Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SUDSKA HRONIKA: Slucaj Bosanski Samac

Srbi su Hrvate i Muslimane prisiljavali da ucestvuju u pljackanju domova svojih sunarodnika.
By Mirko Klarin

Na sudjenju Blagoju i Milanu Simicu, Miroslavu Tadicu i Simi Zaricu - koji su svi optuzeni za etnicko ciscenje Bosanskog Samca (severna Bosna) - protekle se nedelje moglo cuti kako je lokalni Srpski krizni stab, tokom 1992. i 1993., Hrvate i Muslimane primoravao na ucesce u pljacki, plenidbi i unistavanju nesrpske imovine.


Pred sudom se culo kako su, nakon sto su Srbi aprila 1992. preuzeli grad, oni koji su bili mobilisani za "radnu obavezu" odvodjeni u okolna hrvatska i muslimanska sela, odakle su pod vojnim nadzorom odnosili dragocenosti iz napustenih kuca - u pitanju su bili namestaj, tehnicki uredjaji, televizori, elektricni aparati i vodovodne i grejne instalacije.


Nakon sto bi kuce bile opustosene, roba bi se odvozila kamionima koji su obicno imali registarske tablice Vojske Republike Srpske (VRS). S vremena na vreme, mobilisani ljudi bili su primoravani da se sa lokalnim srpskim civilima i pripadnicima paravojnih jedinica koji bi se zatekli na licu mesta "takmice", u necemu sto je nazivano "sopingom".


Jedan zasticeni svedok izjavio je: "Lokalni Srbi su se sa nama takmicili ko ce vise toga ukrasti . . . i sve sto su hteli odvozili su na traktorima, ukljucujuci i stoku."


Svedok je rekao da je to takmicenje bilo toliko surovo da je jedan Srbin-izbeglica ubio srpskog vojnika u kupatilu napustene hrvatske kuce, nakon sto se "nisu mogli sloziti kome ce pripasti bojler". Opisao je kako su lokalni Srbi - posto bi izneli sve dragocenosti - unistavali, rusili i spaljivali kuce, staje i ostale objekte. Srpski krizni stab nije ni pokusavao da ih u tome spreci.


Svedok je potvrdio da je i Simo Zaric bio u vise navrata prisutan kada su "radnim grupama" bili saopstavani njihovi zadaci, te da ga je jednom cuo kako izdaje naredjenje da se iz jedne napustene kuce iznese sistem za centralno grejanje, koji je kasnije kamionom odvezen u kucu njegovog zeta.


Svedok je izjavio i da je drugi Zaricev rodjak, ucitelj po imenu Perko, predvodio radnu grupu kojoj je bio dodeljen zadatak prebacivanja knjiga iz napustenih kuca i njihovo razvrstavanje. One knjige koje su napisali Hrvati i Muslimani bile bi stavljane na jednu gomilu, dok bi se one ciji su autori Srbi nasle na drugoj. I dok bi prve bile na licu mesta spaljivane, za potonje je vazilo uciteljevo naredjenje da se prenesu u biblioteku.


Mirko Klarin je visi urednik IWPR za pitanja tribunala za ratne zlocine i glavni urednik Novinske agencije SENSE.