su ga takodje prisilili da rasiri noge i potom ga udarali po genitalijama, uz komentar da mu vise nikada nece biti potrebne.


Mehinovic je rekao da je glavni pocinilac premlacivanja bio Stevan Todorovic. Bivsi sef gradske policije pred tribunalom je priznao krivicu i nalazi se na izdrzavanju desetogodisnje kazne, koja mu je izrecena za ratne zlocine. On je, osim toga, obecao da ce svedociti u korist optuzbe.


Mehinovic je opisao kako mu je licno Todorovic naredio da polize vlastitu krv sa zida. Mesec dana kasnije, policijski istrazitelj mu je nalozio da potpise dokument koji sadrzi priznanje o ucescu u "oruzanoj pobuni" protiv Srpske opstine Bosanski Samac.


Premda je prilikom unakrsnog ispitivanja odbrana nagovestila da je on taj dokument potpisao svojevoljno, Mehinovic je instirao na tome da je to ucinio pod prinudom. "Toliko su me tukli da se nisam usudjivao da progovorim ni rec, a kamoli da odbijem da potpisem", izjavio je on.


Svedok je rekao i da je potom nekoliko meseci proveo u logoru Batkovici, pre no sto je u januaru 1993. izveden pred vojni sud. Pri tom mu ni u jednoj prilici nije bio ponudjen branilac. "Sudija me je zapitao da li znam zbog cega sam tamo dospeo. Ja sam odgovorio da ne znam, a on je rekao: ´Saznaces.´ I to je bilo sve", rekao je Mehinovic.


Potom je, pre no sto je bio vracen u logor, odveden u drugi zatvor. Iz zatocenistva je pusten u oktobru 1994., a da nije ni saznao za odluku vojnog suda. Tek kada je njegovo svedocenje na ovom sudjenju otpocelo, otkrio je da mu je bila izrecena smrtna presuda. Da su sudovi u Republici Srpskoj bili efikasniji, on bi vec odavno bio mrtav.


Tragovi pretrpljenih batina, medjutim, jos uvek postoje. Mehinovic je ostao bez pola zeluca, jednog dela creva i jednog bubrega. Zbog povreda koje su mu nanete po lobanji, on pati od teskih glavobolja i prinudjen je da svakodnevno uzima lekove. Kada je branilac optuzenog Sime Zarica u ime svog klijenta svedoku izrazio zaljenje zbog svih patnji kroz koje je prosao, Mehinovic je kratko odgovorio: "Ne prihvatam ga." Sudjenje se nastavlja.


Vjera Bogati je specijalni dopisnik IWPR iz Haga i novinar novinske agencije SENSE.


Frontline Updates
Support local journalists