Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

Sudska Hronika: Slucaj Bosanska Krajina

Zatoceni ljekar govori o strahotama u logoru Manjaca.
By IWPR ICTY

Bivsi zatocenik logora Manjaca, Enes Sabanovic, posvjedocio je prosle sedmice da mu je jos na samom dolasku u tu ustanovu jedan od tamosnjih vojnika rekao da je "za nas isto ubiti crva ili covjeka".


Svjedok se pojavio u sudskom procesu protiv Momira Talica i Radislava Brdjanina, optuzenih za genocid u Bosanskoj Krajini (sjeverozapadna Bosna).


Manjacu je osnovao Prvi korpus vojske bosanskih Srba, pod komandom generala Talica. U njemu je, od juna do decembra 1992. godine, na hiljade civila boravilo u stalama, u krajnje necovjecnim uslovima. Tribunal je cuo i da su zatvorenici istovremeno bili sistematski premlacivani.


Svjedok je ispricao kako ga je, kao Muslimana, po dolasku u logor jedan policajac naprije "krstio", nakon cega mu je naredio da mora nauciti da se krsti na pravoslavni nacin. Posto je on to odbio, zaradio je udarac u stomak od kojeg je "odletio".


Sabanovic je - kao ljekar po zanimanju - bio zaduzen da se stara o zdravlju zatvorenika, ali je na sudu potvrdio da se od njega cesto trazilo i da potpisuje lazne smrtovnice. Tako mu je u jednoj prilici trazeno da za uzrok smrti zatocenika sa vidno smrskanim grudnim kosem - navede srcani udar ili upalu pluca.


Svjedok je takodje bio ocevidac nekoliko ubistava, ukljucujuci dvojice zatvorenika koje su zatvorski strazari tukli po glavi do smrti. Takodje je govorio o okrutnom tretmanu nad vise od hiljadu zatvorenika koji su pocetkom avgusta 1992. godine prebaceni iz logora Omarska, koji je zatvoren pod pritiskom medjunarodne zajednice. Nakon pregleda tih zatvorenika, Sabanovic je utvrdio de se 99 procenata nalazilo u teskom klinickom stanju.


Optuzba tvrdi da su Talic i Brdjanin znali za desavanja u Manjaci. Sabanovic je na svjedocenju izjavio da su obojica optuzeniih posjecivali logor, a da je Brdjanin cak drzao govore zatvorenicima.


Odbrana je ukazala da postoji nekonzistentnost u svjedokovim izjavama datim njemackim vlastima i haskim istraziteljima, gdje se navode razliciti datumi njegovog dolaska i izlaska iz Manjace. Svedok je odgovorio da su mu bitni mjeseci, a ne dani. "Trebali smo o ovome razgovarati mnogo ranije, a ne deset godina nakon sto se to dogodilo", rekao je on.


Tuzilac Dzoana Korner je sudu postavila pitanje da li je, radi ustede vremena, neophodno da se saslusaju i ostali svjedoci iz Manjace. Sudija Karmel Agiu je tuziocu obratio paznju na cinjecu da je odbrana osporila bezmalo sve izjave Sabanovica i ostalih bivsih zatocenika.


Drugi svjedok optuzbe, Raif Begic, svjedocio je ove nedjelje o ubistvu nekoliko ljudi na Vrhpoljskom mostu (opstina Kljuc), u maju 1992. Begic je opisao kako su ga srpski vojnici - zajedno s njegovim mladjim bratom i jos dvadesetak ljudi - odveli do mosta. Dvojica muskaraca su usput ubijena, dok je ostalima, neposredno po dolasku na most - ukljucujuci dvojici mladica koji su imali 15, odnosno 17 godina - bilo naredjeno da skoce u rijeku, nakon cega je pucano na njih. Svedok je prezivio tako sto se sakrio ispod mosta, skinuvsi prethodno majicu i pustivsi je niz rijeku kako bi zavarao vojnike.


Jedan lokalni srpski duznosnik mu je omogucio da prebjegne na bezbjednu teritoriju, nakon sto ga je zamolio da nikome ne kaze ko mu je pomogao. Begic vise nikada nije vidio muskarce s mosta, ukljucujuci svog maloljetnog brata.


Mirna Jancic je pomocnik urednika IWPR.